svaboNema više hile!
Za ono što se u Prijedoru desilo prve ratne godine je kriv i Milošević i Karadžić i Mladić i Stakić i na ‘čast’ svim ‘onima’ i krivica onih koji su zločine naredili ili u njima učestvovali 1992. godine. A, ima ih podosta…ali nisu krivi svi.
Piše: Satko Mujagić
Ova odluka danas u Prijedorskoj skupštini na kojoj je 18 poslanika bilo suzdržano povodom inicijative za gradnju spomenika ubijenoj djeci 1992. je na sramotu svakog Prijedorčanina.
Ako nema kolektivne krivice za genocid 1992. (Ili ‘tragična dešavanja’ kako to neki vole nazvati) ima današnja kolektivna odgovornost za bezobrazno ignorisanje zločina, ubistava djece i za nepoštivanje temeljnih ljudskih prava.
Prijedor je pun spomenika silnim učesnicima ‘odbrambeno oslobodilačkog’ rata u kojem se Prijedor ponajviše oslobodio komšija i svoje multietničnosti, što masovno puneći jame tijelima pobijenih civila, po uzoru na ustaše iz onog rata, što tjerajući iz grada sve što nije srpsko.
Mi nismo zaboravili 1992., a nećemo ni ove godine nakon rata u kojima nam komšije Srbi pokazuju da danas ne kolju i ne zatvaraju civile po logorima, ali ih za ubijanjem civila i djece bukvalno boli…. Lijevi lakat. A, nećemo zaboraviti ni ovaj dan.
Ni Nijemci ni Hrvati nisu preko noći raščistili sa svojim fašistima. Ali, i jedni i drugi znaju šta se desilo, ogradjuju se od zločina i obilježavaju ih. Berlin je pun spomenika koje su gradili Nijemci, Jasenovac godinama obilježava ‘zvanična’ Hrvatska.
Srbi trenutno zaostaju za dva rata. Logor Omarska opet rudnik, logor Keraterm prodavnica (rupe od metaka od strijeljanja civila se i danas vide), logor Trnopolje opet škola i renoviran. A, ispred spomenik, srpskim vojnicima. Zamisli da u Jasenovcu neko postavi spomenik ustašama?
Neće niko, šalim se. Nisu drugi toliko ludi…
Nije dovoljno trpati glavu u pijesak misleći da ono što ti ne vidiš ne postoji. Postoji tvoja guzica u vazduhu koju svi vide i pitaju se:'gdje je glava?’
Gdje vam je glava?
Al’ iskreno, iako vas ponekad žalim, vas i vašu djecu, I mene isto boli… Lakat, to što Prijedorčane boli lakat. Kako god, ova lakrdija i ismijavanje naših mrtvih će imati samo kontra efekat.
Za Višegrad se zna i u Australiji nakon australijskog filma o zločinima na Ćupriji na Drini.
Za Prijedor će se znati i na Samoi. Tamo je naš ubijeni sugradjanin, doktor Eso Sadiković, nekad radio za UN. Znaće se i na Samoi i u svakoj drugoj zemlji na svijetu. Ne samo zbog 1992., nego i zbog 2016. Ne samo zbog rahmetli Esada, nego zbog vas danas.
Da je išta smiješno, rekao bih sad:'ko se zadnji smije, najsladje se smije.’ Pošto je tužno i jadno, reći ću:'ne možete vi biti dovoljno indolentni i suzdržani, kao danas u Skupštini opštine, koliko mi možemo biti uporni’
Ne što ikog mrzimo, nego što nećemo, brate, da živimo sa fašistima. I nećemo da trpimo ovo ignorisanje odgovornosti.
1992. nismo trpili jer smo protjerani, danas nećemo jer nam je pun … lakat fašizma. A, valla’ i bezobrazluka.
Mi ćemo pisati, pričati, praviti filmove, obilježavati. K'o one majke u Argentini.
I čekati dan da vi povedete svoju djecu na obilježavanje logora Omarska, Keraterm, Trnopolje. Dan kad školarci iz svih krajeva Bosne i Hercegovine dodju u obilazak prijedorskih logora, kao što smo mi, birvaktile, išli u Korenicu, Petrovu Goru, Drvar, Jasenovac…
I, ako se ikad pitate, a znam da se pitate (i mene su neki od vas pitali);'kad ćete više prestati o prošlosti’?
Kažem vam danas, suzdržan i ja, kao i vaši poslanici na glasanju za spomenik ubijenoj djeci Prijedora, suzdržan, mada mi se baš psuje:'prestaće o prošlosti onda kada vi o njoj počnete’. Što više vi, to ćemo manje mi’.
Obrnuto smo proporcionalni, znači.
Vi danas niste makli od nule, mada vam mladi popravljaju prosjek obilježavajući Dan bijelih traka. Ali, u suštini, mi pričamo, vi gurate glave u pijesak.
U suštini ste na nuli.
U suštini, vi ste nula. Bili 1992., ostali do danas.
Trujete i dalje vlastitu djecu, svjesno i bezobzirno. Mi našu, uprkos svemu, nećemo učiti da mrze, ali znaju. A, znaće i vaša.
Nema hile i ljudi nisu nojevi. A, i vi ste ljudi, iako se ubiste da svima dokažete suprotno. Kako 1992., tako i danas. Ali, mi ćemo vam pomoći da opet budete ljudi.
Nema na čemu.
P.S. Hila je bosanski za nepravda
Add comment