“Iz sehare Denijala Dergića”: Svakog dana neko ode

Svakog dana neko ode

Svakog dana neko ode,
I napusti rodnu grudu,
Ljudi žele živjet bolje,
Nagrađeni prema trudu.

Ostaše nam prazna mjesta,
Puste njive, neorane,
Više niko ne miriše,
Behare ni jorgovane.

Odlazimo zdravi, mladi,
Da bi stekli ugled, pare,
Vraćamo se pogrbljeni,
Vraćamo se u mezare.

Velike su naše kuće,
Djece nema, pa su prazne,
Sagradismo zlatne dvore,
Sačuvaj nas Bože kazne.

Napuštamo rodnu grudu,
Cvjetne bašte i bunare,
Koga li će u džamiju,
Zvati ezan sa munare.