Ramazanski ders

Muslimani danas ne bi trebali trošiti energiju i vrijeme dovijajući se kako da pomire islam sa onima koji se s njim ne mogu i neće da pomire, niti na to kako da opravdaju svoje udaljavanje od sunneta Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i približavanje sunnetima onih čijim su raskošnim i razvratnim životom zadivljeni.

Trebalo bi da se zabavimo sobom, svojim nefsom, a onda da se borimo da Allahovu vjeru uzdignemo onakvu kakva ona jeste, te da shvatimo kako bez iskušenja ne možemo očistiti duše, niti se Allahu približiti, zavoljeti Njega, Njegovog Poslanika, s.a.v.s., u Njegovo ime ustrajati, i zakon koji je objavio biti spremni uzdizati i za njega se boriti i u svom životu sprovoditi.

Mnogo je onih koji vjeruju da se musliman treba uklapati u savremene tokove života i time dokazati da je islam moguće prilagoditi novim trendovima. Ko to uspije smatra se uspješnim i pametnim. Ko to neće ili ne umije, smatra se nesposobnim i nazadnim.

Ovo pitanje ne bi trebalo postavljati da nije onih koji pod ovim `uklapanjem`, zlonamjerno ili zbog neopreznosti, podrazumijevaju usvajanje prava i morala (čitaj nepravde i nemorala) koji je u suprotnosti sa Šerijatom i islamskim moralom.

Ako se ima na umu nezavidna situacija u kojoj se muslimani danas nalaze, loši odnosi između njih samih i iskušenja kroz koja prolaze oni koji istinski prihvate islam i praktikuju njegove propise, onda će biti jasno zašto se većina odlučuje za taj modernizam, kao lagahni put za upražnjavanje dunjalučke pohlepe uz prividni osjećaj pripadnosti islamu i lažnu nadu u sretan ishod na Ahiretu.

Njihova deviza je: Zašto rizikovati i žrtvovati kad se može biti uspješan musliman sa mnogo manje truda, te na `pametan` način Džennet zaslužiti?

Mi moramo znati da je taj i takav put do Dženneta, bez velikog zahmeta zapravo stranputica.

U suri El-Ankebut u prijevodu značenja stoji: “Elif lam mim, misle li ljudi da će biti ostavljeni ako kažu: `Mi vjerujemo`, a da neće biti iskušani? Mi smo iskušali i one prije njih da bi Allah sigurno znao (ukazao) na one koji su iskreni i na one koji lažu.” ( El-Ankebut 1-11).

Allah, s.v.t., otkriva kroz iskušenja ko su vjernici, a ko lažovi, i kako se ko ponaša kada ga iskušenje zadesi. On nam otkriva i šta je sa onima koji ne smatraju da je pametno danas svoje opredjeljenje za Allaha, Njegovu vjeru i zakon ispoljavati, nego da treba pričekati neko drugo vrijeme: Allah će sigurno licemjere i nevjernike zajedno u Džehennemu sastaviti, one koji iščekuju šta će s vama biti, pa ako vam Allah daruje pobjedu oni reknu: `Zar nismo bili uz vas?`, a ako sreća posluži nevjernike onda njima govore: `Zar vas nismo mogli pobijediti i zar vas nismo odbranili od vjernika?` (En-Nisa 140-141).

Uzvišeni nam, također, otkriva i ko su oni koji pozivaju muslimane da se okrenu ka Zapadu i da njega uzmu za svoju kiblu. Allah nam otkriva i zašto to čine: Bolnu patnju navjesti licemjerima, koji prijateljuju sa nevjernicima mimo vjernika! Zar kod njih traže moć…?

Dakle, Pravi put je precizno određen Kur`anom i Sunnetom, a mi trebamo samo da tim putem krenemo, za njeg da se opredijelimo i da na njemu ustrajemo. Iskušenja koja nas na tom putu čekaju, a koja nam je Allah obećao moramo shvatiti kao ispite koje trebamo položiti.

Oni koji misle da ih mogu zaobići i to pokušavaju, zapravo, nisu odlučni i ustrajni jer za taj put nisu ozbiljno opredijeljeni. Oni zaboravljaju da Allah daje iskušenja zbog njih, da bi ih po njihovom ponašanju razotkrio.

Zar se može očekivati da se ogromne nagrade kod Allaha mogu na jeftin način ili besplatno dobiti? Zar ljudi stvarno vjeruju da mogu udovoljiti istovremeno Allahu i Njegovim neprijateljima, nevjernicima i munaficima, ili da će steći Njegovo zadovoljstvo udovoljavajući novotarima?

