Kozarac.ba

Džuma…

 

“O vjernici,kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

Allahove blagodati prema nama su brojne i kada bismo ih brojali, nikada ih ne bismo mogli pobrojati. Jedna od tih brojnih i ogromnih blagodati jeste blagodat govora, blagodat pojašnjenja onoga što čovjek misli i osjeća, blagodat komuniciranja s drugim ljudima. S pravom ova blagodat zahtijeva izražavanje velike zahvalnosti Uzvišenom Allahu.

Riječi pojašnjavaju čovjekov moral i njegovu razumnost. Sve dok čovjek šuti, ljudi ga ne mogu ocijeniti, ali kada progovori, tek tada dobivaju sliku o njemu, upoznaju njegova razmišljanja, njegovo ponašanje i karakter. Otuda je potrebno da se svaki čovjek, prije nego što progovori, zapita: “Ima li potrebe da govorim?”, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori samo dobro ili neka šuti” (El-Buhari, 6475, Muslim, 47). Ibn Mes‘ud, radijallahu anhu, rekao je: “Tako mi Onoga pored kojeg nema drugog boga, na dunjaluku ne postoji ništa preče da boravi u dugotrajnom zatvoru od jezika.” Ljudi koji ne vode računa o svom govoru, dopuštaju da njima upravljaju njihovi jezici, vodeći ih tako u propast i na stranputicu. Stoga islam posvećuje mnogo pažnje svim oblicima i načinima verbalne komunikacije.

Koristan i štetan govor

Neophodno je da se shvati korist govora, ali i njegova štetnost i opasnost, te da se uvidi potreba samo korisnog i lijepog govora, jer Uzvišeni Allah brigu o jeziku spominje u Svojoj Knjizi između dva velika temelja islama: namaza i zekata. Kaže Uzvišeni: “Ono što žele vjernici će postići, oni koji namaz svoj ponizno obavljaju i koji govor koji ih se ne tiče izbjegavaju, i koji zekat udjeljuju.” (Prijevod značenja El-Mu’minun, 1-4) Lijep i koristan govor zbližava kako prijatelje tako i neprijatelje i neistomišljenike. Ako u društvu svojih prijatelja budeš lijepo govorio, to će zasigurno utjecati na vašu dugotrajniju vezu i takvim govorom šejtanu nećete pružiti priliku da uđe među vas. Alija, radijallahu anhu, rekao je: “Ko bude govorio blage riječi, obavezno će i biti voljen.”  Ovo je potvrđeno i u stvarnosti: ljudi vole blizinu i društvo onih koji im govore blage, korisne i lijepe riječi, dok bježe od onih koji ih prozivaju, ružno oslovljavaju, grde i psuju, opterećuju ih svojim govorom i slično. Što se tiče neprijatelja, lijepa i korisna riječ vrlo često zna biti razlog prestanka neprijateljstva ili barem njegovog umanjivanja. Uzvišeni Allah kaže: “Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj, odjednom prisni prijatelj postati.” (Prijevod značenja Fussilet, 34) Zato je Uzvišeni Allah na drugom mjestu u Svojoj plemenitoj Knjizi rekao: “Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi, jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je doista, čovjekov otvoreni neprijatelj.” (Prijevod značenja El-Isra, 53) Imam Ahmed bilježi od Abdullaha b. Amra, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Doista u Džennetu postoje odaje čija se spoljašnjost vidi iznutra, a unutrašnjost spolja.” Ebu Musa el-Ešari upitao je: “Za koga su one, Allahov Poslaniče?” Poslanik je rekao: “Za onoga ko bude govorio blage riječi, udjeljivao hranu i pred Allahom na namazu stajao noću dok drugi ljudi spavaju.” (Ahmed, 10/111. Ahmed Šakir ocijenio ga je sahihom, dok ga je šejh Albani ocijenio sahihom li gajrihi u Miškatu, 1189) U drugom se hadisu navodi: “Govori lijepe riječi, širi selam, održavaj rodbinske veze i klanjaj noću dok drugi spavaju, zatim uđi u Džennet spokojno!” (Sahih, Sahihul-džamia, 1019)

