Kozarac.ba

Sretno! ‘Kišni čovjek’ s Raba doselio u Zagreb bliže porodici

Dobar dan, dragi Sajide, dobro nam došao u Zagreb! Tim je toplim riječima Ružica Stipčić, ravnateljica Centra za rehabilitaciju Zagreb, u utorak dočekala Pericu.

Nakon 13.308 dana napustio je rapsku bolnicu koja mu je više od 36 godina bila jedini dom, a njezini zaposlenici jedina obitelj. Posredovanjem rapske bolnice te drniškog i zagrebačkog centra za socijalnu skrb, Perica je smješten u zagrebački Centar za rehabilitaciju koji stručno skrbi o ljudima s umjerenim, težim i teškim intelektualnim teškoćama. Njegovu dolasku nazočila je i njegova obitelj, sestra Saida i brat Nisvet Kešić, koji su preko 24sata našli svojeg davno izgubljenog brata.

– Izuzmemo li dva susreta na Rabu u listopadu, našeg brata zadnji smo put vidjeli prije 36 godina, prije nego što je odlutao. Presretni smo što nam je došao u Zagreb i što će nam biti blizu – rekla nam je Saida.

Ravnateljica Stipčić je Pericu darivala bocom Coca Cole koju obožava piti, a Perici se Centar na prvu jako svidio. No nije mu bilo nimalo lako napustiti rapsku bolnicu u kojoj je proveo dobar dio života. Rastanak s njim bio je dirljiv. Prije nego što su ga smjestili u automobil koji će ga odvesti na novu zagrebačku adresu, liječnicima i sestrama s odjela glas je podrhtavao. Svi su mu željeli stisnuti ruku i poželjeti sreću. Naoko zbunjen, poput djeteta s nasmijanim licem zbog iščekivanja da sjedne u automobil, već je šmugnuo na suvozačevo sjedište. Kao da je slutio da bi podulje opraštanje kod liječnika i sestara koji su ga ispratili izmamilo suze. Gotovo dvije trećine života stale su u svega dvije torbe s odjećom koje je ponio sa sobom. Unutra su omiljeni mu tranzistor, nešto odjeće i poklonjenih mu slatkiša te boca omiljene Coca Cole.

Naš Perica je nakon 36 godina otišao iz Psihijatrijske bolnice Rab. Otišao je kao malo dijete, bez pretjeranog pozdrava, u novi život i zatvorio vrata za sobom. Bit će on dobro, puna je dojmova o Perici njegova bolnička psihijatrica Anja Katalinić.

Socijalna radnica Helena Grubišić rastanak s Pericom doživjela je poprilično emotivno. Glas kao da joj je podrhtavao.

– Dan rastanka s Pericom je vrlo čudan i neobičan za sve nas. Malo smo tužni, ali na jedan način se i radujemo zbog njega jer je jako dobro da je dobio smještaj u Zagrebu, gdje su njegovi brat i sestra, koji će ga redovito posjećivati. Uzimat će ga iz doma vikendom, odvoditi na ručak, izlete, i to je dobro za njega. Radujemo se toj promjeni. On je malo zbunjen, ali veseo. Tretirali smo ga kao člana naše obitelji i svima će nam biti neobično što ga nema. Tješi nas to što se nadamo da će njemu biti još bolje i ljepše tamo kamo ide, a najviše obitelji. U ovakav ishod nisam mogla niti vjerovati. Zahvaljujući vama u 24sata, priča je dobila ovako sretan završetak. Bila sam uvjerena da se radi o mladom čovjeku kojeg se netko želio riješiti zbog njegova stanja, tako da sam jako radosna zbog ovakvog ishoda. Svi u bolnici bili smo začuđeni i presretni kad se utvrdio njegov identitet i da zapravo ima ime – priča socijalna radnica rapske bolnice Helena Grubišić. Šokantna priča o nesretnom Perici bez identiteta i bez igdje ikog svog, koju smo u 24sata otkrili i objavili lani krajem kolovoza, doslovce je digla prašinu u cijeloj zemlji. Priču o Perici prenijeli su gotovo svi mediji u regiji. Mnogi su se pitali, a i danas se pitaju kako je moguće da u 21. stoljeću živom čovjeku koji je 36 godina u bolničkom krevetu državna administracija ne može utvrditi ili dati novi identitet. Zbog nečijeg nemara i zbog nečije aljkavosti, nadasve onih koji primaju plaću za utvrđivanje identiteta, Perica je u rapskoj bolnici doslovce u ništa potrošio dvije trećine života. Svi se slažu da mu odavno nije bilo mjesto u psihijatrijskoj bolnici nego u nekom rehabilitacijskom centru ili udomiteljskoj obitelji. U rapsku bolnicu doslovce su ga strpali kao golobradog mladića, a iz nje je izašao u utorak kao oronuli starac. Jedini njegov grijeh bio je i ostao taj što ondašnjim policajcima u Drnišu u kolovoze te daleke 1980. godine nije znao izreći svoje ime, tko su mu roditelji i odakle je došao.

Ono što država, kako bivša tako i sadašnja, nije uspjela za 36 godina, mi smo slikom i perom uspjeli za samo 36 dana. Bezimeni Perica zapravo je Sajid Kešić (51) rođen u okolici Prijedora u BiH. DNK analiza potvrdila je da su mu Saida i Nisvet brat i sestra.

– Perica će biti sam u sobi i pustit ćemo ga neko vrijeme da se adaptira. Moramo ga upoznati, saznati što može, što želi i voli, pa ćemo krenuti s aktivnostima. On će ovdje kod nas imati sve što mu treba, a blizina brata i sestre zasigurno će mu puno značiti – rekla nam je ravnateljica centra Ružica Stipčić.
Tužni smo, ali se radujemo zbog Perice

Dan rastanka s Pericom je vrlo čudan i neobičan dan za sve nas. Tretirali smo ga kao člana obitelji i svima će nam biti neobično što ga nema. Tužni smo, ali se i radujemo zbog njega jer je jako dobro da bude blizu brata i sestre koji će ga redovito posjećivati, rekla je socijalna radnica rapske bolnice.

(24.sata)

Dodaj komentar

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.