Džuma…

“O vjernici,kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

“Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti…” (En-Nur, 55)

Tevhid – Allahova jednoća, i iman – vjerovanje, uzrok su vjernikovog uspjeha, sreće i ugleda i na ovom i na budućem svijetu.

Što se tiče ovog svijeta, Allah Uzvišeni olakšava vjerniku životne prilike u kojima se svakodnevno nađe, nalazi mu izlaz iz teške i tegobne situacije, opskrbljuje ga odakle se i ne nada i pomaže mu protiv njegovih neprijatelja.

Uzvišeni kaže: “Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti…” (En-Nur, 55)

A na budućem svijetu neće uspjeti niti će biti sretan onaj koji ne bude ostvario tevhid  te se klonio i udaljio od širka, jer je Uzvišeni Allah zabranio Džennet onome ko bude širk činio, tj. ko preseli s tim djelom:

“Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište će njegovo Džehennem biti.” (El-Maida, 72)

Jedan od znakova čovjekove lijepe konačnice na ovom svijetu jeste da mu posljednje izgovorene riječi budu riječi šehadeta, kao što je spomenuto u hadisu: “Čije posljednje riječi budu ‘la ilahe illallah – nema boga osim Allaha’, ući će u Džennet.” (Ahmed i Ebu Davud)

Jedna od koristi tevhida jeste da je on uzrok opraštanja grijeha, kao što kaže Uzvišeni: “Allah, doista, neće oprostiti da se Njemu išta ravnim pridružuje, a oprostit će sve mimo toga kome On hoće.” (En-Nisa, 48)

Mnogi ajeti iz Kur’ana upućuju na činjenicu da je čovjek odlikovan nad drugim stvorenjima, a kao očigledan dokaz koji to potvrđuje dovoljno je navesti da je jedna sura u Kur’anu nazvana El-Insan (Čovjek). Kaže Uzvišeni:

“Mi smo sinove Ademove doista odlikovali: dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili.” (El-Isra, 70)

U mnogim kur’anskim ajetima naznačeno je da je Allah Uzvišeni, u odnosu na ostala Svoja stvorenja, posebno odlikovao čovjeka obasipajući ga mnogim blagodatima, ugledom, i potčinjavajući mu sve na ovom svijetu, bilo da je na nebesima, na Zemlji ili između toga.

Ova počast i stepen čovjeka očituje se u svojoj potpunosti kod onih Allahovih robova koji su muvehhidi (iskrenih monoteista, onih koji su upotpunili svoj tevhid, tj. vjerovanje Allahovu jednoću).

Stoga, onaj koji daje prednost materijalizmu osjeća tegobu, propast, banalnost i bezvrijedost, dok čovjek čije je srce ispunila ispravna akida osjeća stvarno značenje odlikovanja, ne samo time što spoznaje osobine čovjeka, nego što posjeduje osobine čovjeka–vjernika koji pripada najboljoj zajednici koja se pojavila među ljudima.

Kaže Uzvišeni: “Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio…” (Alu Imran, 110)

Nema sumnje da svaki čovjek na ovom svijetu traži sreću i zadovoljstvo, te da teži da se udalji od briga i nezadovoljstva. Međutim, mnogi se pitaju gdje je sreća i kako doći do nje, kojim metodama i koji putem?

Mnogi ljudi pokušavali su da dođu do sreće preko materijalnih dobara i udovoljavanja svojim prohtjevima i strastima.

Naravno, niko od takvih nikada nije došao do sreće! Naprotiv, u mnogim slučajevima povećavala im se nesreća i propast.

Postoje ljudi koji smatraju da se sreća postiže ili sakupljanjem što više imetka, zlata i srebra, ili dobijanjem mnoštva djece i potomstva, jer su oni ukras na ovom svijetu, ili udovoljavanjem strasti s tuđim ženama i sklapanju prijateljstava s djevojkama koje su im strankinje, ili da se sreća nalazi u ugledu i reputaciji i posjedovanju fakultetskih diploma.

Međutim, stvarne činjenice ukazuju na to da ljudi ni u čemu od spomenutog nisu pronašli zadovoljstvo, sreću i smirenost.

Dakle, jedini put i način na koji čovjek može ostvariti i postići sreću na ovom svijetu jeste da postane iskreni vjernik u jedinog Boga – Allaha Uzvišenog, da se Allahu Uzvišenom približava činjenjem različitih dobrih djela, te da bude zadovoljan islamskim propisima i Allahovom odredbom.