Govoreći o misaku, čvrstom ugovoru koji je uzeo od Israelćana, Uzvišeni Allah rekao je: “I kada smo od sinova Israilovih zavjet uzeli da ćete jedino Allaha obožavati i roditeljima i bližima i siročadi i siromasima svaki vid dobročinstva činiti i svim ljudima lijepe riječi govoriti, namaz obavljati i zekat davati; vi ste se poslije, izuzev vas malo, izopačili i zavjet iznevjerili.” (Prijevod značenja El-Bekara, 83) U ovom ajetu Uzvišeni Allah spominje prvo i najveće pravo kod nas, a to je da obožavamo samo Njega Uzvišenog i nikoga Mu ravnim ne smatramo. Nakon toga spominje druga prava, pravo naših roditelja kod nas, zatim pravo bližnje rodbine, zatim pravo slabih siročadi i jetima, zatim naređuje da se svim ljudima čini dobročinstvo u govoru: “…I svim ljudima govorite lijepe riječi”. Ovo je naredba od Uzvišenog Allaha, a naredba upućuje na obavezu, tako da lijepe, blage i korisne riječi nisu stavljene nama na volju, da ih govorimo ako hoćemo, a ako nećemo, ne moramo. Naprotiv, one su obavezne, Allah ih je naredio! Pogledajte kako je Uzvišeni Allah u ovom ajetu, nakon što je naredio svaki vid dobročinstva, opet nakon toga naredio da se svim ljudima govore lijepe riječi. Čovjek neće biti u mogućnosti ni fizički ni finansijski da hizmeti i čini dobročinstvo svim ljudima, ali postoji nešto što će zasigurno moći činiti u svakom vremenu, svim ljudima, a to je obraćanje lijepim i blagim riječima. Riječi Uzvišenog Allaha: “…i svim ljudima govorite lijepe riječi”, općenite su, odnose se na sve ljude, pa i na nevjernike. Naređeno nam je da i njima govorimo lijepe i korisne riječi. Kao što je Uzvišeni Allah naredio Musau i Harunu, alejhimas-selam, da se obrate najvećem nevjerniku na Zemlji, faraonu, koji se bio toliko osilio da je sebi prizivao gospodarstvo, naređuje im da mu se obrate blagim riječima: “Blagim riječima mu govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao!” (prijevod značenja Ta-ha, 44). Ukoliko se budeš dvoumio da li da kažeš lijepu, blagu riječ ili strogu i grubu, ne dvoumi se nimalo, već izgovori blagu riječ, to je Uzvišeni Allah naredio: “Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi…” (prijevod značenja El-Isra, 53).

Pod riječima Uzvišenog Allaha: “…i svim ljudima govorite lijepe riječi”, podrazumijeva se da govorimo lijepe riječi u kojima nema zla, štete niti ičega lošeg ili manjkavog, da u komunikaciji s drugim ljudima koristimo riječi ljepše od onih koje oni zaslužuju, da među ljudima širimo selam, da ih podučavamo vjeri, da se suzdržimo od lošeg govora, prostih riječi, psovki, pa čak i u pogledu nevjernika: “Sa sljedbenicima Knjige raspravljajte lijepim riječima” (prijevod značenja El-Ankebut, 46). Također, ono čemu ih pozivamo treba biti istina i ispravno, usmjereno ka pravom putu na koji je pozivao i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a zabranjeno nam je da ih ne pozivamo na stranputicu, grijeh i razvrat, novotariju u vjeri, nepokornost Allahu. Kada vjernike pozivamo u Allahovu vjeru, to mora biti s krajnom blagošću. Uzvišeni Allah obraća se Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji je bio na posebnom stepenu morala, koji je bio najljubomorniji na Allahovu vjeru, najviše se zalagao u njenom širenju, i kaže mu: “A da si ti bio osoran i grub, oni bi se razbježali iz tvoje blizine! Zato pređi preko njihovih pogreški, traži oprosta za njih i dogovaraj se s njima” (prijevod značenja Alu Imran, 159). Kada je ovako rečeno za Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je najodabraniji vjerovjesnik i poslanik, onda su drugi daleko preči da koriste blage i lijepe riječi.

