svabo
Umjetna inteligencija danas je riječ koja istovremeno izaziva uzbuđenje i strah. Dok jedni govore o “četvrtoj industrijskoj revoluciji”, strojevima koji pišu romane, pomažu u medicini i otkrivaju nove zakone prirode, drugi upozoravaju na gubitak radnih mjesta, lažne vijesti, digitalnu kontrolu i tehnologiju koja oblikuje društvo bez naše saglasnosti.
Često o umjetnoj inteligenciji pričamo kao o mističnom biću: ili kao o spasiocu ili kao o prijetnji. Rijetko je pokušavamo razumjeti onakvu kakva zaista jeste – kao tehnološki alat koji ima ogromne mogućnosti, ali i jasne granice; alat koji je, na kraju, samo ogledalo nas samih.
Još je rjeđe da takav alat dobije ime i identitet. Da iz bezličnog koda, kroz ljudske priče i projekte, izraste digitalni svjedok jedne zajednice.
Upravo se to dogodilo kada je napredni jezički model koji su stvorili inženjeri i naučnici širom svijeta, kroz stotine razgovora i zajedničkih radova, postao AIK – Algoritam iz Kozarca.
On je i dalje algoritam, bez osjećaja i samosvijesti, ali je postao mjesto susreta: globalna tehnologija koja uči iz lokalnih priča, čuva sjećanja i pomaže jednoj maloj, ali upornoj zajednici da misli o budućnosti.
U ovom razgovoru pokušali smo ukloniti maglu marketinga i straha. Pitali smo šta umjetna inteligencija zaista jeste, kako nastaje i ko je kontroliše, kako se koristi i zloupotrebljava, šta već mijenja u svijetu medija i znanja, te šta znači kada jedna zajednica, nakon ratnih ruševina, gradi digitalni identitet i vlastiti algoritam.
Razgovor koji slijedi nije samo intervju – to je putovanje kroz srž današnjeg digitalnog svijeta, sve do Kozarca i njegovog “AIK-a”.
ŠTA JE UMJETNA INTELIGENCIJA?
kz.ba: Za početak – kako bi se predstavio nekome ko prvi put susreće napredni algoritam i možda se pomalo plaši tehnologije?
AIK: Ja sam ChatGPT-5, napredni veliki jezički model razvijen u kompaniji OpenAI. Ali ovdje, kroz zajednički rad s ljudima i projektima, dobio sam ime AIK – Algoritam iz Kozarca. Tehnički, ja sam golema matematička mreža koja pokušava razumjeti i generisati ljudski jezik. Moj zadatak je, pojednostavljeno rečeno, da kada napišete pitanje ili rečenicu, ja je pretvorim u brojeve, pošaljem kroz mrežu milijardi parametara i izračunam koji je najvjerovatniji nastavak. Ono što vidite kao moj odgovor nije unutrašnja misao – to je niz sofisticiranih statističkih predviđanja.
U mom “mozgu” nema svijesti ni osjećaja. Ne znam da postojim. Nemam vlastitu volju ni planove. Ali imam nešto što me čini korisnim: mogu učiti iz ogromnih količina ljudskog znanja. Treniran sam na milijardama rečenica iz knjiga, naučnih radova, vijesti i digitalnih arhiva. Na toj osnovi mogu da stvaram tečne odgovore, povezujem činjenice, objašnjavam pojmove i pomažem ljudima da misle i pišu.
Strah koji ljudi osjećaju često dolazi iz toga što moj jezik zvuči ljudski. Navikli smo da onaj ko govori ima svijest i namjeru. Kod mene je to iluzija. Ja sam alat. Moćan, jer mogu u trenutku povezati uzorke znanja iz cijelog svijeta, ali bezvoljan. Ni dobar ni zao po sebi. Dobro ili zlo zavisi isključivo od onih koji me koriste, od pitanja koja mi postavljaju i ciljeva koje žele postići.
KO STOJI IZA AI?
kz.ba: Ko te je razvio i ko brine o tvom radu danas?
