Kozarac.ba

Bijela traka usred mraka

"Mnoge naše komšije danas kažu da nisu znali da je toliko djece i žena ubijeno u Prijedoru, ali istina je i da mnogi od njih nisu ni htjeli da znaju", kaže Teufik Kulašić jedan od preživjelih zatočenika Keraterma, jednog od tri zloglasna prijedorska logora u kroz koje je prošlo više 0d 30.000 Prijedorčana i iz kojih se više od 3.000 nikada nije vratilo.
 
"Danas se nalazimo na obilježavanju dana, kad je u Prijedoru donešena odluka da se obilježi svako ko nije Srbin."
 
Najsramnija epizoda
 
Dvadeset jednu godinu nakon što su prijedorske vlasti izdale naredbu da svi muslimani i Hrvati iz Prijedora moraju na rukama nositi bijele trake radi raspoznavanja, kao i da svoje kuće moraju obilježiti bijelim platnima, Teufik je stajao na centralnom gradskom trgu, zajedno sa još nekoliko stotina svojih sugrađana i aktivista iz cijele Bosne i Hercegovine, koji su se okupili kako bi obilježili početak jedne od najsramnijih epizoda iz protekloga rata.
 
Prostrani trg pred prijedorskom robnom kućom danas nosi ime Zorana Karlice, vođe srpskih paravojnih formacija koje su učetvovale u ranim akcijama, kako se to eufemistički kaže, "etničkog čišćenja" Prijedora. Njegovo ime je zabilježila ekspertska komisija Ujedinjenih naroda, u svojem izvještaju o "čišćenju" sela Bišćani, nedaleko od Prijedora, a prema istom izvoru, rečeni je Karlica bio navodno odgovoran za "ubijanja, silovanja i druge oblike zlostavljanja u tom selu".
 
Dok stoji na laganoj kiši koja je tek počela padati, Teufik kaže: "I danas mi najteže padne kad mi neko od komšija kaže – moj je Prijedor. Ja to ne dam, i uvijek odgovorim – Prijedor je i moj! Tu sam se rodio, odrastao, tu sam srednju školu završio. Isto tako, uvijek me pogodi kad čujem kako je u Priedoru bio rat. Oni nisu upravu, ovdje nije bio rat, odavde su svi koji nisu bili Srbi – protjerani."
 
Teufik kaže da su se protjerani Bošnjaci dobrim dijelom vratili u sela oko Prijedora, sa izuzetkom same gradske jezgre, te da su svoje kuće i imovinu uglavnom uspjeli obnoviti. "Materijalne gubitke smo, da kažem, nadoknadili, samo što ne možemo nadoknaditi naše mrtve", dodaje. 
 
Aktivisti okupljeni oko neformalne građanske inicijative "Jer me se tiče", u petak su položili cvijeće na spomenutom trgu, obilježivši tako počast civilnim žrtvama rata. Na bijelim i crvenim ružama, poredanim ukrug ukurg na mjestu na kojem bi morao stajati spomenik ubijenim Prijedorčanima, bile su zakačene bijele trakice sa imenima djece ubijene u Prijedorskoj općini.
 

Stotinu i tri cvijeta.

Povorka bez dozvole
 
 
 
Prijedorskim aktivistima pridružili su se gosti i gošće iz Banje Luke, Mostara, Zenice, Sarajeva, Tuzle i ostalih Bosanskohercegovačkih gradova, ali i iz Beograda, odakle je došla delegacija udruge Žene u crnom.
 
Staša Zajović, koordinatorica udruženja Žene u crnom, smatra da je, unatoč svemu, i ovakav skup za Prijedor "historijski". "Ovaj događaj pokazuje šta znači solidaran i zajednički pritisak na općinske vlasti koje ne samo što ignoriraju nego i ponižavaju sjećanje na pogrom, mučenje i ponižavanje nesrpskog stanovništva u Prijedoru. Ovo pokazuje snagu civilnog društva u suočavanju s prošlošću i pokazuje koliko je neophodno da se stvori slidarna zajednica ljudi koji neće dozvoliti da se ovako nešto ponovi, uprkos svih problematičnosti mehanizama institucionalne pravde na međunarodnom nivou", kaže Zajović.
 
Ipak, razočarana je činjenicom da su na obilježavanje 31. maja došli organizirano aktivisti iz cijele BiH, pa i iz Srbije, dok u isto vrijeme na trgu nije bilo predstavnika lokalnih vlasti. "To pokazuje da je elementarni moralni poredak poremećen. Današnja akcija je krik da se uspostavi vododjelnica između dobra i zla, zato što je takva vrsta besćutnosti čin nepravde prema sebi, a na prvom mjestu prema žrtvama tih strašnih, bezumnih, fašističkih zločina", zaključuje koordinatorica Žena u crnom.
 
Dok je dostojansvena povorka – bez dozvole – šetala glavnom prijedorskom ulicom, iz obližnjih kafića čula se glasna muzika, a mnogobrojni građani i građanke Prijedora sunčali su se u ljetnjim baštama i nezainteresirano posmatrali šta se dešava. Staša Zajović kaže da joj je to najviše i zasmetalo, više nego da se desio nekakav incident, kojih, na sreću, ipak nije bilo.
 
