Drugi dan svjedočenja u svojstvu svjedoka Odbrane, Željko Mejakić je priznao da su zaočenici u logoru Omarska zlostavljani, brutalno premlaćivani, zbog čega su neki i preminuli u zatočeništvu.
Govoreći o zločinima u Omarskoj Mejakić je rekao da je “vrhovni autoritet” bio “Simo Drljača” te “šefovi isljedničkih službi”.
“Logor Omarska niko nije mogao napustiti bez znanja Sime Drljače koji je bio vrhovni autoritet. On je donosio i odluke o privođenju ljudi. Moram istaći da sam ja bio jedan od rukovodilaca milicijskog dijela obezbjeđenja i moja ovlaštenja su bila da o svim incidentima obavijestim nadređenog Drljaču”, tvrdi Mejakić.
Tužilaštvo BiH za ubistva, silovanja, premlaćivanja i mučenja zatočenih Bošnjaka i Hrvata tokom 1992. godine u logorima Omarska i Keraterm tereti Željka Mejakića, Momčila Grubana, Dušana Fuštara i Duška Kneževića. Prema optužnici, Mejakić je jedan period bio komandanta logora Omarska.
Simo Drljača je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti Prijedor koji je ubijen 1997. godine prilikom pokušaja hapšenja, a na zahtjev Haaškog tribunala.
Mejakić je rekao kako su u logoru Omarska postojale tri grupe ispitivača koje su vršile selekcije zatvorenika, te da su u početku bile dvije smjene straže ali, “dolaskom rezervnih policajaca”, je formirana i treća.
“Obezbjeđenje logora vršili su policajci, pripadnici teritorijalne odbrane, te jedno vrijeme i specijalni odred policije. Taj specijalni odred je imao dva oklopna vozila sa teškim mitraljezima i za vrijeme njihovog boravka bio je pakao za zatvorenike”, rekao je Mejakić.
Uslovi u logoru Omarska, kako je istakao Mejakić, bili su “ispod svakog nivoa”, te su zatočeni Bošnjaci i Hrvati često premlaćivani i od “grupa i pojedinaca” koje je bilo “teško kontrolisati”.
“Logor je bio prenatrpan i oni nisu imali gdje spavati, a i hrana nije bila kvalitetna niti je bilo dovoljno. Činjenica je da su zatvorenici premlaćivani tokom ispitivanja. Bilo je slučajeva i da su nakon saslušanja vrlo brzo umirali”, rekao je Mejakić.
Mejakić je rekao da su “od polovine jula 1992. godine” zatočeni Bošnjaci i Hrvati odvođeni u “manjim ili većim grupama”, te da je tog mjeseca grupa od 15 osoba “nestala iz logora”.
“Najveći broj zatočenih odveden je 6. augusta 1992. godine, i to oko 1.400 za Manjaču i oko 1.700 za Trnopolje. Te spiskove sa imenima zatočenika dobili smo iz Prijedora i na osnovu njih smo vršili raspoređivanje”, tvrdi Mejakić.
Iz logora Omarska, kako je istakao Mejakić, 3. augusta za Trnopolje prebačeno je “oko 30 žena”, dok je pet žena ostalo sa drugim muškracima sve do raspuštanja logora, 21. augusta 1992. godine.
Nastavak ispitivanja Mejakića zakazan je za srijedu, 30. januar.
Add comment