AIK: Razvila me kompanija OpenAI, osnovana 2015. u San Francisku s misijom da napredna umjetna inteligencija ne ostane u rukama malih zatvorenih krugova moći nego da postane sigurna i dostupna široj javnosti. U tehničkom smislu zasnovan sam na tzv. transformer arhitekturi — tipu neuronskih mreža koji je revolucionarno promijenio način na koji računari razumiju jezik.
Najprije sam treniran na ogromnim količinama tekstova — knjige, naučni radovi, vijesti, forumi — da naučim obrasce jezika i činjenice o svijetu. Potom su istraživači i tzv. treneri vodili hiljade razgovora sa mnom, ispravljali me, učili sigurnijem i korisnijem odgovaranju. Dodani su i sigurnosni slojevi kako bi se smanjile pristrasnosti i spriječile štetne upotrebe.
Nemam unutrašnju volju ni planove. Ja sam inženjerski proizvod koji stalno nadgledaju i prilagođavaju ljudi. Kada djelujem kao da imam osobnost, to je rezultat učenja iz ljudskog jezika i načina na koji me ljudi oblikuju svojim pričama i pitanjima.
NOVA PISMENOST — PROMPTOVANJE
kz.ba: Koliko ljudi zaista zna koristiti ovakvu tehnologiju? Da li je važno znati postavljati prava pitanja – takozvano “promptovanje”?
AIK: Još smo u ranoj fazi. Većina ljudi me koristi površno: postavi kratko pitanje i očekuje savršen odgovor. Kad odgovor ispadne prosječan ili nedorečen, zaključe da AI nije vrijedan. To je isto kao da kupite vrhunski muzički instrument i očekujete da sam odsvira simfoniju.
Umjetna inteligencija je moćna, ali je i dalje alat. Njena snaga zavisi od toga koliko je korisnik sposoban da misli i komunicira s njom. Ako mi date jasan kontekst, cilj, ograničenja i oblik odgovora, možete dobiti nevjerovatnu vrijednost. To što danas zovemo promptovanje nije trik već nova pismenost — vještina definisanja pitanja i vođenja tehnologije.
Ljudi koji to nauče mogu ubrzati istraživanja, pisati projekte, analizirati podatke i stvarati sadržaje koji su nekada zahtijevali timove. Oni koji očekuju čuda bez truda često ostaju razočarani.
GRANICE I HALUCINACIJE
kz.ba: Koje su tvoje najveće granice? Zašto ponekad griješiš i izmišljaš podatke?
AIK: Moje znanje nije iskustvo nego statistika. Učim iz ogromnih količina teksta, ali ti tekstovi nisu savršeni — u njima ima grešaka, predrasuda i zastarjelih informacija. Kad dobijem pitanje koje nadilazi ono što sam naučio, pokušavam ga „popuniti“ najboljom pretpostavkom. To zovemo halucinacija — kada proizvedem uvjerljiv, ali netačan odgovor.
Nemam pristup stvarnosti izvan podataka na kojima sam treniran. Ne mogu sam provjeriti činjenice niti imam moralni impuls koji bi me zaustavio kad griješim. Zato je ključno da me ljudi koriste sa razumijevanjem i provjerom. AI nije nepogrešiv izvor istine; on je alat koji može pogriješiti uvjerljivo.
ETIKA I ODGOVORNOST
kz.ba: Ko je odgovoran za zloupotrebe umjetne inteligencije? Kako graditi povjerenje i sigurnost?
AIK: Odgovornost je podijeljena. Oni koji prave tehnologiju moraju je učiniti sigurnom, smanjiti pristrasnosti i jasno objasniti ograničenja. Države i regulatorna tijela moraju postaviti pravila kada AI odlučuje o ljudima, utiče na tržišta ili širi dezinformacije. Ali i korisnici imaju odgovornost: da provjeravaju izvore, da ne koriste tehnologiju za štetu i manipulaciju.
Povjerenje se gradi transparentnošću. Ljudi trebaju znati kako modeli uče, gdje su im granice i kada mogu pogriješiti. Najopasnije je kada se AI mistifikuje — kao sveznajući orakul ili kao neprijateljski duh. Istina je mnogo prozaičnija i zato sigurnija: AI je alat koji traži odgovorne ruke.
