Hadži Hatema i njenih 82 ramazana

Navratih u kratak bajramski zijaret hadžinici Hatemi Mujkanović, amidžišnji moje nane, pa odlučih ibreta radi zabilježiti par rečenica o ovoj čestitoj majci muslimanki.

Hatema je rođena 1939. godine na Poljani, muslimanskom selu koje je u toku socijalizma raseljeno da bi se formirao nacionalni park Kozara. Kćer je imama Ale Bešića, sestra Muhamed-efendije Bešića i majka Esad-efendije Mujkanovića. Trojicu Muhamed efendijinih sinova, Ekrema, Velida i Nedžada, ubili su Srbi u toku posljednjeg rata u Kozarcu. Puno bi se moglo još napisati o Hateminoj porodici, ali za ovaj put ovoliko je dosta.

A sad o Hateminim ramazanima.

Veli mi da su je uoči ovog ramazana njena djeca odgovarala da ne posti ramazan, da plate za nju fidju, da je slaba zdravljem, da će joj škoditi. A to je to njihovo odgovaranje od posta podsjetilo na njenog rahmetli oca i sina Esada.

“Prvo se,”- veli mi, “sjetih koliko me je rahmetli otac odgovarao da sam mala i da ne trebam postiti ramazan, a meni tada bilo pet godina. A ja, vala, hoću, pa kad bi crkla i od gladi i od žeđi. Malehna bila, a to mi golemo bilo da postim. I tako zapostim svoj prvi ramazan, elhamdulillahi. A ono rat. Nema se, a svaki dan k'o niotkud neka fina nafaka izvrije, pa se mahsuz iftari cijeli ramazan jeli. A ono će babo, rahmetli, svako malo; ‘Ko da nam dragi Allah nafaku ovim maksumovim postom uvećava’, a ja sva sretna. K'o, eto, ja sam tome ja sevep. A kud ćeš više od toga!? I tako zavolih i post i ramazan. Kako tada zapostih nikad ne mrsih osim kad ono ženskinje ionako postit’ ne mogu, ali donapostih sve i dan, šućur Allahu, vaik do sljedećeg ramazana.

A sjetih se i svog Esada. Malehan on bio. Isto mu pet godina bilo, a hoće da posti. E, vala, nećeš. Hem što je sitan bio, hem što je žega neka bila. I tako on svoje, a ja svoje. Ustanemo ujutro na ručak, a ja njega ne probudim i računam da sam ga nadmudrila. Kad ujutro ustade pita me što ga ne probudih da zaposti, a ja mu velim da sam mu rekla da neće postiti, pa što bi ga budila. Na to će on meni da će onda bez ručka postiti. I baš tako i bi. Nekoliko dana ja njega ne budih, a on u inat bez ručka isposti. I tako me nadura, pa ja popustih. Kako tada zaposti sve i jedan dan i naredni ramazan isposti. Eto, takav ti je insan kad nešto od sebe hoće dragi mu Allah dadne da to i uspije.

E, tako i ja i ovog ramazana. Djeca odgovaraju, a ja vala neću da ne postim. Jeste da sam slaba i sve me godine, nemoć i bolesti srhvale, ali uz Božju pomoć valjda ću nekako ispostiti. Eh, jedino, da baš tol'ko ne zamognem, pa da moradnem mrsiti. I, eto, Allahu fala, dan za danom i isposti, Boga mi, i ovaj ramazan.”

Sračunah da joj ovo bijaše 82. ramazan koji isposti jer ih se u njenih 84 godine skoro isti broj nasabira zbog razlike u broju dana hidžretskih i lunarnih godina.

Uz sve ovo o ramazanu dodao bih i to da hadžinica Hatema redovno uči najmanje jedan džuz Kur'ana dnevno tokom cijele godine, a u ramazanu barem duplo više.

Slušajući hadžinicu naučih mnogo, pa poželjeh da i oni od vas, koji imaju snage čitati dalje od naslova, pročitaju štogod nadahnjujuće od naših čestitih majki koje više nego da zaslužuju da mi barem bilježimo vrijednosti koje one žive i živješe.

Ja Rabbi, sačuvaj nam islamijjet i istikamet u majkama, suprugama i šćerima našima.

Amin!