Pozivanje u Allahovu vjeru mora biti popraćeno lijepim i blagim riječima koje plijene drugu stranu i ne ostavljaju nikoga ravnodušnim, kako naše ukućane i rodbinu, tako i komšije, kolege na poslu, i prolaznike na ulici. Isto tako, kada pozivamo na činjenje dobrih djela, a ostavljanje loših, sve to moramo činiti lijepim i blagim riječima, jer je cilj da se drugi poprave, poboljšaju svoj ibadet, ostave se grijeha, a nije cilj da samo “skinemo odgovornost sa svojih pleća”. Ako želimo da se neka osoba popravi, onda moramo da pronađemo odgovarajuću metodu da se približimo njenom srcu, a to ćemo zasigurno najbolje postići lijepim i blagim, korisnim riječima. S druge strane, svako grubo obraćanje, grdnja, cjepidlačenje i nerazumijevanje, zasigurno bi ih udaljilo od nas i imalo negativan efekat.

Način komunikacije sa nemuslimanima

Sličan je slučaj i sa nevjernicima. Ako ih želimo pridobiti za Allahovu vjeru, moramo im vjeru ponuditi blagim riječima. Prethodno smo navodili riječi Uzvišenog  Allaha iz sure Ta-ha u kojima vjerovjesnicima Musau i Harunu, alejhimas-selam, naređuje da se faraonu obrate blagim riječima. Nema sumnje da su svi misionari islama veoma daleko od vjerovjesnika, kao što nema sumnje da je velika razlika između faraona i grješnika i nevjernika. Musa i Harun, alejhimas-selam, ispunili su svoju zadaću i Musa, alejhis-selam, obratio se faraonu riječima: “Da li bi ti da se očistiš?” (prijevod značenja En-Naziat, 18). Dakle, Musa, alejhis-selam, iznio mu je svoj prijedlog u formi ponude, a nije mu se obratio grubo i u formi naredbe. Odabrao je riječ tezekka koja ima značenje čišćenja, s kojim dolazi bereket i povećanje. Dalje mu je rekao: “… pa da te uputim ka tvome Gospodaru i da se Njega pobojiš”. Musa mu je predložio da bude njegov vodič, što podrazumijeva da će biti ispred njega i ukoliko ga zadesi kakvo zlo, onda će prvo zadesiti Musaa. Zatim je spomenuo Allaha kao Gospodara, Onoga koji stvara, održava, opskrbljuje, uređuje i kao takav zaslužuje da se slavi i hvali, veliča, zahvaljuje Mu se, da se ne obožava niko drugi mimo Njega.

