svabo
Novi dan, nova nafaka, i tako, dan za dan, evo prodje i ova kalendarska godina. Naniza ih se tako, dan za dan, 17 u novom stoljecu, 25 od progona, 44 od (mog) rodjenja, sve zavisi iz kog ugla i sa koje vremenske distance gledamo na zivot…
Novi dan, nova nafaka, parola je sa kojom se borimo sa neizvjesnoscu, materijalnim i drugim iskusenjima. Tesko ju je prevesti strancu koji ne poznaje nas balkanski mentalitet, nasu kulturu prezivljavanja i suocavanja sa zivotom.
Ono sto se primjecuje kod dosta naseg naroda jeste pogresno razumjevanje ove poruke i oslanjanja na nafaku s neba, na sofru koja bi se spustila od nikuda dok sjedimo kuci kraj pendjera i kukakmo kako nam niko nista neda i kako nema posla.
Nafaka je u ranom ustajanju, nase je da cinimo uzroke i da cekamo na posljedice. Nase je da vjerujemo da nam je nafaka sigurno propisana i da kad istekne da je tad i gotovo sa dunajlukom, ali isto tako, jos vaznije, nase je da ustanemo ujutro i da trazimo nafaku, da se borimo i trudimo, i sigurno, da smo samo malo bolji, hranili bi se kao ptice, ustajali bi gladni a omrkavali siti.
Ako zelimo promjeniti svijet, trebamo krenuti od samoga sebe, jer tu su svi uzroci i svi odgovori. Cesto puta, sam sebi a i mladima koji se zale da im je dosadno i da nemaju sta raditi, preporucujem 40 sabaha u dzematu i sigurno ce vidjeti promjene. Tesko je izdrzati 40 jutara za redom i ici, iz toplog kreveta do dzamije na sabah u dzematu.
Mnogi domorodci mastaju da idu vani, na Zapad, da rade, a ne mogu mjesec dana redovno ustajati ujutro.
Svi mi imamo visoko misljenje sami o sebi, ali isto tako sami sebe najbolje znamo, sami najbolje znamo koliko smo truda i napora ucinili da popravimo barem jednu sitnicu pri sebi…
Zato je ispravno reci da ne treba mlad insan da sjedi pred djamijom od jutra do podne, vec da radi, i zna se tacno kad je vakat za vakat, kad je rad, kad ibadet, kada odmor i zabava…
Novi dan, nova nafaka, ali ustani majcin sine…
Skoro svaki put kada pjesice idem u Kalatsku dzamiju i prelazim mostom preko Starenice, sjetim se naseg dzematlije rhm. hadzije Dzevahira Asanija i uputim dovu za njegovu dusu.
Nas hadzija Dzevahir je dobar primjer kako lako, uz malo dunanjluckog odricanja mozemo sebi obezbjediti dobra djela koja nece prestajati ni nakon nase smrti. Kad god neko danas predje preko ovoga mosta, on ce insallah imati nagradu jer ga je on i obnovio.
Most je kao hajrat dao izgraditi kao jedan od redovnih dobrotvora ovoga džemata, i njegovo “svecano” postavljanje i otvaranje bilo je (za noviju istoriju Kozarca) 1. maja 2006. godine.
Most je radila firma Karabašić, a inače njen vlasnik nas Hamed Karabašić je poznat po svojoj vještini kovanja metala, tako da je ovaj most jos jedna potvrda umjeća ovoga našeg poduzetnika.
Danasnji klinci misle da je taj most tu oduvijek, nemaju vjerovatno pojma ni ko je Dzevahir, zato sam se veceras odlucio da ga spomenem, da ga se svi sjetimo u nasim dovama kada ubuduce budemo prelazili preko ovoga mosta…
Da mu se Allah smiluje a nas uputi na djela slicna njegovom, koja ce ostati iza nas kao trajna sadaka.
Novi dan, nova nafaka, nova jutarnja kafa, novi jutarnji trac, i zaista nadam se da vas ne davim, i slobodno recite da odahnem malo…:)
Novi dan, a eto i Nove godine, nadam se da cemo u njoj biti vise iskusniji, mudriji, pravedniji i samilosniji jedni prema drugima.
Ova je svakako gotova, odlazi u arhivu kozarac.ba, bas kao i ovaj vecerasnji Jutarnji trac, mozemo je se sa tugom sjecati, ali i analizirati je i uciti na greskama. Ne smije se desiti da ne govorimo jedni s drugima vise od tri dana, i ne smije nas zmija ujesti dva puta iz iste rupe, i sretna nam Nova!
Kao sto smo vec najavljivali, decembar je mjesec skupstina, tako da nas u narednih par dana ocekuje nekoliko njih. Apelujemo na sve koji su tu da se pridruze, kako koje udruzenje vole i osjecaju, i pomognu i ucestvuju u radu istih.
Zar kraj, zelim da istaknem da su gotovi kalendari za novu 2017. godinu sa nasim najmladjim polaznicima nogometne skole FK Bratstvo, koji mogu biti lijep i skroman novogodisnji poklon a ujedno je podrska nasem klubu jer sav profit od ovih kalendara ide za ovu skolu, za poboljsanje uslova rada i treninga 50 ak nase djece.
Podrzimo svi u svojim mogucnostima, kako bi zajedno ostavljali iza sebe dobra djela po kojima ce nas se sjecati buduce generacije…
Selam BA, 🙂
Add comment