Kozarac.ba

Zašto je glas razuma izdajništvo u RS-u

Verbalni rat koji se Bosnom i Hercegovinom, ali i regionom širi brzinom požara podsjećajući mnoge na onaj iz predratnog perioda, zbog čega ga svi oni koji su to doživjeli dočekuju sa zebnjom, i dalje ne prestaje. Retorika je teška, a zbijanje redova odvija se na nacionalističkoj, vjerskoj, nacionalnoj, partitokratsko-liderskoj osnovi i svako ko iskače iz tih okvira biva u opasnosti da postane meta za odstrel. Za sada je obilježena samo verbalno i javno, a ako se bude stiglo i dotle, ne treba isključiti ni druge metode.

Da javne prozivke i pozivanje na linč neistomišljenika ne treba nimalo potcijeniti takođe smo se uvjerili u novijoj istoriji naših prostora. Svaki glas razuma i poziv na kompromise i dijalog argumentima shvata se kao izdajništvo interesa svoje sredine, svog naroda i njegovih aktuelnih vođa, čiji legitimitet za to proističe iz pripadništva vladajućoj strukturi. Od toga nije izuzeta ni opozicija, za koju niko i ne pomišlja da je legitiman politički subjekt na političkoj sceni u entitetu, skupštini i institucijama vlasti koja bi sutra mogla biti na mjestu sadašnje vladajuće strukture kao dio normalnog parlamentarnog procesa.

Zato se pobjeda na parlamentarnim izborima tretira kao pobjeda nad neprijateljem, za koga se smatra da je, i stvarno, neprijatelj i poražen samo i jedino ako bude i bukvalno uništen i maknut s političke scene, a pobjednik sebi obezbijedi vječiti mandat.

Koliko je prisutno derogiranje parlamentarizma i poštovanje trodiobe vlasti, demokratije i njenih načela, a jačanje kulta vođe, koji se sluša bez pogovora i za kojim se spremno krenuti i u rat ako pozove, nije nam takođe nepoznato na ovim prostorima.
‘Ko će u tim državama da živi?’

Ovih dana rat je često pominjana riječ u regionu, pa i u Bosni i Hercegovini. To je očito bio i povod da se oglasi predsjednik Srpske demokratske stranke, najveće entitetske opozicione partije, Vukota Govedarica, čija stranka, pak, učestvuje u vlasti na nivou Bosne i Hercegovine, izjavom u jednom intervjuu da raspad Bosne i Hercegovine nije moguć bez rata i SDS taj scenario ne promoviše. “Možda bi neki voljeli i takav razvoj događaja, ali to nije moja politika”, rekao je Govedarica.

On smatra da je potrebna nova generacija političara, koja će, neopterećena prošlošću, pokušati dati novu nadu za život na ovim prostorima. “I da fokus bude na pitanjima standarda i kvaliteta života, kulture i duhovnosti, slobode i demokratije. Sve suprotno od ovoga bojim se da vodi depopulaciji i jednom pustošenju ljudi sa ovog područja, prije svega odlasku mladih ljudi, što je već sada vrlo ozbiljan trend. Tako da je pitanje kome pravimo države i ko će u tim državama da živi?” rekao je, između ostalog, Govedarica.

Razuman čovjek pomislio bi da je izrečeno nešto što je jednostavno podrazumijevajuće i da to ne bi ni trebalo da bude predmet razmatranja političara tog nivoa u 2016. godini u evropskoj zemlji, koja se zaklinje kako teži članstvu u Evropskoj uniji. Ali, ovo je Bosna i Hercegovina, država za koju kažu da postoji samo zato što se ne može raspasti, i trenutno je u verbalnoj retorici njenih vladajućih političara više u 1991. nego u 2016. godini.

Potpredsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata Marko Vidaković ocijenio je da je lider Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović izgubio podršku svih svojih saveznika i partnera, osim SDS-a i Govedarice, koji i dalje stoje na prvoj liniji Izetbegovićeve odbrane.
‘Poigravanje emocijama’

U SDS-u nisu na to ostali ravnodušni, pa se oglasila potpredsjednica stranke Aleksandra Pandurević, koja je pozvala SNSD da, kako je navela, prestane huškati narod i voditi Republiku Srpsku u konflikt sa čitavim svijetom samo da bi sačuvao vlast. Kockari i hazarderi, koji danas sudbinu Republike Srpske stavljaju na ivicu provalije, a koji ni cipele nisu uprljali kada je Republika Srpska stvarana, poigravaju se emocijama naroda i, nažalost, Republiku Srpsku vode u neizvjesnost.

Koliko je SNSD-u stalo do Republike Srpske pokazuje i to da podržavaju “treći entitet” i da ni riječ nisu rekli povodom izjave lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića da će on obuhvatiti i Posavinu, kazala je ona, načevši temu o kojoj se u Republici Srpskoj javno ne govori. “Jedno su želje, drugo je realnost. Mladi i ostrašćeni Vidaković prvo bi sebi trebao da odgovori da li bi Srbija i Ruska Federacija podržale bilo kakvu promjenu Dejtonskog sporazuma, pa i otcjepljenje. Ne bi, to vidimo iz izjava najviših zvaničnika. Imamo li snage da idemo protiv cijelog svijeta, bez ijednog saveznika? Nemamo”, istakla je Pandurević.

Ona je upozorila, a to je u Republici Srpskoj, takođe, tabu tema, o kojoj se ne vodi rasprava, iako je o tome upozoravajuće, javno, govorio i srbijanski premijer Aleksandar Vučić, da Vidaković očigledno ne shvata da je svako raspakivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma Damoklov mač nad Republikom Srpskom.

Samo ekonomski jaki narodi, sa snažnim saveznicima u svijetu, mogu dobiti nezavisnost, a SNSD je, tvrdi, ekonomski uništio Republiku Srpsku, ispraznio je od stanovništva i hiperprodukovao broj neprijatelja. Pandurević je najavila da SDS priprema deklaraciju o privrženosti Dejtonskom mirovnom sporazumu i ubrzanim evropskim integracijama, koju će uputiti u Narodnu skupštinu Republike Srpske.
‘Ako nam presijeku Brčko…’

“Cilj te deklaracije je da definiše dva vitalna interesa Republike Srpske: očuvanje njenog dejtonskog statusa na načelima dva entiteta i tri konstitutivna naroda, te ubrzan evropski put, kako ne bi imali zid Evropske unije i na granici sa Srbijom.” Ona je podsjetila i da su brojni mediji u regionu objavili planove NATO-a o ulasku u Brčko i zapitala “čime ćemo i kako braniti Republiku Srpsku ako je NATO presiječe kod Brčkog?”

Ovo je prvi put, nakon dosta vremena, da su se čelnici SDS-a “ohrabrili” da javno progovore na ovakav način, s obzirom na to da su se već izvjestan period ponašali kao marionete SNSD-a i Milorada Dodika. Bez sopstvenog koncepta i jasnih i prepoznatljivih stavova šta je njihova politika i za kakvu se politiku zalažu, bez vidljivih rezultata i prepoznatljivosti na entitetskom nivou, ne uspijevajući se izvući iz omče optužbi za nacionalno izdajništvo i kolaboraciju sa bošnjačkim strankama, SDS je doživio težak poraz na lokalnim izborima.

Baveći se samo reakcijama na Dodikove optužbe i takmičeći se s njim u tome ko je veći zaštitnik nacionalnih interesa, SDS-u prijeti ozbiljan poraz i na opštim izborima sljedeće godine ako suštinski ne promijeni i osmisli svoju politiku. Koja će biti jasna, prepoznatljiva i smislena za birače koji žele da imaju mogućnost izbora.

Da li je ovaj istup Aleksandre Pandurević samo “ekscesna pojava”, izazvana prozivkom njenog stranačkog šefa, ili nagovještaj jedne nove i osmišljene opozicione politike u Republici Srpskoj ubrzo ćemo se uvjeriti s obzirom na to da će se sadašnje tenzije i dalje nastaviti.

(Mladen Mirosavljević; Al Jazeera)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.