Kozarac.ba

Instalacija “Dokaz”: Zemlja iz masovnih grobnica kod Prijedora stigla u Sarajevo

U Muzeju zločina protiv čovječnosti i genocida 1992-1995 u Sarajevu postavljena je umjetnička instalacija masovnih grobnica pod nazivom “Dokaz”, umjetnice Anite Zečić, a posvećena je civilnim žrtvama općine Prijedor nad kojima su izvršeni zločini 1992. godine.
Radi se o teglama napunjenim zemljom s lokacija gdje su bile masovne grobnice. Ima i praznih tegli koje lebde svezane žicom ili su postavljene iznad starih zahrđalih lopata i simboliziraju grobnice koje još nisu pronađene i lokacije još nisu poznate. U nekim od tegli su i fotografije žrtava, do kojih su uspjeli doći.

Umjetnica Anita Zečić je iz Prijedora, studira primijenjenu umjetnost u Beču. Ta instalacija dio je njenog diplomskog rada i treća je u okviru projekta “Prijedor ‘92”, koji za cilj ima čuvanje sjećanja na civilne žrtve općine Prijedor, u Bosni i Hercegovini i svijetu.

“Naziv izložbe je ‘Dokaz’, kao dokaz genocida. Opština Prijedor ima 99 masovnih grobnica. U Prijedoru se još traga za više od 700 žrtava. Treba ih pronaći, da nađu smiraj duši. Važno je da što više ljudi sazna šta se to dogodilo u općini Prijedor, u BiH. Sa ovom zemljom i teglama to možemo barem djelomično pokazati”, naglasila je u izjavi novinarima.

Podsjeća da je izložba “Dokaz” simbolično postavljena dan prije kolektivne dženaze u Prijedoru 86 žrtava Bošnjaka ubijenih 1992. godine.

“Žrtve su pretežno s Korićanskih stijena. Instalacija sadrži i kamenje s Korićanskih stijena, u jednoj od tegli, koje simboliziraju te žrtve”, naglasila je.

Najavila je da bi instalacija ‘Dokaz’ 6. augusta trebalo da bude postavljena u Omarskoj, na godišnjicu obilježavanja raspuštanja logora. Potom će biti vraćena u Muzej zločina protiv čovječnosti i genocida 1992-1995 u Sarajevu, kao stalna postavka.

Jedan od osnivača Muzeja Jasmin Mešković poručio je danas da se postavkama poput te nastoji ispričati neispričana priča o žrtvama BiH, potrebi da sve žrtve budu na dostojanstven način ekshumirane i pokopane, da im se posveti pažnja, ali i iz toga izvuče pouka da više nikad ne bude u BiH rata, da ne bude genocida.

“Ovo je prilika za one koji znaju gdje se nalazi ijedna masovna grobnica ili jedna kost, da to kažu. Ti su ljudi ubijeni, a mi u BiH moramo prestati pričati o njima kao brojkama. Nisu brojke, ljudi su to sa imenima i prezimenima, porodicama…”, naglasio je.

Među sadržajima Muzeja zločina protiv čovječnosti i genocida 1992-1995 u Sarajevu je i postavka nazvana ‘Majica koja miriše na mog sina’. Radi se o majica dječaka koji je ekshumiran na Korićanskim stijenama, a sutra će biti ukopan u Prijedoru. Mešković priča novinarima da je tu majicu Muzeju predala dječakova majka jer je smatrala ‘da će poslije njene smrti, tu biti najbolje čuvana.’

Mešković je pohvalio suradnju sa Anitom Zečić i, kako kaže, mnogim drugim umjetnicima. Pozvao je i umjetnike koji to dosad nisu, da vide partnera u Muzeju zločina protiv čovječnosti i genocida i Bosanskim muzejima sjećanja da bi ispričali neispričanu priču o zločinu, o genocidu u BiH u cilju da bude vidljiva.

Instalacija “Dokaz” sastoji se od ukupno 120 tegli različitih veličina i osam lopata. Svaka tegla ima i opis u kojem su navedeni naziv masovne grobnice, lokacija, geografske koordinate, kao i broj ekshumiranih i identificiranih osoba.

(klix)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.