Prije sedam godina, boravio sam mjesec dana u Francuskoj na poziv CCFD-a, organizacije koja jednim dijelom podrzava rad Optimista2004, tom prilikom, igrom slucaja upoznao sam Olivier d'Angélya, francuskog tv rezisera, jer mi je njegova supruga Hvalenka bila prevodilac tokom CCFD kampanje. Tom prilikom sam mu pokazao prezentaciju koju sam tad radio u kampanji a koja je u kratkim nekim crtama opisivala nase stradanje i povratak. Ta prica nagnula ga je da iste godine dodje u Kozarac sa zeljom da napravi film o svemu tome.
Vjerovatno ni sam nije slutio da je otvorio Pandorinu kutiju, tako da vec vise godina radimo na tom projektu, i Olivier d'Angély nas vec duzi niz godina prati u nasoj borbi, kako za povratak i opstanak tako i za jednakost i pravo na sjecanje.
Vjerujem da je vec dosta nasih Kozarcana imalo priliku upaznati ovaj Francusko-Hrvatski par, koji se sasvim sigurno vec ovdje osjecaju kao svoji na svome, sto mi je izrazito drago, jer se tako i ja, zahvaljujuci njima, osjecam kad boravim u Parizu 🙂
Ako smo uspjeli snijeznim slikama Kozarca motivirati ga da dodje iz Pariza, po ovoj mrzli, da vidi Kozarac pod snijegom, onda je to sigurno veliki nas uspijeh i pokazatelj da idemo dobrim pravcem, i daje nam nadu u motivaciju da nastavimo dalje.
Znate kako se kaze, sto si blize oltaru, to bolje cujes, tako smo se i mi odlucili da na danasnji dan budemo u Banjaluci i vidimo na licu mjesta kako sve izgleda.
Jos uvijek nisam stigao pogledati sta su mediji danas sve prenosili iz Banjaluke, i kakva se virtualna slika odaslala danas, meni je sve bilo pomalo friky, da ne kazem da sam se skoro osjecao kao krme u Teheranu, ali sam se pravio Fancuz pa je bilo lakse, 🙂
Mogao bih vise pisati o tome, vjerujem da i neke slike dosta same govore, mozda samo konstatacija, ako bi kad pravili kakvu novu republiku, da njen Dan bude brate ljeti, ko ce slaviti na ovome minusu, hem minus vani, hem u novcaniku. Dok srpski narod nema sta jesti, zvanicnici kite ulice zastavicama, i bas me zanima ko ih je stampao, a ko narucivao i po kojoj cijeni, a vec znam cijim parama se placalo, odnosno presipalo sa javnog na privatni racun…
Iako nisam planirao biti danas u Banjaluci, eto takva je nafaka ispala, mada sam vise gajertio ipak sam zaradio za jogurt i burek a bilo je i zanimljivih a i duhovitih situacija.
Ima tu naravno i vecih nekih politickih i drugih poruka, vjerovatno i Susnica zna sta prica, treba biti otvorenih ociju, ali nije to, barem se meni cini, ni blizu onoga sto se virtualno zeli predstaviti.
Narod je gladan, vise je ovdje danas socijalna podjela na njih (birokrate) i nas (porezne obveznike), oni vladaju na osnovu straha, a narod opet zbog toga bjezi u torove, i tako ojdi mi dojdi mi vec dvadeset i pet godina. Srbi vladaju nad Srbima u RS-u, Bosnjaci vladaju nad Bosnjacima na jednom dijelu FBiH, dok ne drugom to isto cine Hrvati, i kako smo sad ugrozeni jedni od drugih? Ugrozeni smo samo od javasluka, lopovluka i bezobrazluka…
…i naravno, promaje.;)
Prije pet godina, slicno, ako ne i bolje se slavio 9. januar, znam to dobro jer smo se tad i mi pripremali za obiljezavanje 20 godina genocida, skoro su bile krize oko bosanskog jezika, referenduma, i da ne nabrajam dalje koje sve, i sve je to jedna vrsta zabavljanja, odnosno bolje receno huskanja naroda jednih na druge, dok se ispod radara potpisuju MMF krediti, radi se na Mapi Evropskog puta (sto nas vecina ne zna ni sta znaci) itd.
Ovdje se kaze da su najveci nacionalisti oni koji ne rade, kokuzi, bez marke, dok vec oni koji rade i imaju platu od 400-600 KM, oni vec razmisljaju kako kupiti brasna, ulja, drva, oni sa 1000-1200 KM, planiraju vec i godisnji odmor, negdje na moru u slicno, na kraju oni sa platom preko 1200 KM uopste ne zanima ni ko si ni koje si vjere, i zive kosmopolitskim, normalnim, gradjanskim zivotom.
I ima tu dosta istine, sreo sam danas lika koji nije znao reci nista vise od da se krsti sa tri prsta i da je dosao iz Trebinja da podrzi Milorada, malo bazdi na jeftinu rakiju i kaze da ce dalje malo obici Banjaluku i vratiti se u Trebinje a da je tu da podrzi Milorada i RS, sta tu vise reci? Mantra, mantra mi se 🙂
Zivot ide dalje, sutra je novi dan i nova nafaka, nekome smrkne, nekome svane, ni ovo danas nisam planirao, ali eto desilo se, najbolji dokaz da postoji Onaj koji opet na kraju odlucuje i svim upravlja, bilo je i prije faraona, i vecih od ovih danasnjih, ali im se ne zna ni za traga, ni za glasa… Procice i ovi, procicemo i mi, trebamo samo odabrati na kojoj strani zelimo biti?
Mozda jesam sanjar, ali znam da nisam sam:
Selam Kozarac…
Add comment