svabo
Nakon sve hucke u vezi odluke Saveza logorasa BiH o osnivanju Fondacije za izgradnju memorijalnog centra za žrtve torture, te reakcije Udruzenja logorasa Prijedor ’92, koja nije promakla ni medijima, pitam se danas, a nije prvi put, ko je ovdje lud, a ko zbunjen?
I pitam se iz kog razloga ozbiljni ljudi, spremni da u svoje vlastito vrijeme aktivno rade na vaznim stvarima od opsteg interesa, naizgled nemaju najosnovnije sposobnosti da, u cilju vlastitih ideala, komunciraju s drugima ili sagledaju sve posljedice svojih djela?
Ovo da ‘nazigled nemaju sposobnosti’ je moja pretpostavka. Mozda imaju i vise od toga, ali se, posmatrajuci dogadjaje oko MC Omarska proteklih dana, jako malo vidjelo.
Inicijativa za izgradnju memorijalnog centra u bivsem logoru Omarska je stara skoro 4 godine. Nikad, od onog prvog pisma Mittal Steel-u u London i Rotterdam iz novembra 2004., nisam prestao raditi na tome, i to na razne nacine. Kontaktirao i one koje sam trebao i one koje nisam…
Gurao i verbalno i financijski (preko Fondacije OPTIMISTI 2004) da se, vec postojece, Udruzenje logorasa u opstini Prijedor, jednom registruje i malo po malo preuzme ovu inicijativu, bar kada se radi o procesu u BiH, tj.u Prijedoru (ovo je i glavni povod ovog teksta).
U momentu kad je udruzenje prosle godine konacno osnovano, par mjeseci kasnije pojavilo se i to famozno ‘kozaracko udruzenje logorasa’ i nisam krio da sam bio protiv njegovog osnivanja. Razloge necu ponavljati, cinjenica da su nastala dva udruzenja iz nesloge, a jesu, nije obecavala nista dobro za njihov buduci rad, a pogotovo saradnju, tj. nedostatak saradnje tamo gdje se poklapaju interesi. I diskusija na forumu na ovoj stranici je zakljucena time da ce se tek vidjeti na koji nacin ce ova dva udruzenja djelovati jedno pored drugog.
29. decembra 2007. sam pisao: “Nedavno sam cuo da je i kozaracko Udruzenje registrovano. Kao prvu konkretnu akciju preporucio bih sastanak sa Udruzenjem logorasa Prijedor 92 i dogovor o zajednickom radu po svim pitanjima koja se moraju i trebaju zajednicki odraditi.
Ako se vec u startu pocne konkurisati, ici ce na stetu i sramotu svih. A posto je, kao sto vec rekoh, Kozarac taj koji u ovom slucaju fula, onda bi to novo udruzenje trebalo inicirati saradnju i jasan dogovor.
O razlozima, bolje receno, raznim opravdanjima njegovog osnivanja, sada kad je osnovano, nema vise potrebe pisati i tupiti zube, tj. tipke.”
Danas smo svjedoci da se koplja lome preko logora Omarska i inicijative za Memorijalni centar, a da je i Savez logorasa BiH, direktno ili indirektno, uvucen u tu nepotrebnu bitku, koja je, kao sto rekoh, dobacila i do Avaza.
Doticni ce reci da nema govora o ikakvom sporu, medjutim, takva slika je kreirana. Ni Mittalu u Luxemburgu nije promakla vijest o Fondaciji i memorijalu, pogotovo onaj dio u kojem se kaze da je Savez vec u kontaktu sa firmom, sto je neistina.
Sebina mi napisa neki dan, da nije tragicno, bilo bi komicno. I tragicno je. Stvarno je tragicno. Svake godine iskopavamo, pa ukopavamo prijedorske sehide, nase namilije, nase prijatelje i komsije, nastavnike i ucenike… Svake godine obilazimo logore, pogotovo Omarsku i ocekujemo neku vrstu satisfakcije za pocinjene zlocine, mucenja i ubistva.
I svake godine se ostrimo i kupimo bol i bijes, s pravom ljuti i prkosni.
A danas, bar kada se radi o Omarskoj, svjedoci smo postupaka nas samih koji nisu dostojni jedne kapi krvi, jedne zrtve tog logora.
Ne volim prozivati nikog, jer vecinu ljudi koji su ukljuceni u oba nasa udruzenja logorasa, kao i one iz drugih organizacija, poznajem licno. Poznajem ih dovoljno da znam da su im namjere dobre, da se cilj koji imaju pred ocima ne razlikuje puno. Da zele najbolje… I ipak rezultati su porazavajuci.
I, posto mi se ponekad prigovori kako ne znam sve, ne poznajem situaciju na terenu (kako cu je poznavati kad mi se sve ne kaze, a ne zivim u BiH), onda se ‘fatim’ telefona i obavim par razgovora i posaljem par e-maila.
Kao sto sam vec pisao, neki dan (a i danas) sam razgovarao sa Tahirovicem i Duratovicem. Sinoc sam dugo razgovarao sa Suadom Ramic i Sabahudinom Garibovicem. Sa Sebinom i nn se redovno dopisujem, a jutros sam, nakon clanka u Avazu, Tahirovicu postavio dva pitanja: “Zasto udruzenje Prijedor 92 nije pozvano na skupstinu saveza i da li je istina da je ova odluka Saveza neka vrsta odgovora na inicijativu za podizanje krsta na Trebevicu?”
