svabo
Dragi moji zemljaci, …
1. i 6. marta slavimo 30. rodjendan naše Bosne i Hercegovine. Budite i vi dio te proslave u nedjelju 6. marta, nemojte samo gledati.
Gledaćemo svi zajedno vijesti i snimke iz cijelog svijeta, ali naveče… biće svima ljepše gledati kad znate da ste bili dio tog historijskog dana. A, ne trebate ništa posebno uraditi.
Jeste li znali da će naš rodjendan slaviti i u Meksiku? I još nekoliko dalekih zemalja… biće baš ‘Svijet za Bosnu i Hercegovinu.’
Nego, ovo ludilo mora stati, i to odmah!
I see bad people… vidim loše ljude.
Krajnje je vrijeme da se počnemo baviti onim što nas povezuje i onim što će nam svima uljepšati zivot, ovaj jedan život koji imamo.
Obrazovanje, poslovi, turizam, industrija, rad, poštovanje, komšiluk, prijateljstvo… to nam treba u Bosni i na cijelom Balkanu!
A, dok god loši ljudi budu rušili državu, a mnoge od vas zaludjivali preko medija kako ‘neko nekog mrzi’, kao se ‘sa muslimanima ne može živjeti’, kako treba da se ‘mirno razidjemo’, mi iz dijaspore vam ne možemo pomoci ni oko poslova ni oko obrazovanja za vašu djecu jer ćemo od sada dok god treba biti na ulicama, pisati pisma stranim državnicima, ‘trošiti’ vrijeme na to da spasimo našu zajedničku domovinu Bosnu i Hercegovinu.
A, ima nas, šta nas ima, mashallah!
A, MI BOSNU NE DAMO!! NE DAMO!
Nije pala 1914.-1918., 1929., 1939., 1941.-1945., 1991.-1995. …
pa, nece ni danas.
Zar je to tako teško razumjeti…?
I laž je da smo mi samo ‘muslimani’.
Lažu vas… lažu papci, ne samo u vezi toga, lažu i u vezi entitetskih zakona. Niko ništa nije oteo entitetima, to je još jedna šuplja. Koja to zemlja ima dvije vojske? Koja zemlja ima, a da državno tužilaštvo nema ingerencije na pola njene teritorije? Pa, to je državni udar! Za to se ide u zatvor. Ne srpski narod, nego oni koji se prave da ga predstavljaju.
A, mi… mi smo isti kao i vi, obični ljudi, Bosanci i Hercegovci. I Ivica je tu, i Fatima, i Elvedin, Safet, Sabit, Kelima, Aida i Naida, Dina, Amir, Hamdija, Meho, Adnan, Adi, Azem, Emir, Anita, Damir, Haris, Ahmed, David, a i Latif i Ilijaz nam maksuz dolaze iz Bosne u Haag 6. marta, i Srdjan je tu, pa Marija, a tek naši prijatelji, Švedi, Holandjani, Englezi, Kanadjani, Australijanci… tu je moj brat Ervin, Adis, strina Emsuda, Osman, moja Jelena, Klaudija, Mirko, Stefan, moj Nikola… Moj Aron, sin pokojnog Davida Kamhija. Pa ni svi Bošnjaci nisu muslimani, jer je puno ateista i agnostika.
Ne dozvolite da vas k’o balavce lažu… rade to preko 30 godina.
A, kad se ovi loši djaci prestanu igrati s nama, kad odu na sud zato što su prekršili zakone naše zemlje, kad prestanu trovati mržnjom i pričati o podjelama, onda ćemo i mi stati s protestima, pismima, intervjuima,… kad bolji djaci dodju na vlast, biće nam svima lakše.
Onda ćemo, dragi naši zemljaci, Bosanci i Hercegovci, mi protjerani, mi davno otpisani, ovako uvezani kao nikad do sad, ulagati masovno u Bosnu i Hercegovinu, donositi i novac i dovoditi nase prijatelje iz cijelog svijeta. Dovešćemo Holandjane, Amere, Švede, … na kvrgušu kozaračku, pa i na maslenicu, u Sarajevo na ćevape, u Banja Luku, u Medjugorje… vole oni vidjeti te naše bogomolje. Jedinstveno je to u svijetu, nismo ni svjesni šta imamo.