Kaže Uzvišeni: “Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi prema boljem što su činili.” (En-Nahl, 97)

Osjećaj zadovoljstva u duši velika je blagodat i divan poklon koji je dat čovjeku. Ali, do toga se može doći samo čvrstim vjerovanjem u Allaha Uzvišenog, te  prisnom i lijepom vezom s Njim, kao što se navodi u riječima Uzvišenog kojima se obraća Svome Poslaniku:

“Zato otrpi njihove riječi i Gospodara svoga slavi, zahvaljujući Mu, prije izlaska sunca i prije zalaska njegova, i slavi Ga u noćnim časovima, i na krajevima dana, da bi bio zadovoljan.” (Taha, 130)

Zatim ga Uzvišeni blagosilja riječima: “A Gospodar tvoj će tebi sigurno dati, pa ćeš zadovoljan biti.” (Ed-Duha, 5)

Također, Uzvišeni je pohvalio vjernike: “Allah će zadovoljan njima biti, a i oni Njime. To će veliki uspjeh biti!” (El-Maida, 119)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Osjetit će slast imana (vjerovanja) onaj ko bude zadovoljan Allahom kao Gospodarom, islamom kao vjerom i Muhammedom kao poslanikom.” ( Muslim i Tirmizi)

Dakle, vjernik je zadovoljan sobom, tj. zbog svog postojanja i pozicije koju ima u ovom kosmosu, jer on zna da nije mali izgubljeni atom u njemu, niti je  nešto neznatno. Ne! On je namjesnik na Zemlji i najplemenitije stvorenje na njoj, zadovoljan je svojim životom jer je ubijeđen da je ovaj prostrani i veliki kosmos stvorio Allah Uzvišeni i da njime u potpunosti vlada, a svaki trun i atom u Zemlji ili na nebesima upućuje na Allahovu mudrost.

Međutim, vjernik je i iznad spomenutog, on je zadovoljan svojim Gospodarom Uzvišenim jer ga je učinio potpunim i dostojanstvenim, čvrsto je uvjeren u Njegovu pravednost i milost, zadovoljan je u svojoj duši Njegovim znanjem i mudrošću, te je u potpunosti ubijeđen da Allah Uzvišeni bolje postupa prema njemu nego što on (vjernik) sam postupa prema sebi, te da je On milostiviji prema njemu više nego što su milostivi njegovi roditelji prema njemu i da ga je Allah Uzvišeni odlikovao nad svim Svojim stvorenjima.

Kaže Uzvišeni: “Kako ne vidite da vam je Allah omogućio da se koristite svim onim što postoji na nebesima i na Zemlji i da vas darežljivo obasipa blagodati Svojom, i vidljivom i nevidljivom?” (Lukman, 20)

“I daje vam od svega onoga što od Njega tražite, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. Čovjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan.” (Ibrahim, 34)  

Ukoliko se ispravno islamsko vjerovanje učvrsti u srcu a, upotpuni svoj iman u unutrašnjosti i spoljašnjosti, te se sačuva od različitih varijanti mnogoboštva (širka), tada će čovjek ostvariti i postići sigurnost u općem smislu.

Allah Uzvišeni, spominjući način dolaska sigurnosti kod vjernika, rekao je: “Bit će sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje sa zulumom ne miješaju, oni će biti na Pravom putu.” (El-En‘am, 82) Pod “zulumom” se misli na mnogoboštvo.

Dakle, oni koji nisu vjernici stalno su u strahu i uznemirenosti, nemaju smirenosti i sigurnosti u srcu.

Međutim, to zaista nije slučaj kod vjernika. On je uvijek smiren i nasmijan, te siguran, kada su drugi u strahu.

Siguran je u svoju opskrbu jer je svjestan da je to u Allahovoj ruci i da je On Onaj koji mnogo opskrbljuje – Er-Rezzak.

Siguran je i u svoj životni vijek na ovom svijetu jer je, također, svjestan da je u Allahovoj ruci njegova smrt, te da je ne može ni ubrzati niti odgoditi ni za trenutak. Čovjek neće preseliti s ovoga svijeta sve dok ne potroši svoju opskrbu koja mu je određena i dok ne potroši svoje vrijeme koje mu je predviđeno da živi.

A samo je vjerniku u svakoj situaciji dobro!

Divno li je rekao naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Čudan li je primjer vjernika! Šta god da ga zadesi, njemu je dobro, a u takvoj situaciji nije niko osim vjernika. Ako ga zadesi nešto lijepo, on se (Allahu) zahvali i to bude dobro po njega, a ukoliko ga zadesi nešto loše, on se strpi, pa to opet bude dobro po njega.” (Muslim)

Dakle, sigurnost se prvo kod vjernika ostvaruje na ovom svijetu, a zatim se upotpunjuje na budućem vječnom svijetu, kao što kaže Uzvišeni: “Oni koji su se Allaha bojali i onoga što im je zabranjeno klonili, oni će u džennetskim baščama pored izvora biti. Uđite u njih sigurni, straha oslobođeni!” (El-Hidžr, 45–46)