Napad na džamiju, otac se izvinio imamu i prijavio sina policiji

U Prijedoru je, nakon finalne utakmice na Svjetskom prvenstvu u košarci između Srbije i SAD, oštećena Čaršijska džamija, a džamija Ferhadija je oštećena u noći izmedju 12. i 13 septembra.

Zbog napada na prijedorsku Čaršijsku džamiju, policija je privela dvadesetogodišnjeg Vladimira Mikanovića iz Prijedora. Napad i razbijanje prozora dogodio se nakon divljanja grupe navijača košarkaške reprezentacije Srbije nakon poraza te selekcije u finalu Svjetskog prvenstva od Sjedinjenih Američkih Država. Čaršijski imam Omer ef. Redžić opisao je kako je sve izgledalo:

„Prodefiliralo je negdje oko dvjesto učesnika, defiliralo kroz cijelu glavnu ulicu, da bi se zaustavili pored Čaršijske džamije i veoma pogrdnim riječima i psovkama vrijeđali sve ono što pripada muslimanskom i bošnjačkom. Spominjali su pogrdnim riječima i Federaciju i Kosovo, i tako to, da bi jedan od njih preskočio ogradu i razbio rukom staklo džamijskog prozora.“

Prvi incident se, kaže ef. Redžić dogodio još nakon polufinalne utakmice, kada je nekoliko automobila stalo ispred džamije i njegove kuće, iz kojih je stizala pogrdna galama. Pozitivno u cijeloj situaciji je što je otac Mikanovića u ponedjeljak došao pred džamiju da se izvini za djelo njegovog sina, te rekao da je on lično prijavio sina policiji. No, dešavanja ostavljaju gorak trag, kaže Redžić.

„Nije sva šteta u šteti što je razbijen prozor, nego je šteta u tom nekom osjećaju straha koji prožima nas Bošnjake, muslimane koji žive ovdje, jer to se ponavlja svaki put kad ima neka pravoslavna fešta ili Srbija igra – to se vraća tako što se skrnave vjerski objekti muslimana i Bošnjaka ovdje u Prijedoru.“

Napad se desio i u Banjaluci, u noći sa 12. na 13. septembar, u kome su još nepoznati vandali oštetili ogradu džamije Ferhadija. U svemu je najbitnije da policija i država pravovremeno reaguju, smatra psiholog Srđan Puhalo.

„Činjenica je da mi još uvijek beremo plodove onoga što se dešavalo devedesetih godina, da su to mladi ljudi koji su prihvatili takvu ideologiju, iako oni ne pamte rat i sve ono što se dešavalo u ratu. Njihovo pravo je da misle šta god hoće, samo je važno da se takvo ponašanje ne smije tolerisati ni u jednom društvu, ni u jednoj etničkoj grupi.“

(RSE)