svabo
Dobar dan, dragi Sajide, dobro nam došao u Zagreb! Tim je toplim riječima Ružica Stipčić, ravnateljica Centra za rehabilitaciju Zagreb, u utorak dočekala Pericu.
Nakon 13.308 dana napustio je rapsku bolnicu koja mu je više od 36 godina bila jedini dom, a njezini zaposlenici jedina obitelj. Posredovanjem rapske bolnice te drniškog i zagrebačkog centra za socijalnu skrb, Perica je smješten u zagrebački Centar za rehabilitaciju koji stručno skrbi o ljudima s umjerenim, težim i teškim intelektualnim teškoćama. Njegovu dolasku nazočila je i njegova obitelj, sestra Saida i brat Nisvet Kešić, koji su preko 24sata našli svojeg davno izgubljenog brata.
– Izuzmemo li dva susreta na Rabu u listopadu, našeg brata zadnji smo put vidjeli prije 36 godina, prije nego što je odlutao. Presretni smo što nam je došao u Zagreb i što će nam biti blizu – rekla nam je Saida.
Ravnateljica Stipčić je Pericu darivala bocom Coca Cole koju obožava piti, a Perici se Centar na prvu jako svidio. No nije mu bilo nimalo lako napustiti rapsku bolnicu u kojoj je proveo dobar dio života. Rastanak s njim bio je dirljiv. Prije nego što su ga smjestili u automobil koji će ga odvesti na novu zagrebačku adresu, liječnicima i sestrama s odjela glas je podrhtavao. Svi su mu željeli stisnuti ruku i poželjeti sreću. Naoko zbunjen, poput djeteta s nasmijanim licem zbog iščekivanja da sjedne u automobil, već je šmugnuo na suvozačevo sjedište. Kao da je slutio da bi podulje opraštanje kod liječnika i sestara koji su ga ispratili izmamilo suze. Gotovo dvije trećine života stale su u svega dvije torbe s odjećom koje je ponio sa sobom. Unutra su omiljeni mu tranzistor, nešto odjeće i poklonjenih mu slatkiša te boca omiljene Coca Cole.
Naš Perica je nakon 36 godina otišao iz Psihijatrijske bolnice Rab. Otišao je kao malo dijete, bez pretjeranog pozdrava, u novi život i zatvorio vrata za sobom. Bit će on dobro, puna je dojmova o Perici njegova bolnička psihijatrica Anja Katalinić.
Socijalna radnica Helena Grubišić rastanak s Pericom doživjela je poprilično emotivno. Glas kao da joj je podrhtavao.
– Dan rastanka s Pericom je vrlo čudan i neobičan za sve nas. Malo smo tužni, ali na jedan način se i radujemo zbog njega jer je jako dobro da je dobio smještaj u Zagrebu, gdje su njegovi brat i sestra, koji će ga redovito posjećivati. Uzimat će ga iz doma vikendom, odvoditi na ručak, izlete, i to je dobro za njega. Radujemo se toj promjeni. On je malo zbunjen, ali veseo. Tretirali smo ga kao člana naše obitelji i svima će nam biti neobično što ga nema. Tješi nas to što se nadamo da će njemu biti još bolje i ljepše tamo kamo ide, a najviše obitelji. U ovakav ishod nisam mogla niti vjerovati. Zahvaljujući vama u 24sata, priča je dobila ovako sretan završetak. Bila sam uvjerena da se radi o mladom čovjeku kojeg se netko želio riješiti zbog njegova stanja, tako da sam jako radosna zbog ovakvog ishoda. Svi u bolnici bili smo začuđeni i presretni kad se utvrdio njegov identitet i da zapravo ima ime – priča socijalna radnica rapske bolnice Helena Grubišić. Šokantna priča o nesretnom Perici bez identiteta i bez igdje ikog svog, koju smo u 24sata otkrili i objavili lani krajem kolovoza, doslovce je digla prašinu u cijeloj zemlji. Priču o Perici prenijeli su gotovo svi mediji u regiji. Mnogi su se pitali, a i danas se pitaju kako je moguće da u 21. stoljeću živom čovjeku koji je 36 godina u bolničkom krevetu državna administracija ne može utvrditi ili dati novi identitet. Zbog nečijeg nemara i zbog nečije aljkavosti, nadasve onih koji primaju plaću za utvrđivanje identiteta, Perica je u rapskoj bolnici doslovce u ništa potrošio dvije trećine života. Svi se slažu da mu odavno nije bilo mjesto u psihijatrijskoj bolnici nego u nekom rehabilitacijskom centru ili udomiteljskoj obitelji. U rapsku bolnicu doslovce su ga strpali kao golobradog mladića, a iz nje je izašao u utorak kao oronuli starac. Jedini njegov grijeh bio je i ostao taj što ondašnjim policajcima u Drnišu u kolovoze te daleke 1980. godine nije znao izreći svoje ime, tko su mu roditelji i odakle je došao.
Ono što država, kako bivša tako i sadašnja, nije uspjela za 36 godina, mi smo slikom i perom uspjeli za samo 36 dana. Bezimeni Perica zapravo je Sajid Kešić (51) rođen u okolici Prijedora u BiH. DNK analiza potvrdila je da su mu Saida i Nisvet brat i sestra.
– Perica će biti sam u sobi i pustit ćemo ga neko vrijeme da se adaptira. Moramo ga upoznati, saznati što može, što želi i voli, pa ćemo krenuti s aktivnostima. On će ovdje kod nas imati sve što mu treba, a blizina brata i sestre zasigurno će mu puno značiti – rekla nam je ravnateljica centra Ružica Stipčić.
Tužni smo, ali se radujemo zbog Perice
Dan rastanka s Pericom je vrlo čudan i neobičan dan za sve nas. Tretirali smo ga kao člana obitelji i svima će nam biti neobično što ga nema. Tužni smo, ali se i radujemo zbog njega jer je jako dobro da bude blizu brata i sestre koji će ga redovito posjećivati, rekla je socijalna radnica rapske bolnice.
(24.sata)
Add comment