“Iz sehare Denijala Dergića”: Trake bijele i bijele zastave

Trake bijele i bijele zastave

Sanjao sam našu staru kuću,
Pred njom ljude u vojnom odijelu,
Tjeraju nas da je napustimo,
I zastavu na njoj majko bijelu.

A riječ u snu izreći ne mogu,
Vrisnuo bih al su usne nijeme,
Košmarni se snovi ponavljaju,
Godinama baš u isto vrijeme.

Ružni snovi ostali od svega,
Uspomene i sada nas dijele,
Oni žele da se ne spominju,
Ni zastave a ni trake bijele.

Ja ne mogu da ih zaboravim,
Jer su moje vidjele ih oči,
Trake bijele i bijele zastave,
One su mi taj košmar u noći.

Denijal D.