Kozarac.ba

Tragedija Druga Marka

Vazdan sam u nekakvom behutu. Fino se jutros probudio, naspavan i raspolozen, otvorim internet i kud cu  nego na kozarac.ba. U zadnje vrijeme Svabo se aktivirao, mislim vjerovatno  je namirisao neki optimizam, a meni nikad dosta optimizma.

Kazem kliknem na pocetnu, a ono, ne budi primijenjeno, tuzna vijest: Izbio pozar u vikendici Marka Pavica. I odmah mi izleti reakcija: Kud ce sve zlo bas na dobre ljude.

 

Redzic piše:

A svi, jelte, znamo da Marko ne mere biti nego nakav. Eto neki dan slusam Jusufa Arifagica u HOCU KUCI. Slusam i uzivam. Znam ja da smo mi Kozarcani i pametni i sposobni, ali Jusuf me uvijek iznenadi svojom elokvencijom i rezonima. Tako ja slusam Jusu i uzivam kad odnekud bahnu i Marko, naravno bahnu u emisiju.  

Marko nam odmah objasni da u Prijedoru nema ni povratnika, ni dijaspore, ni mudzahedina, ni cetnika, ni ravnogoraca, ni drugih sumskih  ni genocidnih zvijeri, nego da smo svi PRIJEDORCANI.

Meni drago, Boze mili. Znate kako je kad imas nesto pa to izgubis, a onda ponovo nadjes. Neku dragu uspomenu. Kao da sam se ponovo rodio. Bio sam Kozarcanin (ustvari Kozarusanin), pa Prijedorcanin, pa beretka, (naravno zelena) balija, mudzahedin i srbomrzac zajedno I zbog tih svojih nakaradnih osobina izgubio privilegiju da budem PRIJEDORCANIN, a sad mi to gospon-drug Marko velikodusno vraca, ne samo meni nego svima nama.

Ima, doduse, samo jedan uslov. Moramo zaboraviti da je bio rat, da smo se tukli ( a ne da su nas tukli, mucili, proganjali, silovali i ubijali), moramo zaboraviti preko 3000 ubijenih nevinih ljudi, zena i staraca i medju njima 102 djeteta. A od tih stotinjak djece mogao je biti jos poneki Jusuf ili Enes, pa se neko sjetio da bi toj djeci trebalo podici barem pristojan spomenik. I opet je Marko pokazao svoju racionalnost.

U Prijedoru ima ionako previse spomenika pa bi taj spomenik djeci narusio ravnotezu i mir prijedorcana Vjerujte mu nista drugo nije u pitanju.

Vidite po gosn Marku velika je to cast biti PRIJEDORCANIN. Treba preci preko svega, treba se okrenuti buducnosti, a jedna od varijanti buducnosti su i ravnogorci u Prijedoru koji  ce, ako im dosadi cekati, sami isprovocirati krizu, slicno kao i 92. godine. I Jusuf je, sad kad je sam savladao sve prepreke, po Marku ispunio uslove da i on bude Prijedorcanin. A sto je Jusuf cekao pola godine da mu prikopcaju struju to je sitnica. Mislilo se da ce ga otjerati.  Ali ne da se Juso. A i pticama na grani je poznato da se u Prijedoru ne moze povuci ni jedan jedini potez bez Markovog znanja, jos od 1992. godine

I sto ja to predlazem da se solidarisemo sa Markovom tragedijom. Pa za to sto sam budala bio i ostao. Zao mi kad neko ostane bez necega sto mu je drago.  Takve smo ti mi balije. Nisam samo ja takav, sigurno bi se naslo jos ovakvih A pitanje je hoce li moci napraviti drugu. Onih 800000 maraka sto je pronevjerio odmah poslije rata, jos dok je bio ministar saobracaja odavno je otislo. Nema vise ni znacajnijih investicija po Prijedoru pa je Marko uskracen za svoje procente.

Mozda su to i razlozi sto smo sad odjednom ponovo postali prijedorcani. A uz to idu i izbori pa treba pripremiti teren.

A ja svoj prilog dajem u slijedecem: Meni i mojoj braci su u Kozarusi u julu mjesecu 1992. godine  porusene i zapaljene cetiri kuce. Sve kamenje koje se jos uvijek nalazi na zgaristima dacu za obnovu Markove vikendice da me ne podsjeca na ono sto se desilo.

Eto i ja se okrecem buducnosti. Jos samo da se i Marko okrene pa da nas prestane praviti vecim budalama nego sto jesmo .

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.