Poslanik, s.a.v.s., je Pravi put drukčije odredio kad je rekao: `Ko ugodi Allahu ljuteći ljude On će ga od ljudi zaštiti.` U drugoj predaji stoji: `Allah je sa njim zadovoljan i učinit će da ljudi budu sa njim zadovoljni, a ko udovolji ljudima ljuteći Allaha oni neće moći nimalo od Allaha da ga zaštite.`

Neko je upitao imama Šafiju, Allah mu se smilovao: `Ebu Abdullah, šta je bolje za čovjeka: da mu bude data vlast i moć ili da bude iskušan nedaćama? `Odgovorio je: `Neće mu biti data vlast i moć dok ne bude iskušan. Allah je iskušao Nuha, Ibrahima, Musaa, Isaa i Muhammeda, neka je na sve njih Allahov blagoslov i selam, pa kad su ustrajali spasio ih je, pomogao ih i dao im pobjedu i vlast.` (El-Fewaid od Ibnul-Kajima, str.252).

Oni koji ne vjeruju, također, su iskušani bolom, patnjom, odricanjem i zalaganjem u borbi protiv vjernika, a poslije toga im slijedi vječna patnja, dok se, za razliku od njih, vjernici nadaju vječnoj nagradi.

Uzvišeni je rekao: I nemojte malaksati tragajući za neprijateljem. Ako vi trpite bol, i oni trpe bol kao i vi, a vi se nadate od Allaha onome čemu se oni ne nadaju! (Prijevod značenja ajeta br.sure En-Nisa 104 )

Bez iskušenja čovjek ne može očistiti dušu i ne može se uzdići i približiti Allahu kao što se zlato ne može izdvojiti iz rude i očistiti bez vatre. Sve što insana zadesi od zla potječe ustvari od njegovog nefsa, tj. od njega samog.

Većina ljudi ne uspijeva jer se boji i čuva neprijatelja oko sebe, a sasvim je nemarna prema svome nefsu, tj. prema samom sebi, iako je svako sam po sebe najopasniji!

Uzvišeni je rekao: Što te zadesi od dobra- to je od Allaha, a što te zadesi od nedaće- to je od tebe (tvog nefsa). (En-Nisa79 ).

Kad se govori o kažnjavanju ljudi, od Adema, a.s., do danas, kaže se da su se oni prema sebi ogriješili i sebi nepravdu učinili, što je Adem sa svojom ženom odmah to i priznao: Gospodaru naš, mi smo se prema sebi ogriješili… ( El-E`araf 23).

U hadisul-kudsijju kojeg prenosi Ebu Zerr od Poslanika, s.a.v.s., a on od svoga Gospodara, stoji: `O robovi Moji, to su samo vaša djela koja ću sabrati, a onda vam prema njima platiti, pa ko nađe dobro neka zahvali Allahu, a ko nađe ono drugo neka ne kori nikoga osim sebe.` (bilježi ga Muslim u Sahihu br. 2577).

Muslimani danas ne bi trebali trošiti energiju i vrijeme dovijajući se kako da pomire islam sa onima koji se sa njim ne mogu i neće da pomire, niti na to kako da opravdaju svoje udaljavanje od sunneta Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i približavanje sunnetima onih čijim su raskošnim i razvratnim životom zadivljeni.

Trebalo bi da se zabavimo sobom, svojim nefsom, a onda da se borimo da Allahovu vjeru uzdignemo onakvu kakva ona jeste, te da shvatimo da bez iskušenja ne možemo očistiti duše niti se Allahu približiti, zavoljeti Njega, Njegovog Poslanika, s.a.v.s., u Njegovo ime ustrajati, i zakon koji je objavio biti spremni uzdizati i za njega se boriti i u svom životu sprovoditi. Muslimani se moraju prestati oko ovoga dvoumiti jer svako dvoumljenje produžava put, čime propast postaje bliža, a pobjeda sve dalja.

Moramo znati da nas Allah, dž.š., obavezuje da se borimo da Njegova Riječ bude gornja, i nezamislivo je da se vjernik pomiri i bude zadovoljan sa bilo čime ispod toga.

Allah je Pomagač, Zaštitnik, Upućivač, Onaj Koji pobjedu daje, uzdiže i ponižava koga hoće, grijehe prašta i sramote sakriva, u Džennet uvodi i u Vatru baca koga hoće. Gospodaru, Na Pravi put nas uputi, na njemu nas učvrsti, ubrzaj svoju pomoć i pobjedu.

 Amin!