svabo
A kaj da vam velim, “zli decki su me nacvrcal” 🙂 je anegdota iz proslog stoljeca, koja ce se prepricavati i u ovome, i uvijek se toga sjetim kada skrecem kraj Mamutice u Zagrebu, ka Borovju… Mozda jednom i osvane prica Otrgnuta od zaborava o nasem Zagiju iz devedestih i vremena kada smo ko klinci izigravali Smogovce…
Cesto puta se postavlja pitanje kako se zivi u Kozarcu u ova “tamna” zimska, pusta vremena, i imam osjecaj da taj zivot podrazumjevamo samo u ovoj aleji divljeg kestena, kao da smo mi negdje ispod serafa na globusu i da je pustos stotine kilometra oko nas.
Za deset minuta ste u Prijedoru, za pola sata u Banjaluci, za dva-tri u Zagrebu, milionskome gradu. Da ne idem sad u pravcu Srednje Bosne ka Travniku i Sarajevu, ili na krajeve Tuzla i Mostar i dalje, Beograd, Skoplje…
Danas je svijet mali i insan moze klanjati sabah u Zagrebu a vec podne u Kozarcu… Nekada zivot otvori nove puteve, danas mjesecno cesce odem u Zagreb nego u Prijedor. Ljudi se krecu, putuju i zivot se odvija, kao sto i Rika tece ispod leda…
Radi se, haman ko na zapadu, kako nas predcednik kaze, i bolje, na zapadu ljudi rade po dva posla da prezive…
Jedni njeguju, jedni glancaju i popravljaju, jedni zive od reklame, ali najbitnije, vrti se 😉
Sve cesce, ovako uz kafu pokusavamo i da radimo, i vjerujte da mi je puno ugodnije ovako razgovarati kako pomoci nase FK Bratstvo, nego baviti se carsijskim tracevima, kojih uvijek ima i bice, i svaki pomak, svaka nova podrska, svaki novi pojedinac koji nam se prikljuci, daje mi tu duhovnu hranu i cini me zadovoljnijim i sretnijim i daje smisao pisanju ovih traceva.
Zelim ovom prilikom da se zahvalim i vama koji dajete podrsku Optimistima, i iskreno se nadam da cemo imati prilike okupiti se ove godine, da zajedno uz druzenje, planiramo nase buduce aktivnosti.
Snijeg nas polako zatrpava, vjerujem da ce i sutra biti serija slika sa lopatama 🙂
Toliko za ovo javljanje…
Selam Kozarac 😉
Add comment