Kozarac.ba

Kozarac – bosanski povratnički Beverly Hills

Kozarac, mjesto u sastavu prijedorske općine, u godinama nakon rata postalo je simbolom obnove i povratka. Spaljeno, porušeno, ali voljom njegovih mještana sada se o njemu govori kao o bosanskom Feniksu, ali i nekoj vrsti bošnjačke enklave u bh. entitetu RS.

Skupe kuće, bazeni, nekoliko firmi, ugostiteljski objekti, veliki broj džamija, sve je to slika sadašnjeg Kozarca, koji živi zahvaljujući dijaspori, odnosno Kozarčanima koji su iz ljubavi, ali i inata, ponovo sagradili ovo mjesto nakon rata, iako većina ne živi tu. Kozarčani su i dalje rasuti po svijetu, uglavnom iz nužde, jer čak i kad bi se htjeli u potpunosti vratiti, posla nema dovoljno za sve.

Ovo mjesto je u potpunosti "živo" samo ljeti. U to doba godine kroz Kozarac prolaze skupocijeni automobili sa inozemnim registarskim oznakama, priređuju se okupljanja Kozarčana, obilježavaju se godišnjice, ali tokom ostatka godine mali broj njih zaista živi tu. Impresivni bazeni koje su sagradili mještani privlače ljude i iz drugih mjesta, pa je ljeti sve krcato.

Ekipa portala Klix.ba je posjetila Kozarac. Prolazeći korz mjesta u entitetu RS, gotovo nigdje ne možete vidjeti obilježje države BiH, no u Kozarcu je to drugačije. Naš domaćin Teufik Kulašić, predsjednik tamošnjeg Medžlisa, dočekao nas je ispred prostorija mjesne zajednice na kojima je bh. zastava. Ništa čudno za Kozarac, kaže nam.

Na prvi pogled Kozarac se čini kao idilično mjesto u kojem žive imućni ljudi. On to i jeste, samo što većina ne živi tu i u svoje domove svraća tek tokom godišnjih odmora.

"U Kozarcu je uvijek živjelo oko 95 posto Bošnjaka, zato je i stradao toliko u ratu. Sve ovo što vidite je bilo porušeno. Samo dvije zgrade su ostale, to je škola i još jedna stambena zgrada. Ova zgrada mjesne zajednice je nakon poratne izgradnje ponovobila minirana. Uradili su to protivnici povratka", podsjeća Kulašić.

Teško je procijeniti koliko ljudi sada zaista živi ovdje, kaže nam, ali ne više od 8.000. Prije rata šire područje Kozarca je brojao do 22.000 stanovnika, do 1963. godine je bio i zasebna općina, a stanovnici ovog mjesta bi rado željeli da tako ponovo bude.

"U tom slučaju bi, da tako kažem prodisali, jer ova zajednica koja nas je protjerala i poubijala, i dalje nam visi nad glavom. Manje-više, ti isti ljudi su na vlasti i mi zbog toga nemamo prosperiteta. Budući da pripadamo Prijedoru, koji je dobio status grada, logično bi bilo da mi budemo općina", kaže Kulašić.

Priča kaže da su Kozarčani jednom prilikom pitali čak i Milorada Dodika, entitetskog predsjednika, kakve su šanse da se odvoje u smislu formiranja zasebne općine, a da im je on odgovorio kako je to nemoguće, jer se ne mogu sami finansirati. Na to su ga oni pitali, s obzirom da su imućni, koliko košta Banja Luka. No, to je vjerovatno samo šala.

"Zaprvo je nama vlada Mladena Ivanića dala takav odgovor. Oni su se maltene ‘sekirali’ da mi nećemo moći funkcionirati iz ekonomskih razloga. To je bio zvaničan odgovor. Za Dodika ne znam, možda ga je neko i pitao koliko košta Banja Luka", dodaje Kulašić kroz smijeh.

Međutim, Kozarčani jesu vrijedni, tako je bilo oduvijek, pa i ne sumnjaju da bi se mogli sami finansirati. Ovdje nečije dvorište vrijedi više nego prosječna kuća, pa se nekada i našale da su bosanski Beverly Hills.

"Na posljednjem popisu se pokazalo da Kozarac broji više od 20.000 stanovnika. Normalno, popisali smo i dijasporu, jer ako je neko uložio toliko u svoju imovinu, sigurno će se nekada vratiti", optimističn je naš domaćin.

Jedan zaseok u ovom mjestu nazivaju "mala Švicarska", jer su svi njegovi stanovnici sada u toj zemlji, čak i tamo žive jedni blizu drugih. U toj zemlji su krenuli od ničega, radili su najteže poslove, a sada su neki vlasnici firmi koje veoma dobro posluju.

Kozarac ima 14 džamija. Sve su bile porušene, ali su sagrađene ponovo, neke i veće. Jedna od njih će ipak ostati porušena, kao podsjetnik na teške ratne dane.

"Ima džamija u koje se ide moliti, ali i ima i kafana gdje se pije. Naše hodže uvijek kažu neka nama naših Kozarčana, pa i onih u kafani", kaže Kulašić.

Esad Menković je jedan od Kozarčana koji je obnovio svoj dom, ali s porodicom i dalje živi u Njemačkoj.

"Bio sam logaraš i prošao sam kroz četiri logora, Keraterm, Omarska, Manjača i Trnopolje. S porodicom sam poslije otišao u Njemačku. Snašli smo se tamo, morate se se snaći i opstati. Kuću smo obnovili nakon rata. Da li ću se potpuno vratiti u Kozarac, to ne znam još. Jednog dana sigurno hoću, bar kad budem u penziji, a za ranije ne znam. Vratio bih se kada bi ovdje dobio posao. Moja djeca su rođena tamo, tamo idu se školuju, a da li će se oni vratiti ne znam, ta je odluka na njima, mada teško će na to odlučiti, jer u Njemačkoj bolje žive", kaže Menković.

Sa područja Kozarca u ratuje je ubijeno 1.226 civila i vojnika. Ovo je jedno od rijetkih mjesta u entitetu RS gdje je sagrađeno veliko spomen-obilježje ubijenim Bošnjacima.

"Veliki broj Kozarčana je bio u logorima. Ja sam bio u Keratermu. Ovdje se, kao i na nekim drugim mjestima dešavalo da su Bošnjake ubijali Srbi koje su poznavali. Nekad 2000. godine ja sam se vratio ovdje sa malom djecom. U početku, nakon rata, povratak je bio slab, ljudi su jedva donosili odluku da se vrate na svoja ognjišta, uglavnom su to bili stariji ljudi", podsjeća Kulašić.

Kozarčani se hvale i time da su u tom mjestu rođena tri generala, Sakib Mahmuljin, Fikret Čuskić i sadašnji zamjenik komandanta za operacije Operativne komande Oružanih snaga BiH general Sakib Forić.

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.