svabo
U Bosni radi onaj koji se nije snašao, a bune se oni koji ispadnu iz tala, i to je sva filozofija, nemoj biti zbunjen… Možeš biti lud koliko hoćeš, ali zbunjen nikako, odtuda i ona narodna o ludom i zbunjenom, znate onu “U Bosni ti lud zbunjenog, da prostiš…”
Sad kako je zimsko vrijeme, jutarnji je život zanimljiviji od noćnog provoda. Posebno dio oko škole, u pola deset za vrijeme velikog odmora, gdje se čuje dječija graja,
Navečer se već svi učahurimo, neko po sjelima, neko na par mjesta u čarsiji i ćumuraj, dan za dan, čekaj da kesten napupi…
Držeći se stare Kozaračke poslovice:”Hvali more, drž’ se obale”, krenuo sam tražiti sreću vani i živjeti život evropskog čovjeka.
I moram priznati da sam bio oduševljen sistemom, radnim vremenom, jbt. gazda te uopšte ne kandžija, smiješ i jesti u toku radnog vremena, još i plata redovna, plus taj topli obrok.
Svaki dan sam bio u centru Osla, razvozio mlijeko od radnje do radnje, maštao da kad dođem kući da otvorim autopraonu, da uložim kad se vratim.
I super je zaista sve bilo. Zima je isto jaka. Kao kod nas u sred januara, tako je tamo nekih pet, šest mjeseci, i taman sam se bio navikao.
Al’, najgore mi bilo što nije bilo nikoga da mu kažem, vidi me!
Inače sam komunikativan, al’ uspio sam napraviti kontakt tek s par ljudi, i od njih par jedan je moj bivši školski, i to je to, dan za dan, kad te uhvati kolotečina na zapadu, onda tek ne znaš kud bi bježao…
Bio sam i na istoku, tad je bilo teško stanje, mogu misliti kako je tek danas.
I tako, nakon izvjesnog vremena, još kad sam se poželio domovine i mirisa duvara, odlučio sam ponovo vratiti se kući.
Barem sam stekao neko radno iskustvo pa se sada iskreno nadam da ću imati posla kada Juso pokrene mlijekaru.
Kad sam mogao razvoziti mlijeko po Oslu, što ne bih mogao i po Unsko-Sanskom Kantonu 🙂
Na kraju sam se vratio starom poslu, cijepanju drva i pisanju tračeva, ne vjerujete?
A živimo u post-truth vremenu!
Selam Kozarac, 😉
Add comment