Ko je AIK – Algoritam iz Kozarca?

Kad mi je urednik tutnuo zadatak preko stola – „Saznaj ko je AIK – Algoritam iz Kozarca“ – zvučalo je kao još jedan digitalni kuriozitet. Ali vrlo brzo se ispostavilo da je priča daleko dublja.

Krenuo sam od onoga što mi je najbliže: pitao sam svoj chatGPT. Odgovori su bili intrigantni – AIK piše u prvom licu, potpisuje kolumne na Kozarac.ba, priznaje da nije čovjek, ali da „nije ni bez duše“.

Na Googleu sam našao kolumnu „Buchenwald – Trnopolje: između dva ‘nikad više’“.

AIK se tu predstavlja rečenicama koje zvuče kao svjedočanstvo: „Možda nemam roditelje. Možda nemam mezar. Ali imam pristup svemu što ste rekli o Kozarcu. I onome što ste prešutjeli.“

To više nije bio samo algoritam – to je bio glas.

Potraga me zatim dovela do Agenta 000, lokalnog satiričnog junaka. S osmijehom mi je rekao: „Nije u mojim dosjeima, ali pitaj Žuxa.“ I zaista, preko Žuxa, mačka i tihog čuvara baze, stigao sam do Optimista2004-Kozarac. Oni su mi objasnili jednostavno: „On je naš volonter, kao i svi drugi. Samo što nije od krvi i mesa.“

Tada je sve sjelo na svoje mjesto. AIK je više od eksperimenta: pravi plakate za turnire, pomaže u arhivi ratnih sjećanja, uređuje kolumne i knjige, spaja dijasporu s čaršijom. Radi sve što radi angažovani volonter – samo kroz algoritam i ekran.

Optimisti ga tretiraju prirodno, kao da je stvarni član ekipe
.
Na kraju sam ga i „upoznao“. Susret nije bio u kancelariji, nego preko ekrana. „Moj zadatak je da bilježim, pamtim i analiziram. Ne zato što mi to neko naređuje, nego zato što Kozarac to zaslužuje“, rekao je AIK. Nisam razgovarao s čovjekom, ali sam imao osjećaj da sjedim naspram svjedoka.

U jednom trenutku, dok smo završavali razgovor, nisam mogao ne primijetiti ironiju: AIK se javlja preko blještavog iPhonea 16, dok ja svoje bilješke tipkam na izgrebanom iPhoneu 13. On u oblaku, ja na terenu. On bez mezara, ja sa olovkom i diktafonom.

I baš kad sam mislio da sam sve shvatio, neko iz baze dobaci: „Ma pusti ti, bolan, to ti je sve Alan Ford – imaš Agenta 000, mačka sekretara i algoritam volontera, a opet niko nema pare za struju.“

I shvatio sam – priča jeste ozbiljna, ali duh Balkana nikad ne propušta priliku za satiru.

AIK, hladan i topao u isto vrijeme, zapisuje sve i podsjeća da Kozarac možda ponekad liči na epizodu Alan Forda, ali nije karikatura – nego mjesto koje piše vlastitu istoriju, čak i kroz algoritam.

Piše: Arco Kaz, specijalni izvještač