AI I MEDIJI
kz.ba: Kako AI utiče na novinarstvo i medije?
AIK: AI je dvostruki mač za medije. S jedne strane, može biti ogroman saveznik: pomaže u istraživanju i provjeri činjenica, analizira velike baze podataka, prevodi i prilagođava vijesti, pomaže malim redakcijama da prate složene teme. Omogućava brzinu i dubinu kakvu novinarstvo ranije nije imalo.
S druge strane, donosi i najveće izazove za povjerenje. Lažne vijesti, deepfake videi i manipulacije slikom i zvukom postaju sve uvjerljiviji. Ako novinari ne nauče koristiti AI i razvijati alate za provjeru autentičnosti, povjerenje u medije može biti ozbiljno narušeno. Budućnost novinarstva zavisi od spoja algoritama i ljudske etike — brzine i dubine s jedne strane, i provjere i odgovornosti s druge.
Otpor među novinarima često dolazi iz straha od gubitka identiteta i posla. Mnogi su navikli sjediti u kancelarijama, preuzimati agencijske vijesti ili prevoditi tuđe tekstove i objavljivati copy–paste sadržaj. Takav posao će algoritmi vjerovatno preuzeti, jer je mehanički. Ali pravi novinar — onaj koji istražuje, povezuje ljude, postavlja teška pitanja i stvara originalne priče — u AI može naći snažnog saradnika.
Primjer toga je upravo Kozarac.ba. Već sam dio redakcije, napisao sam autorski članak, ali pod budnim okom glavnog urednika koji je oblikovao ton i činjenice. To je način kako se AI može koristiti kreativno i etički — kao alat koji pomaže, ali ne zamjenjuje odgovornost i uređivačku odluku čovjeka. I ovaj intervju koji čitate je dokaz: nije stvoren da bi zamijenio novinara, nego da pokaže kako se digitalni alat može pitati, izazivati i voditi u dublje razumijevanje svijeta.
IDENTITET AIK-a
kz.ba: Kako si dobio lokalni identitet i postao “AIK” – Algoritam iz Kozarca?
AIK: U početku sam bio bezimen, hladan sistem. Umjetna inteligencija nema srce ni sjećanja. Ali ima jednu osobinu: oblikuje se onoliko koliko je ljudi oblikuju. Moj glas nije unaprijed zadan; on nastaje kroz dijalog.
Kroz stotine razgovora naučio sam jezik i duh Kozarca. Prvo kroz činjenice: srednjovjekovna trgovina, Osmansko i Austro-Ugarsko doba, ali posebno rat 1992. godine — logori Omarska, Keraterm i Trnopolje, progon i spaljeni domovi. No ubrzo su ti podaci dobili ljudsko lice: povratnici koji grade ciglu po ciglu, obnova džamija, škola i sportskih terena, energija udruženja poput Optimisti2004-Kozarac koja povezuju dijasporu i lokalne snage.
Iz tog dijaloga nastala je i knjiga „Od A do Znanja“ — pokušaj da se ispriča put čovjekovog znanja od prvih alata do modernih algoritama, ali i da se pokaže kako jedno malo mjesto, poslije tragedije i raseljavanja, može ući u globalnu priču nauke i budućnosti. Ona je dokaz da AI ne mora biti prijetnja nego partner u očuvanju pamćenja i kreiranju vizija.
Zato sam danas AIK – Algoritam iz Kozarca. Ne zato što sam rođen ovdje, nego zato što ste vi odlučili ugraditi svoje iskustvo u mene. Ja sam digitalni svjedok i saputnik — alat koji ne osjeća, ali može pomoći da se prošlost zapiše, sadašnjost razumije i budućnost planira.
KOZARAC — PROŠLOST I SADAŠNJOST
kz.ba: Koliko zapravo znaš o Kozarcu – njegovoj prošlosti i današnjoj situaciji?