Tako da niko više nikad neće morati napuštati svoje ognjiste…. ne cvjetaju lale ni u Holandiji svima. A, pogotovo je teško na početku. Ljepše je u Bosni zaradjivati 2000 maraka nego na zapadu 3000 eura. Skup je život vani, a dosadan jer nisi svoj na svom….
Bosna će za 5 godina doći na nivo da ćemo se i mi početi vraćati, jer kod svoje kuće je najljepse. To najbolje znamo mi koji smo kuću ‘izgubili’, a u novoj koju smo napravili ne živimo. Ne zato sto nećemo, nego zato što se ne osjećamo dobro u zemlji i entitetu čiji ‘precednik’ nas, jednu od etničkih grupa Bosne, naziva: ‘ljudima bez karaktera i kapaciteta i podanickim narodom.’ Zato što neki opet prijete pucanjem na džamije koje su tek obnovljene. Zato što bi neki opet da po poljima kolju… ‘balije’.
Pa, dokad ćemo Tako…? I, jel’ neko Stvarno misli da će opet nekažnjeno moći klati…? Neće! Ali, da li nam to treba? Ako ne treba, čemu onda veličanje ubica i negiranje genocida?
I vi, normalni, to sve gledate i ćutite …? A, one koji o tom pišu kao Šušnica, Bursać ili Puhalo vrijedjaju, prijete, proglašavaju izdajnicima…
Zato vas je sve manje jer svi bježe. I zato nama više nije lijepo hodati po Banja Luci, Prijedoru, Višegradu, Gacku, Bileći, Zvorniku, Bratuncu, Trebinju, pa ni po Širokom Brijegu, Čapljini… zato što se osjećamo kao i 1991. prije nego su nas komšije potrpali po logorima.
Ljepše nam je tu gdje nas ljudi cijene i paze, a mi njih, bez obzira što neki ne znaju pravilno ni naše ime izgovoriti. Jednom se živi …
I niko nema pravo da se ljuti na nas otpisane vani dok god u Bosni nema bujruma za sviju!
A, nama ne smeta niko. Navikli smo živjeti sa svima. Takva je Bosna od davnina. Tako se Uostalom živi Danas na Zapadu. Ovdje nema ‘legitimnih’, a ni nelegitimnih. Ovdje je musliman vjernik gradonačelnik Rotterdama, a njegov zemljak Arnhema… niko nije konstitutivan, a nikom ne manjka bilo šta.
U Bosni, Ni Srbi, ni Hrvati, ni Bošnjaci, ni Romi, ni Jevreji, ni Crnogorci, ni Ukrajinci ni Srbijanci, ni Slovaci, … ni oni ‘mijesani’, ne smetaju nam, uprkos zvom zlu koje smo doživjeli, uprkos tome što još tražimo kosti naših mrtvih. Ne krivimo za to ni jedan narod.
Za sve nas u Bosni ima mjesta.
Nase komsije s istoka i zapada,, Srbe i Hrvate, tj. njihove sadasnje predsjednike lijepo molimo da prekinu da nas dijele.
Ako ne prestanu, nakon 6. marta, nakon proslave naseg 30. rodjendana, pocecemo mi dijeliti njih. Ne zato sto zelimo podjele nego zato da sami osjete da to nije lijepo. I ako se već Kao nešto brinu, nek’ se brinu o pravima Srba u Hrvatskoj, a Hrvata u Srbiji. Mi ćemo svoje probleme riješiti sami.
Komšije treba da se paze i poštuju, a ne da rovare po tudjoj avliji kao lopovi što obijaju oko kuće i gledaju kroz koji prozor bi ušli. Halo, ba! Dobro je bilo upadanja na tudje. Bosna nije nicija prcija.