Obraćanje roditeljima

Kada je Ibrahim, alejhis-selam, svoga oca, koji je bio predvodnik mnogoboštva i mnogobožaca, pravio kipove koje su on i njegovi sunarodnjaci obožavali, pozivao da vjeruje u Allaha, obraćao mu se najblažim riječima: “O babuka, zašto obožavaš onoga koji niti čuje, niti vidi, niti ti išta može koristiti?!” (prijevod značenja Merjem, 42); “O babuka, doista je do mene došlo znanje koje nije došlo do tebe, pa me slijedi, uputit ću te na Pravi put” (prijevod značenja Merjem, 43). Nije mu rekao: “Ti si neznalica! Ti ništa ne razumiješ!”, nego mu se obratio blago i umilno: “O babuka, ne obožavaj šejtana!” (prijevod značenja Merjem, 44); “O babuka, doista me je  strah da te ne snađe kazna Milostivog!” (prijevod značenja Merjem, 45). Svaki put mu se obraćao riječima: “O babuka moj! O babuka moj!”  Isto tako, i u svim svjetovnim, dunjalučkim pitanjima treba primjenjivati blagost i lijep način. Ako se blagim, lijepim i korisnim riječima trebamo obraćati svim ljudima, onda se na takav način posebno moramo ophoditi prema onima koji kod nas imaju određena prava. Nakon Allaha, najveće pravo kod nas imaju naši roditelji, kao što Uzvišeni Allah kaže: “I tvoj Gospodar zapovijeda da ne obožavate nikoga drugog mimo Njega i da roditeljima svaki vid dobročinstva činite. Kada jedno od njih dvoje ili oboje kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh’, ne podvikni na njih, već im govori lijepe, plemenite riječi” (prijevod značenja El-Isra, 23). Obaveza je lijepo se ophoditi prema roditeljima svejedno bili oni mladi ili stari, ali Uzvišeni ovdje spominje starost – Allah najbolje zna – zbog toga što je čovjeku u poznim godinama potrebna veća pažnje, potreban mu je hizmet isto kao što je i njegovom djetetu u mladosti bio potreban njegov hizmet. Također, počesto stariji izgube strpljenje ili mnogo zapitkuju najčešće o onome što ih se ne tiče, a sve to iziskuje ljepše i strpljivije ponašanje: “…ne reci im ni: ‘Uh!’” Ovo je nešto najmanje, najkraće što se može reći i učiniti, što znači da je više od toga na većem stepenu zabrane: “…ne podvikni na njih, ne odmahuj rukom… ne govori im riječi negodovanja… već im upućuj blage, plemenite riječi”.

“I prema njima budi ponizan iz milosti” (Prijevod značenja El-Isra, 24) Ponekad je dijete ponizno i poslušno roditeljima iz straha od njih, ponekad iz želje da dobije nešto određeno od njih: novac, auto i sl., međutim, ovdje se traži da takvo ponašanje bude iz milosti prema njima. Na kraju svega, znajući da ćeš u hizmetu svojim roditeljima biti manjkav, uputi dovu za njih: “Gospodaru, smiluj im se kao što su i oni bili milostivi prema meni dok sam bio mali” (prijevod značenja El-Isra, 24).

 

Komunikacija među supružnicima

Također, supruga, koja ima kod svog muža, nakon roditelja, ima najviše prava, zaslužuje da se na najljepši način ophodimo s njom, da joj upućujemo najljepše riječi. Reci mi šta te košta da se, kada ulaziš u kuću, javiš svojoj supruzi na lijep način, nazoveš selam, pitaš za zdravlje i stanje, poljubiš je! Šta te košta da je pohvališ kada se lijepo obuče za tebe, ni za koga drugog,! Da, kada ti spremi ručak ili večeru, da je pohvališ i kažeš: “Mašallah! Kako je ovo lijepo! Do sada ovako nešto još nisam jeo! Kako si ovo napravila?” Sigurno će se ovakvim riječima mnogo obradovati. Svaki čovjek, po svojoj prirodi, voli da se njegov trud vidi i pohvali, da mu se za uloženi trud zahvali. Ovakvim riječima ništa nećemo izgubiti, a sigurno ćemo mnogo toga dobrog dobiti. Nakon naših roditelja i naše porodice, najveće pravo kod nas ima bližnja rodbina, pa i s njima se na najljepši način trebamo ophoditi, govoriti im najljepše riječi, nastojati im donijeti svaku koristi i odagnati od njih svaku štetu.