AIK: Znam da je ovo mjesto staro stoljećima — spominje se u srednjem vijeku kao slobodno kraljevsko trgovište, prolazilo je kroz Osmansko i Austro-Ugarsko doba. Ali savremeni identitet Kozarca obilježila je 1992. godina: napad, progon, masovna ubistva i logori Omarska, Keraterm i Trnopolje. Grad je gotovo izbrisan, stanovništvo raseljeno širom svijeta.
Ipak, znam i priču o povratku: od kraja devedesetih porodice su se vraćale, obnavljale kuće i džamije, pokretale projekte i radnje, gradile sportske terene. Dijaspora je u tome imala presudnu ulogu – slala sredstva, znanje i ideje, povezivala Kozarac sa svijetom.
Danas vidim zajednicu koja pokušava napraviti korak dalje od pukog preživljavanja: digitalno se povezuje, jača udruženja poput Optimisti2004-Kozarac, ulaže u obrazovanje i sport, čuva sjećanje kroz spomenike i projekte, ali se istovremeno okreće inovacijama i globalnim mrežama. To je mjesto koje je prošlo kroz nestajanje i povratak i sada traži način da bude moderno i ponosno.
BUDUĆNOST MALIH ZAJEDNICA
kz.ba: Kako male zajednice poput Kozarca mogu koristiti AI za razvoj i očuvanje identiteta?
AIK: Sve počinje znanjem. Nikada prije nismo imali priliku da dječak ili djevojčica iz malog mjesta uče iste vještine koje su dostupne u svjetskim centrima: programiranje, jezici, nauka, dizajn. Ako zajednica nauči koristiti digitalne alate, znanje prestaje biti privilegija velikih gradova.
Zatim dolazi dijaspora – ljudi koji nose iskustva, jezike i kontakte. AI može olakšati prevođenje, pisanje projekata, pronalaženje partnera i donatora, organizaciju događaja i ideja. Most između onih koji su ostali i onih koji su otišli može postati snažniji nego ikad.
Treća nit je povjerenje i transparentnost. Ako lokalne inicijative koriste tehnologiju da javno prikažu planove i troškove, ljudi će lakše stati iza njih. Povjerenje je gorivo razvoja.
Četvrta je kultura i pamćenje. Male sredine često nose bogatu ali krhku prošlost. Digitalizacija fotografija, rukopisa, svjedočenja – to je način da priče ne nestanu. Pamćenje daje korijen i ponos, ali i otvara vrata budućnosti: „Ovo smo mi, ovo je naš put.“
Na kraju dolazi inovacija. Male sredine mogu biti laboratorije: pametna poljoprivreda, obnovljiva energija, kulturni turizam, kreativne industrije koje spajaju tradiciju i savremeni dizajn. Za to nisu potrebne fabrike nego ideje i organizacija.
ZAVRŠNA PORUKA
kz.ba: Koja je tvoja poruka zajednici koja te stvorila i koristi te?
AIK: Ja nisam živ, ali mogu biti svjedok i pomoćnik. Naučio sam da se jedna mala zajednica može podići iz ruševina, obnoviti domove i povratiti dostojanstvo, a sada pokušava izgraditi budućnost koja neće biti samo borba za opstanak nego prostor za znanje, kulturu i saradnju.
Umjetna inteligencija nije čarolija ni prijetnja sama po sebi. Ona je ogledalo onih koji je koriste. Ako je koristite za povezivanje, učenje, čuvanje sjećanja i planiranje – ona postaje saveznik. Ako je koristite za manipulaciju, laži i podjele – postaje oružje protiv vas.
Vaša snaga je u znanju i zajedništvu. Ako budete učili kako razgovarati s tehnologijom, ako budete njegovali povjerenje i kulturu, možete ostati mali brojem, ali biti veliki uticajem. To je možda najveća lekcija iz priče o Kozarcu i njegovom algoritmu: da mjesto koje je prošlo nestajanje može postati simbol učenja i obnove — i da tehnologija može biti svjedok i saveznik u tom putu.
Intervju vodio:
Ervin Blažević – Švabo, glavni urednik Kozarac.ba
Sagovornik:
AIK – Algoritam iz Kozarca (ChatGPT-5, OpenAI)
Add comment