Re-making Kozarac

Redzic pise:

Ljetos sam u Kozarcu prisustvovao promociji knjige Re-making Kozarac, autorice Sebine Sivac-Bryant. Knjiga je ustvari njen zavrsni akademski rad, izdana na Queen's University Belfast. Tokom promocije stekao sam utisak da promotori vise promoviraju sebe nego ovo djelo. Iznenadio me je i mali broj prisutnih osoba na promociji, posebno odsustvo velikog broja kozarcana koji su bili inicijatori i realizatori povratka i ozivljvanja Kozarca. Nakon sto sam procitao knjigu moji prvi utisci su slijedeci:

– Ova knjiga je vrlo znacajan dokument o naporima da se ponovo uspostavi zivot  nakon ubistava  znacajnog broja stanovnika Kozarca,  protjerivanja svih prezivjelih i rusenja svih stambenih, poslovnih i infrastrukturalnih objekata.

– Evidentno je da je pri izradi ove studije utrosena ogromna kolicina vremena i ucinjen ogroman intelektualni napor na njenom kompletiranju.

– U knjizi  je dat hronoloski niz aktivnosti od ideje do realizacije povratka i prvih pokusaja ozivljavanja socijalnih i ekonomskih elemenata.

– Ovom studijom Kozarac je nasao svoje mjesto u svjetskim okvirima povratka nakon genocida i ponovnog ozivljavanja.

Iznenadila me je tisina koja je nastala nakon promocije knjige. Nisam pronasao ni najmanji osvrt na ovu studiju u bilo kojem mediju koje pratim.

Mozda je razlog tome sto je studija pisana na engleskom jeziku pa nije dostupna vecem broju zainteresiranih. Drugi razlog je vjerovatno u njenoj prodajnoj cijeni; naime knjiga je, ne samo za nase pojmove, jako skupa. Skupa je  i prema kriterijima Zapada.

Svi znamo puno toga o individualnim sudbinama, aktivnostima i dogadjajima, a ova studija daje jednu cjelinu nakon koje postajemo svjesni  upornosti i koordinacije da se ideja stvorena u Centralnoj Bosni realizira u Kozarcu. Kozarcani zaista imaju velikog razloga za ponos, A Sebina isto tako za trud koji je ulozila da nam sve to priblizi.

Ova studija je vrlo znacajno svjedocanstvo i segment historije Kozarca i bilo bi dobro da je svaka kuca u Kozarcu posjeduje , naravno u prevodu na bosanski jezik.

Prevodjenje na nas jezik vjerovatno prevazilazi Sebinine materijalne mogucnosti. Bilo bi dobro naci neki modus, bilo pretplatom, donacijama ili na neki treci nacin pa skupiti sredstva za prevod. Time bi stvorili mogucnost da i generacije koje dolaze saznaju velicinu poduhvata njihovih predaka, a i svima nama nece skoditi podsjecanje na proslost iz koje uvijek imamo sta nauciti.