Dzuma…

“O vjernici,kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

Braćo i sestre! Tema naše današnje hutbe je Mu'mini ispunjavaju preuzete emanete. Pod emanetom se u islamu podrazumijevaju: ispunjavanje obaveza prema Allahu, dželle še'nuhu, sebi i ljudima, čuvanje od grijeha, kupanje od dženabeta, hrabrost, iskrenost, darežljivost, pravednost, ne zakidanje na vazi i drugo.

Kaže Allah, dželle še'nuhu, u 72. ajetu Sure Al-Ahzab:

“Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek. On je zaista prema sebi nepravedan i lahkomislen. “

Kaže Allah, subhanehu ve te'ala, u 8. ajetu Sure El-Mu'minun i 32. ajetu Sure El-Me'aridž, govoreći o svojstvima mu'mina:

“I koji o povjerenim im emanetima i obavezama svojim brigu brinu!”

Islam stavlja svaki emanet u usku vezu sa vjerovanjem čovjeka i njegovim ponašanjem i zato ga poziva na odgovornost.

Emanet obuhvata sve stvari vjere: namaz, zekat, post mjeseca ramazana, hadž i ostale ibadete, preuzimanje uprave nad narodom, pravednu podjelu imetka, pomoć i ispunjavanje prava onoga kome je učinjeno nasilje, pravednost pri donošenju odluka i presuda i čuvanje tijela od svega zabranjenog.

Naši roditelji su naš veliki emanet i moramo im biti poslušni i izdržavati ih i pomagati im, a nakon smrti ih se sjećati dovama i sadakom. Naša Domovina je emanet i nju moramo čuvati i unaprijeđivati. Naše supruge i naša djeca su emanet, pa ih moramo čuvati, popravljati njihovo stanje, odgajati, školovati i izdržavati halal nafakom. Naš sluh je naš emanet, pa smo zato dužni slušati samo ono što je korisno, kao što je učenje Kur'ana, hadise, predavanja, savjete učenih ljudi i td. Naše uši trebamo čuvati od ogovaranja, svađa, prenošenja tuđih riječi, potvaranja, lažnog svjedočenja, razvratnih pjesama i muzike i slično. Naš vid je naš emanet i našim očima ne smijemo gledati ono što je haram; ženska tijela, razvratne filmove, emisije i fotografije i drugo. Naš jezik je naš emanet i njime moramo govoriti samo ono što je dobro i korisno, kao što su: učenje Kur'ana, čitanju hadisa, korisnih knjiga i svega onog sa čime je zadovoljan naš Gospodar. Nije dozvoljeno čovjeku da svoj jezik koristi u ogovaranju, potvaranju, psovci, ismijavanju muslimana, narušavanju tuđe časti i ponižavanju drugih. Naše noge i naše ruke su emanet, pa njima ne smijemo koračati, niti raditi ono sa čime nije zadovoljan naš Gospodar. Škole i fakulteti su naš emanet i valja nam se truditi da budemo što bolji učenici i studenti i da stičemo što više korisnog znanja. Naš imetak je emanet, pa ga ne smijemo sticati na nedozvoljen načini, niti ga smijemo trošiti na način kojim izazivamo Allahovu, dželle še'nuhu, srdžbu. Naša radna mjesta su naš emanet i sve naše poslove moramo obavljati savjesno i na najbolji način. Naši potčinjeni su naš emanet i ne smijemo zakidati njihova prava…

U hadisu koji bilježi Imam Tirmizija stoji:

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Biće nadoknađena prava onima kojima pripadaju na Sudnjem danu, pa će se šukavoj ovci dati pravo od rogate ovce!” (Tirmizija)

Šejh Usejmin je u komentaru ovoga hadisa rekao: “Na Sudnjem danu Allah će presuditi između ove dvije ovce i namiriti će se pravo šukavoj ovci od rogate ovce, a to su životinje koje nemaju razuma i ne shvataju. Allah, azze ve dželle, je najpravedniji i kroz ovo On pokazuje Svojim robovima savršenstvo Svoje pravednosti čak ako se radi i o životinjama, pa kakav je tek slučaj što se tiče ljudi!”

Emanet utiče da se u društvu odgaja pojedinac, koji će valjano ispunjavati svoje obaveze prema Allahu, subhanehu ve te’ala, i prema drugim ljudima; tako će vladar pravedno vladati i držati se zakona, profesori će podučavati učenike i studente korisnom znaju, učenici će usvajati i primjenjivati to znanje, imami će živjeti i tumačiti vjeru i prenositi je na druge, trgovci će biti pošteni i neće podvaljivati neispravnu robu, bogataši neće uzimati kamatu, radnici će vrijedno raditi na svojim radnim mjestima, a sudci će pravedno suditi.

Jedne prilike je Abdullah ibn Omer El-Hattab, radijallahu anhu, bio sa svojim bratom u vjeri na putovanju, pa kad su osjetili umor i vrućinu, sjedoše pod jedno drvo ispod brda da se odmore. Dok su se odmarali pored njih naiđe jedan mladić sa stadom. Abdullah ga pozva i upita: ”Jesi li ti čuvar ovog stada?“ Odgovori mladić: “Jesam.“ Abdullah mu potom reče: ”Možeš li nam prodati jednu ovcu, da je pripremimo za jelo!“ Mladić mu odgovori: ”Ove ovce nisu moje. Ja ih samo čuvam vlasniku stada!“ Abdullah tada htjede da provjeri njegov emanet, pa pokuša da ga ubijedi: ”Ti nama prodaj jednu ovcu, a vlasniku stada kaži da je ovcu pojeo vuk ili da se izgubila!“ Mladić mu uzvrati oštrijim tonom: ”Šta ti je? Ako tako kažem vlasniku stada koji me ne vidi, šta ću reći Allahu Koji me vidi i Koji će me pitati za nju na Kijametskom danu!?“ Abdullah je bio presretan zbog mladićevih riječi, pa nije mogao zadržati suze u svojim očima. Kasnije je saznao da je mladić rob, pa je požurio njegovu vlasniku, otkupio ga i oslobodio, a od vlasnika otkupio stado i poklonio ih oslobođenom mladiću.

Braćo i sestre, ispunjavajmo preuzete emanete i natječimo se u činjenju dobrih djela, pripremajući se za Dan proživljenja, kada će se gledati samo naša djela!

(Nezim Halilović Muderris)