.jpg)
svabo
Evo nas ponovo u istom vremenu, istina godinu stariji, mozda iskusniji, ali ponovo na nekom novom pocetku, sto bi rekli, novi krug nakon sezone od kako smo, ko pravi domorodci, poceli racunati vrijeme od proljeca do proljeca, sezone do sezone, jeseni do jeseni…
Stigla je i nova jesen, ponovo se ritam carsije prebacio na dnevnu furku, ponovo je centralni dogadjaj ujutro u pola deset na Krkicima kada osnovci istrcu na veliki odmor.
Kada bi analizirali drustvena desavanja u proteklom periodu, u sada vec prosloj sezoni, nazalost ne mozemo vidjeti neke velike promjene. Generalno gledano, ponovo smo zatajili, mada je bilo velikih najava, okupljanja Kozarcana, velikih inicijativa i slicno. Ne bih ulazio u polemike trazeci razloge zasto je to tako, jer bi se ponovo zavrtili u krug u kojem stojimo vec par godina, a sve zbog loseg, odnosno nikakvog planiranja, rada na hoo-ruuk pod okriljem veliih patriotski rijeci, i virtualnog zadovoljavanja realnosti.
Ponekad mi lajkanje lici na covjeka koji cetrvtkom ode na pijacu i krisom natrpa cekere kamenjem, pa se onda sepuri niz carsiju da narod vidi kako je “nakupovao” fasunge. A raja ko raja, cas te uzdigne pa govori vidi ga sto ima, a cas te ponizi pa kaze vidi lopova…, al ko bi raji ugodio, a sa rajom se kazu i zivi i umire, ipak treba se zapitati kad te pocnu tapsati po ramenima…
Planiranje je veoma vazan segment u razvoju, bilo da govorimo o individualnom, timskom, organizacionom, ekonomskom ili drustvenom uopste. U odnosu na okruzenje, prvenstveno razvijene evropske zemlje, ne bi se reklo da imamo ozbiljan pristup procesu planiranja ili da ga, zaista, shvatamo u pravom njegovom znacenju.
Mozda ga tako shvatamo zbog iskustva u posljednjih petnaestak godina kada su se, pod uticajem raznih faktora, mnoge stvari radile nepromisljeno, bez jasne strategije, oportunisticki, hvatajuci razlicite prilike koje su udovoljavale nase zahtjeve na kratko vrijeme ne gledajuci i projektujuci dalju buducnost.
Zbog toga su nam mnoge inicijative prerasle u aktivnost, bez jasne vizije i ciljeva koje zelimo postici. Ako se vratimo jos dalje u proslost vidjecemo da tradicija planiranja zaista postoji, da je planiranje zauzimalo veoma znacajno mjesto. Sjetimo se kratkorocnog, srednjerocnog, dugorocnog, petogodišnjeg, razvojnog plana, i drugih elemenata koji ukazuju da je planiranje zauzimalo i zauzima veoma vazno mjesto u drustvu posebno u fazi koja treba da doprinese vecem stepenu razvoja.
Jedno stratesko planiranje imala je grupa mladih aktivista okupljenih oko Platforme “Mladi za pomirenje”, a trodnevni trening odrzan je pocetkom mjesea u Tuzli.
Platforma „Mladi za pomirenje“ je osnovana pocetkom 2013. godine, sacinjena od tri organizacije iz Prijedora, “Kvart“, „Čisto srce“ i „Optimist 2004“ -Kozarac .
Platforma kroz aktivno učešće mladih u kulturnim, mirovnim i obrazovnim programima priblizava ratom podjeljene zajednice i razvija demokraticnije, pravednije i prosperitetnije drustvo. Koalicija se bori za drustvo slobodnih, ravnopravnih gradjana u pravnoj i prosperitetnoj gradjanskoj drzavi.
Nakon otvaranja sesije strateskog planiranja i uvodnog izlaganja trenera, otpoceo je proces strateskog planiranja. Proces je otpoceo upoznavanjem kljucnih elemenata procesa strateskog planiranja. Izlaganje trenera je nastavljeno kroz prezentaciju o karakteristikama i vaznosti strateskog planiranja.
Dalje, proces planiranja se nastavio standardizovanim pristupom, definsanjem vizije, misije, analizom trenutnog stanja kroz SWOT analizu, definisanjem strateskih pravaca, rezultata i planom akcije. Takodje, razgovaralo se o strukturi i prvim sledecim aktivnostima.
