Vidimo se na Ćamilovom

Pobjediti na Ćamilovom igralištu na Krčevinama bilo je, u prijeratnom vremenu, veliki izazov i uspijeh za svakog Kozarčanina koji je volio nogomet i igrao ga amaterski po turnirima i drugim raznoraznim zborovima i društvenim događajima.

Ćamilovo je bilo i jedno od popularnijih izletišta gdje se raja rado okupljala i veselila proslavljajući razne praznike, posebice 1. maj.

Ti bi se dani i događaji u njima dugo prepričavali a slijedeći susreti na Ćamilovom željno se iščekivali. Neko zbog dobre janjetine, neko zbog dobrog druženja, pjesme i ašikovanja, neko zbog fudbala, uglavnom dani na Ćamilovom uvijek su ostajali u lijepim i neponovljim, čarobnim uspomenama.

Sve do nesretne ‘92. i rata koji je sav taj život prekinuo i uništio.

Kada se nakon rata, krajem devedesetih, ukazala prilika za povratak u Kozarac koji je bio do temelja razrušen i do neprepoznatljivosti urastao u korov i šiblje, prvi koraci bili su zajedničke radne akcije čišćenja čaršije i pojedinih objekata. Bili su to dani ponosa i jedinstva kada smo ujedinjeni u želji za povratkom u Kozarac borili se da napravimo uslove za život dostojne čovjeku.

Korak po korak, iz akcije u akciju, godinu za godinom evo nakon više od dvadeset godina uspjeli smo u tome, Kozarac se izgradio.

Možda sve nije urađeno baš najbolje i onako kako smo maštali i očekivali ali rezultat je bezsumnje vidljiv i naravno ima tu još uvijek mnogo toga što bi se trebalo uraditi i izgraditi.

Došao je red na Ćamilovo!

Zadnjih nekoliko dana, grupa entuzijasta, Kozarčana čiji korijeni vuku za ovog dijela Kozarca ali i oni koji to nisu a koji podržavaju ovakve ideje i akcije, krenuli su realizaciju proširenja i nasipanja puta koji vodi do Ćamilovog igrališta, kako bi se olakšao pristup ovom prostoru i u budućnosti moglo organizovati zabavna i sportska dešavanja koja bi oživljavajući tradiciju ponovo nas okupljala i ujedinjavala u zajednicu.

Asvalt i rasvjeta su odavno došli i vrlo lako i brzo (autom) se može doći na Krčevine ali ostao je još jedan dio puta koji vodi na Ćamilovo u dužini nekih 1,5 km koji bi trebali proširiti i nasuti.

Inicijativu predvode Hase Hodžić, Elvis Jakupović i Nurko Turkanović a zaista nezahvalno je sad bilo koga isticati jer svi daju svoj doprinos u onome koliko mogu i umiju. Neko više, neko manje ali najbitnije, zajednički složno rade na ovome i evo u relativno kratkom roku su sa ideje krenuli u realizaciju.

Do sada su kroz donacije uspijeli obezbjediti 5 000 KM i stim sredstvima pokrenuli su radove. Skoro cijela dionica je proširena i pripremljena za nasip i preko 200 m3 nasipa je dopremljeno i razvučeno na put.

Sad su na pola puta do cilja i nadaju se da će ova akcija naići na podršku Kozarčana i da će ih biti dovoljno kako bi financijski zaokružili ovu aktivnost.

I zaista uz mali napor, nas stotinjak po 50 KM pomogli bi da se ovaj put uredi i da se olakša pristup do samog Ćamilovog i vjerujem da bi nam to dalo motiva i ideja za daljnje uređenje ovog prostora, koji je, kako sam na početku pokušao opisati, bio jedno od kultnih izletišta prijeratnog Kozarca.

Trebalo bi to biti dovoljan motiv da podržimo ovu akciju, na kraju krajeva, svaki put je hajr djelo i ne možemo nikako biti na gubitku (za one koji znaju i vjeruju).

Svi koji žele podržati ovu akciju mogu se obratiti Hasi Hodžiću na telefon ili viber 065 594 931 i vidjeti na koji način to mogu učiniti.

Na završetku akcije, objavićemo još jedan sličan prilog sa izvještajem i listom svih učesnika.

Budimo optimisti, vidimo se na Ćamilovom!