svaboEvo vec dan za dan, krenula je i ova 2017. godina, neko se jos nije dobro ni razbudio ni rastrijeznio od novogodisnjeg derneka i mamurluka a zivot vec ide dalje i pise nove stranice…
Cesto se prisjecamo pocetka povratka i novog zivota u Kozarcu, vremena kada smo bili pojedinačno slabi ali slozni i zbog toga previse jaki. Nazalost, cesto vodimo polemiku oko zasluga za povratak u Kozarac, a niko nije sam zasluzan za nas povratak, svako od nas nosi veci ili manji dio u tom mozaiku požrtvovanosti za rodnu grudu, za kućni prag.
Ne treba niko suditi o tome i treba da nastavimo dalje, zbog toga veceras u ovome Jutarnjem tracu zelim da podsjetim i sebe i vas na te dane povratka, kada smo bili slozniji.
Podsjeticu i sebe i vas na prvi Bajram u Kozarcu. Više iz razloga da se vidi kako smo u muci slozniji a i da neke generacije ne misle kako su današnje džamije od svita i vika ovakve kakve ih danas vidimo kao i da se vidi ogroman posao koji smo u ovome relativno kratkom vremenu uradili na obnovi naših džamija.
Danas se ne moze za jedan dan obici i uslikati sve nase dzamije, skoro smo imali priliku proci i kroz nase mektebe i biti ponosni na postignuto ali smatram da ne smijemo ni zaboraviti kako smo pocinjali.
Malo se ko sjeca tadasnjeg “super marketa” u centru Kozarca koji pokazuje koliko smo uspijeli u obnovi porušenih objekata, ali sjetimo se zaista tih dana.
Nasa osnovna skola počela je sa radom 2002. godine i registrovana je kao OS “Kozarac”. Nakon toga su uradjeni brojni projekti oko rekonstrukcije objekta, saniranja grijanja, opremanja ucionica i kabineta i tada je imala oko 200 ucenika, opremljen je kabinet informatike, a potom su osposobljeni kabineti hemije i fizike te kabineta za muzicko vaspitanje. Rekonstruisana je i sportska dvorana, a nastava se izvodi po federalnom programu iz nacionalne grupe predmeta (bosanski jezik, istorija, geografija te priroda i drustvo), i sigurno na ovo mozemo biti ponosni.
Osnovna škola Kozarac nije to bila od samoga pocetka našega povratka i nije se tako lako doslo do skole, i najvise su tu borbu iznijeli njeni tadasnji učenici i njihovi roditelji zajedno sa svojim sugradjanima.
Ciscenje Kozarca nije bilo nista tesko i tada smo mogli zajedno da radimo ka jednom cilju- povratku!
Danas smo se vratili, povratak je iznenadio i nas same a kamo li druge, dunajluk nas je stisnuo pa se na kraju svako o sebi zabavio, a zaboravili smo da nam je lakse islo kada smo to zajednicki radili, i kada smo se zajednicki borili za Kozarac.
Povratak ne bi bio uspjesan da nije bilo tog zajednistva, i koji treba da nam je stalno na pameti kako bi i danas, kada imamo mnogo bolje uslove za rad, postizali rezultate i stvarali uslove za još bolji život. Kozarac je u ovim vremenima dobio znacajnu ulogu i postao primjer povratka što nama Kozarcanima treba da bude cast ali ujedno i obaveza da nastavimo da ga gradimo i cuvamo.
I prije su ovom carsijom setali oni sto su svjedocili vremenu a vjerujem da ce svjedociti i dalje…
Da ne bude da sam bedak i da samo nesto kukam, da ko Don Kihot hodam po carsiji i borim se protiv hasumluka, castim vas ovaj put, virtualno, najboljim cevapima u ovom dijelu Krajine 🙂
Kada mi dosadi bajat kruh i kifle, cesto ovdje svratim, nemam bas uvijek za cevape ali za tri marke mogu dobiti dovoljno bureka ispod saca i jogurt, kad se na to sve zalije sa Sedrom, ispadne vecera za pet 🙂
A momci su sigurno vrijedni i posteni.
Ima tu jos raznih djakonija ali da ne ispadne sad da ih reklamiram 🙂 svakako provjerite sami sta nude, necete se pokajati, a bicete siti 🙂 i veseli 🙂
Kao sto rekoh na pocetku, zivot vec ide dalje i pise nove stranice, kako je izgledao pocetak jedne nove price pogledacemo za kraj ovog javljanja, vjerujem da ce mnogima biti drago, i da cemo im na kraju svi zajedno pozeljeti mnogo srece, zdravlja, sloge, nafake i naravno djece:
Add comment