Trake bijele i bijele zastave
Sanjao sam našu staru kuću,
Pred njom ljude u vojnom odijelu,
Tjeraju nas da je napustimo,
I zastavu na njoj majko bijelu.
A riječ u snu izreći ne mogu,
Vrisnuo bih al su usne nijeme,
Košmarni se snovi ponavljaju,
Godinama baš u isto vrijeme.
Ružni snovi ostali od svega,
Uspomene i sada nas dijele,
Oni žele da se ne spominju,
Ni zastave a ni trake bijele.
Ja ne mogu da ih zaboravim,
Jer su moje vidjele ih oči,
Trake bijele i bijele zastave,
One su mi taj košmar u noći.
Denijal D.
Add comment