svabo
"Mnoge naše komšije danas kažu da nisu znali da je toliko djece i žena ubijeno u Prijedoru, ali istina je i da mnogi od njih nisu ni htjeli da znaju", kaže Teufik Kulašić jedan od preživjelih zatočenika Keraterma, jednog od tri zloglasna prijedorska logora u kroz koje je prošlo više 0d 30.000 Prijedorčana i iz kojih se više od 3.000 nikada nije vratilo.
"Danas se nalazimo na obilježavanju dana, kad je u Prijedoru donešena odluka da se obilježi svako ko nije Srbin."
Najsramnija epizoda
Dvadeset jednu godinu nakon što su prijedorske vlasti izdale naredbu da svi muslimani i Hrvati iz Prijedora moraju na rukama nositi bijele trake radi raspoznavanja, kao i da svoje kuće moraju obilježiti bijelim platnima, Teufik je stajao na centralnom gradskom trgu, zajedno sa još nekoliko stotina svojih sugrađana i aktivista iz cijele Bosne i Hercegovine, koji su se okupili kako bi obilježili početak jedne od najsramnijih epizoda iz protekloga rata.
Prostrani trg pred prijedorskom robnom kućom danas nosi ime Zorana Karlice, vođe srpskih paravojnih formacija koje su učetvovale u ranim akcijama, kako se to eufemistički kaže, "etničkog čišćenja" Prijedora. Njegovo ime je zabilježila ekspertska komisija Ujedinjenih naroda, u svojem izvještaju o "čišćenju" sela Bišćani, nedaleko od Prijedora, a prema istom izvoru, rečeni je Karlica bio navodno odgovoran za "ubijanja, silovanja i druge oblike zlostavljanja u tom selu".
Dok stoji na laganoj kiši koja je tek počela padati, Teufik kaže: "I danas mi najteže padne kad mi neko od komšija kaže – moj je Prijedor. Ja to ne dam, i uvijek odgovorim – Prijedor je i moj! Tu sam se rodio, odrastao, tu sam srednju školu završio. Isto tako, uvijek me pogodi kad čujem kako je u Priedoru bio rat. Oni nisu upravu, ovdje nije bio rat, odavde su svi koji nisu bili Srbi – protjerani."
Teufik kaže da su se protjerani Bošnjaci dobrim dijelom vratili u sela oko Prijedora, sa izuzetkom same gradske jezgre, te da su svoje kuće i imovinu uglavnom uspjeli obnoviti. "Materijalne gubitke smo, da kažem, nadoknadili, samo što ne možemo nadoknaditi naše mrtve", dodaje.
Aktivisti okupljeni oko neformalne građanske inicijative "Jer me se tiče", u petak su položili cvijeće na spomenutom trgu, obilježivši tako počast civilnim žrtvama rata. Na bijelim i crvenim ružama, poredanim ukrug ukurg na mjestu na kojem bi morao stajati spomenik ubijenim Prijedorčanima, bile su zakačene bijele trakice sa imenima djece ubijene u Prijedorskoj općini.
Stotinu i tri cvijeta.
Povorka bez dozvole
Prijedorskim aktivistima pridružili su se gosti i gošće iz Banje Luke, Mostara, Zenice, Sarajeva, Tuzle i ostalih Bosanskohercegovačkih gradova, ali i iz Beograda, odakle je došla delegacija udruge Žene u crnom.
Staša Zajović, koordinatorica udruženja Žene u crnom, smatra da je, unatoč svemu, i ovakav skup za Prijedor "historijski". "Ovaj događaj pokazuje šta znači solidaran i zajednički pritisak na općinske vlasti koje ne samo što ignoriraju nego i ponižavaju sjećanje na pogrom, mučenje i ponižavanje nesrpskog stanovništva u Prijedoru. Ovo pokazuje snagu civilnog društva u suočavanju s prošlošću i pokazuje koliko je neophodno da se stvori slidarna zajednica ljudi koji neće dozvoliti da se ovako nešto ponovi, uprkos svih problematičnosti mehanizama institucionalne pravde na međunarodnom nivou", kaže Zajović.
Ipak, razočarana je činjenicom da su na obilježavanje 31. maja došli organizirano aktivisti iz cijele BiH, pa i iz Srbije, dok u isto vrijeme na trgu nije bilo predstavnika lokalnih vlasti. "To pokazuje da je elementarni moralni poredak poremećen. Današnja akcija je krik da se uspostavi vododjelnica između dobra i zla, zato što je takva vrsta besćutnosti čin nepravde prema sebi, a na prvom mjestu prema žrtvama tih strašnih, bezumnih, fašističkih zločina", zaključuje koordinatorica Žena u crnom.
Dok je dostojansvena povorka – bez dozvole – šetala glavnom prijedorskom ulicom, iz obližnjih kafića čula se glasna muzika, a mnogobrojni građani i građanke Prijedora sunčali su se u ljetnjim baštama i nezainteresirano posmatrali šta se dešava. Staša Zajović kaže da joj je to najviše i zasmetalo, više nego da se desio nekakav incident, kojih, na sreću, ipak nije bilo.
