Kozarac.ba

KOZARAC-Jutarnji trač…

Ko dlanom o dlan, protutnja august, i nakon godišnjih odmora i školskog raspusta, vraćamo se ustaljenim obavezama i novim radnim i školskim pobjedama…

Danas je počela nova školska godina i odmah je to napravilo promjenu u jutarnjim satima, posebno u Krkićima oko naše osnovne škole. Jutros je i večina roditelja došla zajedno sa svojim osnovcima kako bi se informisali za daljnju saradnju sa razrednim nastavnicima.

Sa početkom škole, možemo reći da počinje nova “sezona” realnosti, borbe za opstanak u ovoj kasabi podno Kozaračkog kamena i njenoj svakodnevnoj kolotečini.

Jedan od razloga, koji me je motivisao da ponovo počnem pisati Jutarnji, jeste naša akcija izgradnje vatrogasnog doma, koja je (trebala bi biti) važna za sve, i koja bi nas mogla ujediniti u zajedničkom cilju. Zaista nema potrebe pisati o značaju i potrebi izgradnje ovoga objekta, kao i o zaštiti naših života i imovine, i vjerujem da nam je to svima jasno.

Ono što se može reći jeste da trenutno radovi na II fazi izgradnje idu svojim tokom i da što se toga tiče nema nekih prepreka, a da nam sad predstoji ponovo krenuti u kampanju za prikupljanje sredstava kako bi naredne godine mogli planirati radove u narednim fazama a i Groznicu subotnje večeri pod pločom novog doma.

Znam da su vremena teška i da je teško nekoga motivisati i da kolač pojede a kamo li da učestvuje u izgradnji jednog ovakovg objekta, ali zaista vjerujem da možemo naći snage da se pokrenemo i zajednički potrudimo za taj slijedeći korak. Samo naše okupljanje oko zajedničkog cilja daće rezultat, kako za ovaj tako i za neke buduće projekte. I sigurno je da izgradnjom vatrogasnog doma ostavljamo iza sebe najbolji spomenik koji može ostati poslije nas.

Kažu da je izjava da “Brdo danas mora pasti”, koju smo objavili u sportskom žargonu, izazvala revolt kod fubalera OFK Brda, tako da su u utakmicu ušli odlučno da odbrane “Brdo” i dali svoj maksimum na utakmici, što je malo iznenadilo naše fudbalere, koji su se tek nakon 3:0 probudili u igri…

Žao mi je što je Bratstvo izgubilo, a žao mi je što su neki ovu poruku pogrešno protumačili, u svakom slučaju, svaka čast Brdu na pobjedi, ostaje nam revanš u Kozaruši…

Poslijepodne, nakon dugog niza toplih i sunčanih dana, stigla je i kiša, pračena olujnom grmljavinom, što je, razumljivo, dovelo do par prekida el. energije, ali evo sad se malo situacija stabilizovala, kiša lagano natapa dok iznad munje sijevaju…

Čaršija naizgled pusta, ali zahvaljujući ovoj tehnologiji, uvijek živa na netu i često se stvari isprepliču sa virtuala u realnost i obrnuto…

Prošli put smo pisali o problemu pijace i ja se nadam da idući četvrtak nećemo biti iznenađeni zbog toga što je prostor pijace zaključan, i da ćemo se na vrijeme pripremiti i postaviti štandove u “Ahmeta Melkića” ulici.

“Problem” pijace još nije riješen, odnosno još se ne zna ko će i kako će u buduće upravljati sa njom. Ono što se može reći jeste da dosta stvari tu nije bilo transparentno, ta da je Savjet MZ Kozarac poslao dopis nadležnim u vezi rješavanja ovoga problema. Zvaničnih Oglasa ili Konkursa za pijacu nije bilo, tako da se i ne znaju uslovi pod kojim se pijaca izdaje. Pratićemo ovo i gledati da vas o tome blagovremeno informišemo, do tada pijaca ostaje zaključana, tako da se možemo pripremiti za slijedeći četvrtak.

Nije mati klela sina što se kockao, već što se vadio, tako otprilike može se opisati prošla hudba koja se održala u Kozaruši, i bila u cijelosti posvećena posjećenoj lipi u haremu džamije.

Prije svega želim reči da takve teme ne trebaju da se iznose sa minbere, jer su to više teme za skupštinu džemata ili sastanak džematskog odbora, gdje se može voditi konstruktivan dijalog, ovako zloupotrebljava se položaj, koristi hudba (ja pričam ti šutiš), etiketiraju vjernici, džematlije i da ne nabrajam dalje.

I hajde sad, gotovo je, lipa je posječena, šta se ima ko buniti, jer ako se buniš, onda si gorštak, i jedan od argumenata glasi, zašto se to pojavilo na internetu. Znači, nije problem što je lipa posječena, iako su se dogovorili da je samo okrešu, već je problem što se o tome pisalo i što je to procurilo iz džemata. Onda se to pravda sa tim da se i u Mutniku napravio stub, pa niko nije o tome pisao, iako su se džematlije bunile zbog toga, i što je unijelo nezadovoljstvo i nemir u džematu.

Ispada da nije problem ni posječena lipa, ni izgađen telekomunikacijski stub na vakufskoj zemlji, uz negodovanje prvih komšija, već je problem što se o tome piše.

A valjda bi trebalo biti obrnutu, da se više piše i dogovara, prije nego donesemo ovakve odluke, koje su poslije nepopravljive, a tiču se zajednice.

Zato su nam potrebne zajedničke akcije, koje će nas okupljati i povezivati, i gdje ćemo usmjeriti energiju da nešto napravimo, ostavimo iza sebe. Ovakve stvari poput lipe ili ovog stuba, uvijek će nas dijeliti na za i protiv i teško je tu biti objektivan, a što je žalosnije, mi često sudimo više po rodbinskim i inim vezama nego po argumentima i pravdi. Dogodilo se, izvucimo barem pouku za slijedeću lipu ili stub…

Selam Kozarac…

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.