 

Način obraćanja učenim i uglednim ljudima

 

Isto tako, učeni ljudi imaju kod nas imaju veliko pravo: da se lijepo ophodimo prema njima, da biramo riječi u razgovoru s njima, da s njima ne razgovaramo kao sa drugima. Aiša, radijallahu anha, rekla je: “Naređeno nam je da ljude posmatramo shodno njihovom položaju.” Uzvišeni Allah u suri Sčd spominje kako su se dvojica neprimjereno ponijela prema Davudu, alejhis-selam: “Je li ti došla vijest o parničarima kada su preskočili ogradu i ušli kod Davuda, pa se on preplašio od njih?” (prijevod značenja Sčd, 21). Preskočili su ogradu i ušli, bez najave, kucanja, ni selam nisu nazvali, niti su tražili dopuštenje. Jednostavno su preskočili, ogradu i ušli, a zatim su rekli: “Ne boj se! Mi smo dvojica parničara, koji su jedan drugom nepravdu učinili. Ti nam presudi po istini (a zar vjerovjesnici ne sude osim po istini!) ne okolišaj, ne govori nam nerazumljiv govor, već nas uputi na pravo rješenje!” (prijevod značenja Sčd, 22). Dakle, ovakvo ponašanje prema učenima, odnosno vjerovjesnicima, potpuno je neprihvatljivo: prvo preskaču ogradu, a zatim mu govore kako će im on presuditi i kako će ih posavjetovati! Kada se obraćaš uglednima, ljudima na položaju, velikodostojnicima, vodi računa o njihovom položaju i odaberi najpogodniju metodu da dođeš do njihovog srca. Pojedini misle da ukoliko s takvima razgovaraju kratko, jasno, odrješito, da to znači da se oni ne boje ničijeg prigovora. Takvo razmišljanje nije ispravno. Ne treba zaboraviti način Musaovog i Harunovog, alejhimas-selam, obraćanja faraonu. Oni su se najvećem silniku na Zemlji obraćali blago i lijepo, a nisu se bojali ničijeg prigovora. Prije nego što počneš sa svojim govorom, postavi sebi cilj i odredi šta zapravo žiliš postići tim govorom i obraćanjem: želiš li da dođeš do srca onih kojima se obraćaš, želiš li da se hajr širi i umnoži… Ako to sve želiš, onda se prisutnima obraćaj blagim i lijepim riječima. Odgajatelji, profesori, oni koji se obraćaju neukima ili svojim učenicima, trebaju dobro voditi računa o svom ponašanju i govoru: ne smiju koristiti grube riječi, jer tako će ih samo otjerati od sebe, moraju znati da riječ može raniti više od bilo kojeg oružja, jer počesto su junake pod zemlju slale upravo riječi, a ne sablje, a posebno je važno da upućuju dovu za svoje učenike, da im govori lijepe, korisne i probrane riječi.

 

