BESKA JE ZADUŽILA SVOJ PRIJEDOR

Danas, 04.06.2021. godine, navršilo se osam tužnih godina od kako je na Ahiret preselila naša voljena i nikad prežaljena Beska.

Neko ili nešto može biti samo podsjećanje, samo mali signal da se emocije i sjećanje probude. Podstakne na razmišljanje o nemoći čovjeka da usmjeri svoj život onako kako bi ga rado osjećao i živio. I samo jedan znak , godišnjica odlaska Besime Kahrimanović, vraćaju desetak godina unazad, možda malo i više, te bude sjećanja. Najprije na Emira Kahrimanovića , Beskinog muža, koji se slijep borio za informativnu istinu putem emitiranja radio- programa iz Lušci Palanke, a onda se zasutavljaju kod Besime Kahrimanović-Beske i njenih hrabrih tekstova u “Oslobođenju”, na  portalu “MojPrijedor.com” i rubrike “Beskin ćošak”.

Događaj za događajem, slučaj za slučajem. Priča obična za pričom, reportaža za reportažom, nizali su se na “Beskinom ćošku” koji je odslikavao njen grad Prijedor i njegovu tragiku istnitom punoćom, hrabrosću i rizikom.

Nije Beska bila samo hrabri i pošteni novinar nego i majka koja se u poslijeratnom periodu morala boriti da s djetetom preživi sve teskoće koje prelazak iz rata u mir sobom nosi. Uspjela je u tome i za to je bila više puta nagrađivana, ali je njoj bila najveća nagrada čitateljstvo koje je nije zaboravilo i kada je napustila novinarstvo.

U bilo kojem zanimanju najvažnije je biti karakteran i zastupati istinu i u najtežim životnim trenucima. A Beska je u tome uspjela. Nažalost, čovjek je nemoćan pred sudbinom koja nikada nije “dozvolila” oblikovanje bilo kojeg i bilo čijeg života nego ona sama određuje životni put. Beska je mogla, željela i nadala se da će još dugo raditi, brinuti za kćerku, voljeti svoj grad Prijedor.

Tragedija je odnijela Beskin život, ali nije sjećanje na nju, na hrabru ženu, majku, novinarku koja je pisala o temama kada se mnogi nisu usuđivali o njima ni govoriti. Sve to sada sa vremenske distance izgleda lako i bez teškoća. Sa vremenske distance, ali trebalo je pisati, govoriti istinu u događajima u Prijedoru kada se o tome praktično nije smjelo govoriti i ujedno živjeti u toj sredini. A Beska je pisala o tome. Sigurno ne bez straha ali je govorila i pisala.

Beska je zadužila svoj grad. Nećemo i ne smijemo je zaboraviti.

Vrijeme prolazi, ali sjećanje na tebe i tvoju plemenitost nikad neće izblijediti.

Sa ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomene na Tebe !!

Tvoj web portal Mojprijedor.com