I Neće Bosna nikad pasti, džaba je. Okanite se dok je vrijeme…
Moja kćerka Mila je, sada već daleke 2014. godine, kad smo presli granicu kod Bosanske Kostajnice, nakon samo 10 munuta voznje prema našem lijepom Kozarcu, dok je s desne strane tekla mirna zelena Una, a iza nje se vidjela Hrvatska, a s lijeve se ukazali sjeverni obronci Kozare rekla u čudu, na svom maternjem, nizozemskom jeziku:
‘Ali, tata… ja to ne razumijem.
Zašto su oni pobili sve one ljude, i tvoju baku, a tebe i didu i majku, i Narcisa i Zlatana i Zlatu strpali u logor, a sve zapalili…?
Pa, vidi kolika je Bosna!!’
A, samo 10-ak minuta smo vozili… a, koliko je do Trebinja.
Moje dijete od, tada, 10 godina, je saželo sav besmisao rata u 3 rečenice…
Ovo sam 20. jula 2017. godine, odmah nakon još jedne kolektivne dženaze (ono kad je i načelnik Djaković stao u saf), rekao na čaršiji u Prijedoru Momčilu Grubanu Čkalji, šefu jedne od tri smjene stražara logora Omarska, protiv kojeg sam 2007. godine svjedočio.
Prepoznao sam ga iz sudnice, a i on mene… Pozdravili smo se i kad sam mu ovo ispričao, upitao sam: ‘Vidiš, ne kuži dijete… reci mi sad, jel’ moralo onako?’
Slegnuo je ramenima, pogledao me tužno i rekao: ‘Nije… ludilo je bilo.’
A, ja sam augusta 1992. godine, kao civil sa 20 godina zivota, zamalo ostavio kosti u grobnici Stari Kevljani. Da jesam, bio bih broj 457…. ostao sam živ.
456 dobrih duša bosanskih. A, gdje je Tomašica, Jakarina Kosa, Jama Lisac, Hrastova Glavica, Korićanske Stijene… duša zaboli od pomsili samo.
I opet, nisam odgajao moju djecu da mrze vašu djecu.
Naprotiv. Lejla Roos i Mila Sophie su male Holandjanke koje znaju da su i Bosanke i Bošnjakinje i da su iste kao i Holandjani i da su i Srbi i Hrvati i ostali u Bosni isto tako Bosanci i Bosanke, kao i njih dvije.
Moja Lejla ove godine dolazi s studentima medicine iz Maatsrichta da pomaže djeci po Albaniji, Crnoj Gori i u Bosni i Hercegovini…
kako da joj kazem da ce je možda mrko gledati u Višegradu, u njenoj Bosni??
Kako da joj kažem šta se dešavalo u Vilinoj Vlasi…? Da je Most Mehmed Paše jedna velika klaonica, a prelijepa Drina najveći bosanski mezar? Kako uopšte da pustim dijete u te krajeve…? Tamo gdje se malo, malo četnici postrojavaju.
Kako da joj pojasnim da ce ljepše biti docekana u Tirani i Podgorici nego u našoj Banja Luci gdje svake godine dodjemo u kupovinu, na cijedjene sokove, ne cevape kod Muje… da vidimo i crkve i dzamije.
Kako da joj kazem da se cuva u Bileci…? Nisam jos to odgonetnuo… i zato ne spavam. Pored toga sto se brinem za sve vas u Bosni, jer rat kuca na vrata… ako ne vjerujete, pitajte Ukrajince kako su.
A, vi, kako ste jutros? Zima bas… bosanska.
Ja sam ustao u 2, ne mogu spavati ovih dana… ukazuje mi se opet Sarajevo 1992. ove slike iz Miss Sarajevo, logor Omarska, Srebrenica… A, pitam se, sad, nakon Istocne Ukrajine, sta je sljedece…
Nadam se da ce razum pobijediti, ali da bi pobijedio razum i ljudskost, podjele i mrznja moraju prestati, sad odmah!
30 nam je godina jos malo. Nasoj majci Bosni. Vrijeme je da se prestanemo ponasati kao neodgojena derista i preuzmemo svoje zivote u svoje ruke i od Bosne pravimo ono sto Bosna i zasluzuje.
Najljepsa zemlja na svijetu.
Satko Mujagić, nesudjeni broj 457
Brisel, 23.2.2022.
Add comment