Tahirovic negira ikakvu vezu ove dvije inicijative (Trebevic i Omarska). Kada mu i ne bih vjerovao na rijec, a nemam bas nikakvog razloga da mu ne vjerujem, cinjenica je da se ovakva jedna odluka, o osnivanju Fondacije za gradnju memorijalnog centra, ne moze donijeti preko noci. Tahirovic tvrdi da se o tome prica i konsultuje vec godinama, a da se prosle godine konacno i odlucilo izici s ovim na sjednicu skupstine Saveza koja je zakazana jos u decembru. Prijedlog da centar bude u Omarskoj je iznesen tek na skupstini od strane Garibovica.
Prevedeno na bosanski, prva reakcija Izvora na ovoj stranici (u vec, moram reci, prepoznatljivom stilu), a zatim i javno saopstenje Udruzenja logorasa Prijedor ‘92 o vezi Zlatista i Omarske je ishitrena i neosnovana.
Samo iz cinjenice da su inicijative logorasa RS-a, a za njom Saveza logorasa BiH dosle jedna iza druge, izvuceni su znaci zakljuci koje danas cita cijela drzava, plus dijaspora kojoj je Avaz dostupan. Rezultat: 1-0 za ‘njih’, autogol!.
Izvor pored ovog smatra da memorijalni centar u Omarskoj nikad nije bio dalje. To je mozda tacno, medjutim ne zbog odluke Saveza logorasa, jer ona nema veze sa onom o Trebevicu, vec zato sto smo (mi, Prijedorcani i Kozarcani) konacno i javno pokazali gdje stojimo i kako se borimo. Dali lufta i ‘onoj strani’ da nas ne treba ni pokusavati dijeliti, a i Mittalu do znanja da smo hrpa malih ostrva u jednoj povecoj septickoj…Tako bar ispada…
Udruzenje iz Prijedora nije pozvano iz prostog razloga sto se Savezu nikad zvanicno nije obratilo kao novoosnovano udruzenje koje zeli biti dio Saveza logorasa BiH. Ovo je Tahirovic pojasnio i prilikom posjete Prijedoru decembra 2007. i u nedavnom razgovoru sa Duratovicem. Udruzenje iz Kozarca se jeste prijavilo i bilo je i pozvano i ucestvovalo je u radu skupstine.
Rezultat: opet 1-0 za ‘njih’ (ovo njih neka svako sebi ispunja), autogol postiglo Udruzenje logorasa Prijedor ‘92. Duratovic ne negira da udruzenje nije prijavio, tako da poziv nije ni ocekivao, ali mu smeta sto se povodom ove teme Udruzenje Prijedor ’92 nije konsultovano ili pozvano kao posmatrac…Zvuci logicno, ista stvar smeta i meni. Medjutim, tenzije su vec skocile.
Garibovic se postavio korektno. Takvog ga i poznajem. Kaze, registrovani smo, radimo, imamo pune ruke posla u vezi tuzbi i mi smo predlozili Omarsku kao jedno od mjesta gdje bi se digli memorijalni centri (znaci bilo bi ih vise) za zrtve torture. Nemamo nista protiv udruzenja iz Prijedora, ima dovoljno posla i za nas i za njih.
Prigovorio sam mu sto se niko unaprijed nije sjetio da me kontaktira u vezi inicijative i upitao ko je to kontaktirao Mittala, jer ni ljudima iz firme to nije bilo jasno. Garibovic se pozivao na kontakte s firmom od prije 2-3 godine, te na moje redovne kontakte. Drugih kontakata (s njihove strane) nije ni bilo.
I sve kad saberes, ne komuniciramo dovoljno. Radimo na brzinu, ne razmisljamo o odjeku odluka koje donosimo, kao ni o reakciji drugih koji su na bilo koji nacin ukljuceni. A kada se radi o Omarskoj, svi smo valjda ukljuceni. Koliko to ima gradjana opstine Prijedor da na neki nacin nisu vezani za logor Omarska? Hiljade su kroz njega prosli, na stotine pobijeni…
Sviju nas se tice i svi bismo o temi imali sta reci ili o njoj bar imamo misljenje.
Medjutim, plemenski rat koji se vodio preko foruma ove stranice, izbio je ovih dana i u siru javnost. Posljedice: tek ce da se vidi, ali eto i iz najboljih namjera, sami zatvaramo svoje opcije. Ne treba nam vise ni Pavic ni logorasi RS-a ni neko treci da se pobuni zbog memorijala u Omarskoj.
Kud dalje?
Mislim da naslov ovog teksta dovoljno govori cega nam nedostaje. Vjerujem da se jos uvijek puno toga moze popraviti, ali svima nam treba dobre volje. Nadam se iskreno da ce svi koje sam spomenuo, a i oni koje nisam, ali su dio ove neslavne epizode, ove redove shvatiti kao iskrenu kritiku iz najboljih namjera. Kritiku koja nije upucena na ikog osobeno niti njegov ili njen karakter, vec samo na postupke i radnje koji stete ne samo drugima, nego i njima samima.
Speman sam i sam prihvatiti svaku kritiku na moje dosadasnje postupke, kao i na ovaj tekst. I ne pretendujem da imam monopol na istinu. I ja samo interpretiram na ovaj nacin ono sto vidim i cujem i usput iznosim svoje misljenje. Zasto? Zato sto ce dalja sutnja izdubiti jaz koji odavno postoji.
Iz ovog razloga predlozio sam Tahirovicu, Garibovicu i Duratovicu da se sastanemo pocetkom maja i u razgovoru rijesimo postojece nesuglasice, a po mogucnosti dogovorimo o daljim koracima. Sva trojica su se slozili i iskreno se nadam i vjerujem da cemo, bar kada se radi o MC Omarska, naci zajednicki jezik.
A vrijeme ce pokazati.
Satko Mujagic
Fondacija OPTIMISTI 2004
Add comment