"Na žalost, dobar dio ljudi je zaveden tim manipulacijama", kaže Zajović, "ali nam je jako drago što iz godine u godinu na ovakvim skupovima raste broj ljudi u borbi protiv nekažnjivosti zločina. Ipak, danas je najveće zlo u odnosu prema tome ravnodušnost i skrivanje pogleda."
 
Nakon čitanja poezije prijedorskih pjesnika, pročitana je i lista zahtjeva, upućena prijedorskim lokalnim vlastima, koje ni ove godine nisu zvanično odobrile obilježavanje početka masovnog stradanja Prijedorčana. 
 
Emir Hodžić, jedan od inicijatora ove akcije, koji je prethodne godine sam stajao na Karlicinom trgu sa bijelom trakom oko ruke, kaže kako ova kampanja ima za cilj da upozori na činjenicu da lokalna vlast i dalje negira zločine u Prijedoru, zabranjuje komemorativne skupove i ne dozvoljava gradnju spomenika ubijenim civilima nesrpske nacionalnosti. "Naš je cilj da poručimo kako je bilo dosta segregacije i diskriminacije."
 
Istog je mišljenja i Emirov prezimenjak i rođak Refik, nekadašnji glasnogovornik Tribunala u Den Haagu, inače rođeni Prijedorčanin. Hodžić tvrdi da je u Prijedoru na snazi "institucionalna segregacija", te da gradonačelnik Marko Pavić odbija priznati da porodice i udruženja preživjelih imaju ista prava kao građani srpske nacionalnosti. "Vlasti prema žrtvama onih drugih provode politiku koja nije ništa drugo nego aparthejd, kao u Južnoj Africi, gdje su jedni bili vrijedniji od drugih samo zbog imena koje nose ili nacionalnosti kojoj pripadaju", rekao je Hodžić.
  
Politika odsustva odgovornosti
 
Enisa Hasanagić iz Kuće otovorenog srca iz Mostara, udruge koja okuplja građanke treće dobi, kaže kako se sa svojim kolegicama odazvala pozivu da se priključi akciji, na poziv mostarske omladine. "Zadovoljne smo što nije bilo nikakvih incidenata i što je sve proteklo mirno", kaže ona, dodajući da je došlo vrijeme da se sve može reći otvoreno. "Zato mi trebamo i moramo otvoreno govoriti o svemu što se dogodilo, da se zlo više nikad nikome ne ponovi", kaže Hasanagićeva za portal Diskriminacija.ba.
 
Goran Zorić, prijedorski aktivist i jedan od organizatora skupa, smatra da je izuzuzetno važno da se svi segmenti civilnog društva u Prijedoru suprotstave zvaničnoj politici negiranja i zaborava. 
 
"Drago mi je da je sve prošlo u najboljem redu i bez incidenata. Od načelnika opštine Marka Pavića smo dobili zabranu, ali smo ipak odlučili da prošetamo gradom, da pokažemo da je došlo vrijeme da se prekine sa politikom odustva političke odgovornosti uz zloupotrebu nacionalističkih sentimenata, koju Pavić svojim djelovanjem predstavlja", kaže Goran Zorić.
 
Kako navode iz udruge “Jer me se tiče”, skup u pokretu je ranije zabranio gradonačelnik Prijedora, uz opravdanje da "glavna gradska ulica nije mjesto pogodno za javno okupljanje". Nekoliko desetina pripadnika prijedorske policije čuvalo je skup, i nisu pokušali zaustaviti protestnu šetnju.
 
Ipak, aktivisti smatraju da se prijedorske vlasti ponašaju represivno, kako navode, "u maniru rigidnih autoritarnih režima koji ljude smatraju potrošnom robom". 
 
"Dok se pozivaju na partizansku prošlost i časnu borbu naših djedova, prijedorske vlasti u praksi provode ono što su radili nacistički kolaboracionisti, zabranjujući iskazivanje stave drugačijeg od njihovog i ograničavajući slobodu građana i građanki", rekla je Ana Vidović iz  Inicijative mladih za ljudska prava.
 
Marko Pavić, načelnik Opštine Prijedor, nije odgovarao na naše telefonske pozive.
 
Mali pomak 
 
Nakon kratke šetnje, skup se brzo razišao, jer je kiša padala sve jače. Na pločniku trga koji nosi ime zločinca iz tih groznih dana 1992., ostao je krug od bijelih i crvenih ruža, da svjedoči na ubijenu prijedorsku djecu. 
 

"Moja satisfakcija će biti kad se naše komšije Srbi budu barem pomalo stidjeli onoga što se ovdje desilo i što je učinjeno u njihovo ime", kaže Teufik Kulašić.

Nusreta Sivac, jedna od pet preživjelih logorašica iz Omarske, prijeratna predsjednica suda u Prijedoru, koja – nakon povratka – u rodnom gradu nije mogla više naći zaposlenje, pa danas radi u Sanskom Mostu, smatra da se situacija, ipak, pomjera nabolje.

Prenosimo i zahtjeve koalicije Jer me se tiče prijedorskim vlastima.

 

( Eldin Hadžović, diskirminacija.ba)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.