"Na žalost, dobar dio ljudi je zaveden tim manipulacijama", kaže Zajović, "ali nam je jako drago što iz godine u godinu na ovakvim skupovima raste broj ljudi u borbi protiv nekažnjivosti zločina. Ipak, danas je najveće zlo u odnosu prema tome ravnodušnost i skrivanje pogleda."
Nakon čitanja poezije prijedorskih pjesnika, pročitana je i lista zahtjeva, upućena prijedorskim lokalnim vlastima, koje ni ove godine nisu zvanično odobrile obilježavanje početka masovnog stradanja Prijedorčana.
Emir Hodžić, jedan od inicijatora ove akcije, koji je prethodne godine sam stajao na Karlicinom trgu sa bijelom trakom oko ruke, kaže kako ova kampanja ima za cilj da upozori na činjenicu da lokalna vlast i dalje negira zločine u Prijedoru, zabranjuje komemorativne skupove i ne dozvoljava gradnju spomenika ubijenim civilima nesrpske nacionalnosti. "Naš je cilj da poručimo kako je bilo dosta segregacije i diskriminacije."
Istog je mišljenja i Emirov prezimenjak i rođak Refik, nekadašnji glasnogovornik Tribunala u Den Haagu, inače rođeni Prijedorčanin. Hodžić tvrdi da je u Prijedoru na snazi "institucionalna segregacija", te da gradonačelnik Marko Pavić odbija priznati da porodice i udruženja preživjelih imaju ista prava kao građani srpske nacionalnosti. "Vlasti prema žrtvama onih drugih provode politiku koja nije ništa drugo nego aparthejd, kao u Južnoj Africi, gdje su jedni bili vrijedniji od drugih samo zbog imena koje nose ili nacionalnosti kojoj pripadaju", rekao je Hodžić.
Politika odsustva odgovornosti
Enisa Hasanagić iz Kuće otovorenog srca iz Mostara, udruge koja okuplja građanke treće dobi, kaže kako se sa svojim kolegicama odazvala pozivu da se priključi akciji, na poziv mostarske omladine. "Zadovoljne smo što nije bilo nikakvih incidenata i što je sve proteklo mirno", kaže ona, dodajući da je došlo vrijeme da se sve može reći otvoreno. "Zato mi trebamo i moramo otvoreno govoriti o svemu što se dogodilo, da se zlo više nikad nikome ne ponovi", kaže Hasanagićeva za portal Diskriminacija.ba.
Goran Zorić, prijedorski aktivist i jedan od organizatora skupa, smatra da je izuzuzetno važno da se svi segmenti civilnog društva u Prijedoru suprotstave zvaničnoj politici negiranja i zaborava.
"Drago mi je da je sve prošlo u najboljem redu i bez incidenata. Od načelnika opštine Marka Pavića smo dobili zabranu, ali smo ipak odlučili da prošetamo gradom, da pokažemo da je došlo vrijeme da se prekine sa politikom odustva političke odgovornosti uz zloupotrebu nacionalističkih sentimenata, koju Pavić svojim djelovanjem predstavlja", kaže Goran Zorić.
Kako navode iz udruge “Jer me se tiče”, skup u pokretu je ranije zabranio gradonačelnik Prijedora, uz opravdanje da "glavna gradska ulica nije mjesto pogodno za javno okupljanje". Nekoliko desetina pripadnika prijedorske policije čuvalo je skup, i nisu pokušali zaustaviti protestnu šetnju.
Ipak, aktivisti smatraju da se prijedorske vlasti ponašaju represivno, kako navode, "u maniru rigidnih autoritarnih režima koji ljude smatraju potrošnom robom".
"Dok se pozivaju na partizansku prošlost i časnu borbu naših djedova, prijedorske vlasti u praksi provode ono što su radili nacistički kolaboracionisti, zabranjujući iskazivanje stave drugačijeg od njihovog i ograničavajući slobodu građana i građanki", rekla je Ana Vidović iz Inicijative mladih za ljudska prava.
Marko Pavić, načelnik Opštine Prijedor, nije odgovarao na naše telefonske pozive.
Mali pomak
Nakon kratke šetnje, skup se brzo razišao, jer je kiša padala sve jače. Na pločniku trga koji nosi ime zločinca iz tih groznih dana 1992., ostao je krug od bijelih i crvenih ruža, da svjedoči na ubijenu prijedorsku djecu.
"Moja satisfakcija će biti kad se naše komšije Srbi budu barem pomalo stidjeli onoga što se ovdje desilo i što je učinjeno u njihovo ime", kaže Teufik Kulašić.
Nusreta Sivac, jedna od pet preživjelih logorašica iz Omarske, prijeratna predsjednica suda u Prijedoru, koja – nakon povratka – u rodnom gradu nije mogla više naći zaposlenje, pa danas radi u Sanskom Mostu, smatra da se situacija, ipak, pomjera nabolje.
Prenosimo i zahtjeve koalicije Jer me se tiče prijedorskim vlastima.
( Eldin Hadžović, diskirminacija.ba)
Add comment