Tokom usmene evaluacije koja je sprovedena na kraju procesa planiranja, moze se reci da su ucesnici bili veoma motivisani za rad i da je kao rezultat planiranja, pored razradjenog detaljnog plana, proizasao i veci stepen razumijevanja svrhe postojanja i rada Platforme “Mladi za pomirenje”.
Nakon strateskog planiranja, spustili smo se iz Tuzle do Foce na rafting kao jacanje timskog rada, gdje smo zaista imali jedno predivno iskustvo koje bih vam svima toplo preporucio..
Proslu sedmicu nekoliko puta sam odlazio u Tomasicu, sa koje se pruza “predivan” pogled na Kozarac, cini se da nas samo ribnjak dijeli, tako blizo a tako daleko da je trebalo dvadeset godina da istina izadje na vidjelo i da se ukaze dokaz o strasnom zlocinu, o genocidu koji se desio pocetkom devedesetidruge na podrucju Prijedora.
Masovna grobnica u Tomasici, procjenjuje se jedna je od najvecih u Bosanskoj Krajini. Otkrivena je 3. septembra, od kada traju ekshumacije. Prijedorski Bosnjaci i Hrvati se nadaju da bi upravo ova grobnica mogla biti odgovor na pitanje gdje su tijela vecine od hiljadu njihovih najmilijih ubijenih u ljeto ‘92. godine koji se vode kao nestali.
Jos uvijek mogu osjetiti tezak miris smrti koji se siri oko grobnice, tezak kao i mucna sjecanja na ta vremena, posebno za clanove porodica koji jos uvijek tragaju za svojim najmilijima.
Do sada je eshumirano desetak tijela ali je jos uvijek rano govoriti o konacnom broju posto su grobnice tek otvorene. Za sad su vidljive cetiri vece povrsine gdje se tijela nalaze a da bi se cijeli teren detaljnije pretrazio neophodno je premjestiti velike kolicine zemlje i nasipa. Dva bagera rade svakodnevno na tome kao i cijeli tim predvodjen glavnim tuziocem.
Saznavsi za otkrivanje masovne grobnice u Tomasici, iz Francuske u Kozarac ponovo su dosli Olivije i Hvalenka, koji su ove godine planirali zavrsiti film koji unazad tri godine snimaju o Kozarcu, ali eto ovo otkrice ih je ponovo dovelo u nase krajeve.
Kako se film bavi ovom temom i prati nekoliko likova iskoristili su ovu priliku da naprave nove snimke za zavrsetak filma, tako da smo skoro cijelu sedmicu bili na relaciji Kozarac-Tomasica.
Ove sedmice, grobnicu je posjetila i visoka delegacija predvodjena gospodinom Sorensenom, ali njegova posjeta je bila vise vezana oko tehnicki pitanja samog procesa eshumacije. Ono sto zalosti, a ujedno i pokazuje jasnu sliku i odnos vlasti prema ovome, jeste da se do sada niko od zvanicnika Grada Prijedora nije sluzbeno pojavio na ovome mjestu gdje lezi nekoliko stotina prijedorcana.
U jednu ruku, vise nam je svima jasan arogantni stav naseg gradonacelnika, ali nas zacudjuju nasi predstavnici u vlasti, prvenstveno prvenac od njih, gospodin Sead Jakupovic, koji bi se kao Predsjednik Skupstine Grada sigurno trebao ocitovati o ovome i obici u svojstvu funkcije koju obavlja ovo mjesto prikrivanja zlocina, mjesto genocida.
Nazalost ni drugi odbornici a takodje i njihove partije iz koji dolaze nisu se pokazali nista bolje.
Od Krkica do Tuzle, preko Foce do Tomasice i nazad opet u carsiju, gdje godine brzo prolaze ali dani nikako, i uglavnom sve pocinje jutarnjom kafom i tracem…
Nase FK Bratstvo porazeno je danas kod kuce od ekipe Slaven iz Dobrljina minimalnim rezultatom, ali evo dobili su iz Svicarske nove lopte za sutanje 🙂 Idemo dalje…
Umalo zaboravih cestitati :), kad sam vec zaboravio reci koju o popisu, bitno se ozeniti 😉
Sve najboje bro…
Add comment