Ogromni ekstrasolarni planet, ili egzoplanet, otkriven je kako kruži oko jedne daleke zvijezde. No, to nije samo običan egzoplanet – prema postojećim astrofizičkim teorijama o formacijama planeta on ne bi smio postojati.
HD106906b je plinoviti divovski egzoplanet čija je masa 11 puta veća od Jupiterove. No, njegova masa i nije nešto neobično, dosad je otkriveno na stotine masivnih egzoplaneta u našoj galaksiji. Po čemu je onda HD106906b specifičan? Po udaljenosti na kojoj kruži oko svoje zvijezde, a koja je 650 puta veća od udaljenosti na kojoj Zemlja kruži oko Sunca. Iznosi 650 AJ (astronomskih jedinica, engl. astronomical unit), što zaista zbunjuje stručnjake za astronomiju.
„Ovaj je sustav posebno fascinantan jer nam nijedan poznati model i planeta i zvijezda ne može potpuno objasniti to što vidimo,“ kaže Vanessa Bailey sa Sveučilišta Arizona, Odsjek za astronomiju, autorica istraživanja.
Egzoplanet je otkriven uz pomoć MagAO (engl. Magellan Telescopes Adaptive Optics) u Čileu. Adaptivnu optiku čini sofisticirani sustav laser koje koriste opservatoriji kako bi uklonili ometajuće atmosferske valove dok promatraju noćno nebo. Isti efekt se događa kad pokušamo odstraniti treperenje zvijezda kad noćno nebo gledamo golim okom. Taj efekt treperenja uzrokuju turbulencije u gornjoj atmosferi.
Vodeća teorija o formacijama planeta izvire iz aglomeracije manjih tijela, poput asteroida. Milijunima godina, planeti dobivaju masu tako što njihovo gravitacijsko polje privlači sve više i više svemirske prašine, asteroida i ostalog svemirskog otpada. Međutim, taj se mehanizam ne može primijeniti na HD106906b – na tolikoj orbitalnoj udaljenosti, taj se proces sporo odvija i čini se nemogućim da bi mogao nastati planet mase 11 Jupitera.
Još jedna teorija dolazi u pitanje pronalaskom ovog planeta. Je li HD106906b tako brzo oformio zbog rapidnog gravitacijskog kolapsa povezanog materijala u protoplanetarnom disku zvijezde? No, taj mehanizam funkcionira samo blizu zvijezde domaćina gdje se može privući puno materijala (no udaljenost od 650 AJ je prevelika da bi se nakupio materijal potreban za kolaps).
Prema Bailey, ostaje nam samo jedno objašnjenje, također problematično. „Binarni zvjezdani sustav formira se kad dva susjedna džepa plina kolabiraju, više ili manje samostalno. Kada nastanu dvije zvijezde one moraju biti dovoljno blizu kako bi postojalo zajedničko gravitacijsko privlačenje koje ih veže u zajedničku orbitu. Moguće je da su u slučaju HD106906 sustava (koji se sastoji od zvijezde HD106906a i planeta HD106906b), planet i zvijezda kolabirali iz dva odvojena plinska džepa, no iz nekog je razloga izvorni plinski džep od kojeg je nastao planet bio siromašan materijalom, te nastalo tijelo nije nikad dovoljno naraslo kako bi se upalilo i postalo zvijezdom.“ Međutim, binarni parovi imaju odnos mase koja nije veća od 10 naprama 1, no i to pravilo planet HD106906b očito krši. „U ovom je slučaju odnos masa veći od 100 naprama 1.“
Pa kako je onda taj 13 milijuna godina star HD106906b nastao? Za sada se ne zna.
Priroda HD106906 zvjezdanog sustava mogla bi pomoći pri otkrivanju misterioznog postojanja lutajućih egzoplaneta. Kako je ovaj sustav mlad sustav, oko njih su još uvijek prisutne velike količine plina i svemirske prašine. Ovi „ostaci“ planetarne formacije mogli bi pomoći znanstvenicima u razumijevanju prirode ovog mladog planeta. A to je previše privlačna mogućnost da se ne bi iskoristila. Doslovni gledamo u „svemirsku Petrijevu zdjelicu“ gdje se odvijaju i gdje su prikazani mehanizmi nastanka planeta.
„Svaki novootkriveni planet mijenja naše znanje i pretpostavke o načinima i mjestima formiranja planeta,“ kaže Tiffany Meshkat, s Opservatorija Leiden u Nizozemskoj i koautorica ovog istraživanja. „Otkriće ovog planeta posebno je uzbudljivo jer on kruži strašno daleko od svoje matične zvijezde, što donosi i mnogo intrigantnih pitanja o povijesti, formaciji i o sastavu. Otkrića poput egzoplaneta HD106906b daju nam uvid u dublje razumijevanje različitosti planetarnih sustava,“ zaključuje Meshkat.
Add comment