“Iz sehare Denijala Dergića”: Moja ravnica

Moja ravnica

Na namaz žurim dok jutro sviće,
Draga mi ovdje svaka sitnica,
Budi se sunce, bude se ljudi,
Budi se moja lijepa ravnica.

A mislio sam sreću naći,
Negdje daleko ko lastavica,
I krenuo sam ali ne sam,
Zamnom je išla moja ravnica.

Upoznah ljude, gradove, mora,
Upoznah neka nova lica,
Al nigdje ne čuh ezan s munare,
Ko što ga ima moja ravnica.

I krenuh nazad jedim putem,
Jer ne postoji zamjenica,
Usnula ali mnogo ljepša,
Dočekala me moja ravnica.

Na namaz žurim, spušta se veče
Blizi se kraju još jedan dan,
I dok na nebu zvijezde se pale,
Ravnica moja tone u san.

Denijal D.