KOZARAC-Jutarnji trač...

Prije rata, ovog zadnjeg, u Kozarcu je mladja raja, a i oni stariji, cesto sjedila oko skole, cugala golubicu ili zdrijepcevu krv, svirala gitare, pjevala pjesme. Cesto puta su se sklepali stihovi, ljubavni, saljivi, koji su se pjevali do iznemoglosti i postajali svojevrsne lokalne himne. Ima tih pjesama, kojih se cesto sjecam kada prebiram po uspomenama:

Bile su i tri pjesme Mirka Amidzica, koje su nam tek u ratu postale himne, ali o njima cu pisati jednom drugom prilikom, danas mi je pala na pamet pjesma: subotari, cetvrtkovci, petrovdanci i bajramci zar vam nije dosta setanja, nabicete zulj na petama, ides gore, ides dole, kupis kiflu dijelis na dvoje…

To me nekako podsjetilo na sve te neke podjele na koje se sve mozemo dijeliti, objavio sam to na FB i dobio zanimljiv komentar da smo danas podijeljeni na galerijase, piccadyillijase, aquase, mustangase, spiderase, coffeinase itd., zavisno gdje ko pije jutarnju kafu ili pak vecernju rakiju…:) Zanimljivo i nazalost ima tu i dosta istine.

Cesto pitanje, uz jutarnje zvecakanje salicama kafe, kada je u pitanju zivot, jeste i vjera. I mozete samo zamisliti kakvih sve tu bude okrsaja, koji sve hafizi i muderisi tu postoje. Tu je vjecito pitanje, ko je vjernik a ko nije a zatim, cije je maslo za ramazana a cije nije, ko sve ide u prvi saf, zasto se prave dzamije a ne fabrike itd.

Najbolji odgovor na pitanje ko je vjernik a ko nije, a svi se sami po njemu mozemo testirati jesmo li ili ne, dao nam je nas Gospodar (naravno za one koji vjeruju u Njega) kada u 11 ajeta opisuje vjernike i kaze:Ono što žele – vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, i koji ono što ih se ne tiče izbjegavaju, i koji milostinju udjeljuju, i koji stidna mjesta svoja čuvaju – osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju -a oni koji i pored toga traže, oni u zlu sasvim pretjeruju – i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu, i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju -oni su dostojni nasljednici, koji će Džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.

Zar nam ovo nije dovoljan odgovor na koji ne trebamo dalje raspravljati, nego ga prihvatiti. Vjera je laka i ne treba je nikome nametati, Bosnjo nece ni kolaca na silu, a kamo li moralnih lekcija, niti treba da moralisemo na nacin kritikama i osudama. Vjera je savjet i treba da savjetujemo jedni druge.

Ovo pisem takodjer iz razloga sto zelimo promjene ali ne zelimo sebe da mjenjamo, a vjerujte da se stanje nece promjeniti dok ne promjenimo sami sebe. I to je najveca bitka koju trebamo dobiti, lako se sa drugima hrvati, sam sa sobom je najteze. Dusa vuce na jednu stranu a nefs na drugu…

Necu vise ni vaziti, svega treba na kaskicu, kap po kap, vec sam pretjerao i sa tracevima, ali ne trebate se plasiti necu svaki dan pisati, kako bude nafake i zanimljivosti… i vremena.

Carsija je zabijelila, istina vjestacki ali svecarski, u duhu predstojeceg praznika Nove godine, i lijepo je mora se priznati. Ono sto mi je zapelo za oko jeste kako se u carsiji odnekud pojave dva tipa, sa crvenim kapicama na glavi, kanticom farbe i par sablona i prefarbaju cjelu carsiju, za sat vremena odnesu neciju mjesecnu platu dok nasih dripaca ima koji sjede na svakoj barskoj stolici?

Za jedan ovaj izlog uzmu 30-50 KM pa vi sad racunajte. I svaka cast momcima sa crvenim kapicama, koji su se sjetili doci iz Prijedora i ukrasiti Kozarac, veci je problem sto se plasim toga da sam kojim slucajem sam bio tako nadahnut kreativnoscu, i uzeo kanticu farbe, valjak i par sablona, i trazio 30 KM po izlogu, da ne bih uspio pogoditi tako precizan posao za te pare, tesko da bih i cenera dobio. Evo, pripremam sablone sa Bajram Serif Mubarek Olsun bas me zanima hoce li biti posla?

Za kraj, nadam se da mi ne zamjerate sta, imam jednu inicijativu za predloziti pa me zanima sta generalno mislite o tome. Vec dugo vremena mi se to vrzma po glavi ali da bih znao da li je ostvariva moram cuti i vase misljenje.

Jednom prilikom, dok sam bio u posjeti u Holandiji, prisutvovao sam Svjetskom turniru u fudbalu, takmicile su se ekipe iz raznih zemalja svijeta, odnosno sve su to bili Holandjani ali su predstavljali zemlje svog porjekla.

I vjerujte dogadjaj je bio fantastican, i jos od tad razmisljam o tome da nesto slicno pokusamo organizovati i u Kozarcu.

U sklopu “Dani Kozarca”, mogli bi organizovati (u Kamicanima) Svjetski turnir Dijaspore u Kozarcu, gdje bi se prijavljivale ekipe po zemljama iz kojih dolaze.

Zamisljam teren u Kamicanim okicen sa 15 ak svjetskih zastava, dok se na njemu nadmecu Kozarcani za prestizni Trofej.

Znaci, mi imamo kapacitete da to organizujemo i pripremimo, zanima me osnovno pitanje, sta vi mislite o tome i da li bi bilo, i iz kojih zemalja, ekipa za prijaviti.

Vremenom bi to bila tradicija i ekipe bi se u svojim zemljama pripremale, druzile, organizovale, a jednom godisnje bi se svi okupljali u Kozarcu.

Jedan konkretan prijedlog, i nadam se da ce se uzeti u razmatranje 🙂