In memoriam: ABA

U proslu srijedu, 28. augusta, dok sam rutinski obavljao surfanje po netu, citajuci nove vijesti i komentare, Facebook, moj virtualni prijatelj me podsjeti da je danas rodjendan mom frendu Poljak Abazu i da bi bilo lijepo da mu se javim, cestitam i kazem da mislim na njega…

U prvi mah sam se obradovao, trznuo, vidjevsi dragu facu, dok me u momentu nije sustigla misao, da ne zna skripta na FB-u da je Aba preselio na Ahiret jos u junu prosle godine.

Ispricati pricu o Abi u jednom tekstu, prosto je nemoguce jer je on bio Kozaracka enciklopedija, carsijska ikona jos iz onih dana, prije rata.

Rano sam naucio citati, jos prije odlaska u skolu, a Aba je jedan od krivaca za to, jer mi je od malih nogu davao da citam stripove kod njega na kiosku, a cesto mi je davao i da ih nosim kuci, pod uslovom da pazim kako savijam stranice i da ih ne uflekam pekmezom ili bijelom kafom…

Nas Aba je ostavio dubok trag u carsiji, kretajuci se i druzeci sa ljudima, i vjerujem da nasi stariji o tome imaju vise za reci. Za nas, tada mladje, Aba je bio ikona, koju smo duboko postovali, iako smo se znali i saliti na racun njegovih kafanskih anegdota.

I u ovome poslijeratnom periodu, Aba je takodjer bio jedan od aktivista, i zaista je tesko nabrojati gdje je sve bio ukljucen, sta je sve pomagao i kako je volio ovu carsiju.

Pratio je sva desavanja, vezano za Bosnu i Kozarac i redovno dolazio iz Amerike, nazalost nije docekao da se vrati, sto je planirao i mastao…