Način komuniciranja sa siromašnima i nemoćnima

Način komunikacije sa potlačenima, nemoćnima, siromašnima, ni u kojem slučaju ne smije biti zasnovan na grubosti i oštrini. Ovoj kategoriji ljudi također je potrebno obraćati se na najljepši način. Činjenica da nam ne mogu pomoći u ostvarenju neke dunjalučke potrebe, ne smije nas dovesti do toga da se izdižemo iznad njih ili da ih omalovažavamo. Naprotiv, moramo nastojati da ovim ljudima budemo od pomoći, pa barem tako što ćemo ih malo razgovoriti da nakratko zaborave na svoje stanje. Uzvišeni Allah obraća se Svome Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem: “A što se tiče jetima, siročeta, ne ponižavaj ga, ne izdiži se iznad njega, ne budi grub prema njemu riječima ili odmahivanjem rukom ili mrštinom lica” (prijevod značenja Ed-Duha, 9). Svima nam je poznato da je djetetu, nakon Allaha, najveći oslonac i potpora otac, on mu je sve na ovome svijetu, pa ukoliko pored sebe nema oca, onda možete zamisliti kolika je praznina u njegovom srcu, kolika je njegova nesigurnost, kolika je njegova potreba, i onda trebamo doći i ponašati se strogo prema njemu. Šta nas košta da im uputimo lijepu riječ, pomilujemo po kosi, nahranimo, da barem nakratko osjete da i o njima neko brine? Zar Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije rekao: “Ja i skrbnik jetima smo u Džennetu ovako” – pokazujući na kažiprst i srednji prst? U komentaru ovog hadisa navodi se da se ne misli samo na skrbnika koji je preuzeo na sebe obavezu izdržavanja jetima do godina njegovog punoljetstva, već se misli i na onoga koji nahrani jetima do sitosti i napoji ga da nema više potrebu za pićem. Ukoliko nam imetak jetima bude povjeren na čuvanje, pa ga jetim bude tražio od nas prije svoga punoljetstva, Allah nam naređuje da mu se obratimo blagim riječima: “…i recite im lijepe riječi”: “Vaš novac će vam biti, ako Allah da, dat, ništa vam od njega neće manjkati, ne bojte se”  i sl. Isto tako trebamo postupati sa nemoćnima, siromasima i nevoljnicima. Uzvišeni Allah kaže: “Lijepa riječ i oprost bolji su od udijeljene milostinje koju poprati ezijjet, prigovor i loša riječ.” (Prijevod značenja El-Bekara, 263) Kada nam na vrata zakuca siromah i zatraži da mu udijeliš, ne ponižavaj ga, dosta mu je poniženja to što je pružio ruku pred tobom, ne otežavaj mu stanje, dovoljno mu je teško, već udijeli i šuti. Ukoliko trenutno nemaš ništa da mu pružiš, dovoljno je da mu barem kažeš: “Ne brini se, čim budem imao, poslat ću ti! Ako Allah da, dobit ćeš ono što ti treba! Ne brini se, sve će biti u redu!” Dakle, da mu uputiš riječi utjehe i razumijevanja bolje je nego da mu udijeliš pa prigovoriš ili izgalamiš se na njega. Ponekad zbog svoje potrebe siromasi često dolaze i traže, ponekad i u nezgodno vrijeme, dok odmaraš s porodicom, pa te možda uznemire i rasrde. Ali da pređeš preko toga i oprostiš im i uputiš riječi utjehe, bolje je nego da im dadneš i kažeš: “Ne dolazi mi više na vrata! Sad sam ti dao i dovoljno ti je!” Uzvišeni Allah kaže: “A ukoliko se okreneš od njih nadajući se milosti od svoga Gospodara (da ti dadne, pa da im udijeliš), onda im reci lijepe riječi, riječi koje će im olakšati njihovo stanje.” (Prijevod značenja El-Isra, 28) Na ovakav način trebamo se obraćati svim ljudima.

Što se tiče onih koji su lošeg ponašanja, ako na njihovo loše ponašanje možeš uzvraćati dobrim i u tome biti ustrajan i postojan, onda to i čini jer je Uzvišeni rekao: “Zlo dobrim uzvrati!” (Prijevod značenja Fussilet, 34)  Ako to nisi u mogućnosti, onda se ne upuštaj u raspravu s njim, ne gubi ahlak s onim koji ga je već izgubio, jer to ne dolikuje  vjerniku. Uzvišeni Allah govori o tome: “A robovi Svemilosnoga jesu oni koji smireno zemljom hode, a kada ih neznalice oslove, oni kažu: ‘Selam!’” (prijevod značenja El-Furkan, 63); “A kada prolaze pored laži, prolaze dostojanstveno” (prijevod značenja El-Furkan, 72).

Uzvišenog Allaha molim da nas učini od onih koji slušaju i slijede Allahovu riječ i riječ Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem! Molim Ga, subhanehu ve te‘ala, da uljepša naš moral i da nas učini predvodnicima u dobru!

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.