Zašto je napad u Bostonu terorizam, a Sandy Hook ne?

Piše: Glenn Greenwald, The Guardian, prevod: Kontrapress

Da li čin nasilja može biti nazvan terorizmom iako je motiv nepoznat?

Predstavnici dvije škole mišljenja, Ali Abunimah i Alan Dershowitz, postavila su veoma ozbiljno pitanje vezano za tvrdnju koja se iz dana u dan ponavlja o bombama na Bostonskom maratonu: da je to, naime, bio teroristički akt.

Dershowitz je na Radiju BBC u subotu naglasio da motiv još nije poznat i dodao: "Nije čak jasno da li se ovo po saveznom statutu o terorizmu uopšte može tako kvalifikovati.” Abunimah je napisao odličnu analizu u kojoj se pita da li se napad uopšte uklapa u definiciju američke vlade o “terorizmu”, bilježeći da “apsolutno nema dokaza da su osumnjičeni za bombe u Bostonu  ponašali ‘u svrhu ostvarenja političkih ili društvenih ciljeva’ ili da je njihov navodni čin imao za nameru “da utiče na podsticanje ili pravac djelovanja koji vodi ka političkom ili društvenom cilju”.

Čak je i bivši zamjenik direktora CIA Phillip Mudd, rekao za Fox da u ovom trenutku napad u Bostonu djeluje više kao obično kriminalno djelo, a ne kao teroristički čin.

Sandy Hook, Aurora, Columbine…

Posljednje dvije godine, građani SAD su svjedočili najmanje trima epizodama masovnog, neselektivnog nasilja koje je ubilo više ljudi nego napad u Bostonu:  pucnjava Jareda Loughnera u Tucsonu u kojoj je ubijeno šest, a ranjeno 13 ljudi; pucnjava u bioskopu Aurori u kojoj je James Holmes ubio 12, a ranio 70 ljudi i pucnjava u osnovnoj školi Sandy Hook, u kojoj je Adam Lanza ubio 26 ljudi od čega je čak 20 djece. Riječ “terorizam” skoro nikada nije upotrijebljena da se opišu ovi masakri nedužnih ljudi, i niko od počinilaca nije optužen za zločine povezane sa terorizmom.

Deceniju ranije, dva srednjoškolca u Coloradu, Erik Harris i Dylan Klebold, puškama i bombama su ubili 12 đaka i profesora i skoro niko ni to nije nazvao terorizmom.

Međutim, u slučaju Bostona, dešava se upravo suprotno. Otkad je otkriven identitet osumnjičenih, riječ “terorizam” koriste skoro svi koji žele da opišu šta se desilo u Bostonu. Nakon što se u početku suzdržavao (što je pohvalno), predsjednik SAD Barack Obama je izašao pred javnost i rekao ”istražićemo bilo kakvu moguću udruženost koju su ovi teroristi možda imali” i onda je dodao: "u ponedjeljak je u terorističkom činu ranjeno desetine i ubijeno troje ljudi na Bostonskom maratonu”. Ali, kao što Abunimah primjećuje, ne postoji ni jedan dokaz da je bilo koji od dvojice osmnjičenih imao bilo kakve kontakte ili bio umiješan u rad bilo koje poznate terorističke organizacije.

Što je još znakovitije, nema nikakvih dokaza, makar ne javnih, o mogućem motivu napada. Obama je, u obraćanju naciji nakon što je Dzhokhar Tasnaev uhapšen u petak uveče, rekao da “večeras još ima mnogo neodgovorenih pitanja i uključio ovo među ta “neodgovorena pitanja”:” Zašto se mladi čovjek, koji je odrastao i školovao se ovdje, kao dio naše zajednice i zemlje, odlučio za ovakvo nasilje”.

Kriv dok se ne dokaže suprotno

Opšti princip u ovom slučaju bi trebao biti da Dzhokhar Tsarnaev ima pravo na pretpostavku nevinosti dok se ne dokaže da je kriv. Kao što su mnogi slučajevi do sada dokazali – od optuženog ali oslobođenog “napadača antraksom” Stephena Hatfilla, preko također optuženog, ali oslobođenog “bombaša” na Olimpijskim igrama u Atlanti Richarda Jewella pa do desetina, ako ne i hiljada zatočenika u Guantanamu koji su optuženi da su “najgori među najgorima”, ali nisu osuđeni ni za šta – ljudi koje su vlade i mediji optužili, uglavnom su potpuno nevini.

Mimo svega toga, izgleda da ni oni koji pretpostavljaju da su braća Tsarnaev krivi,  nemaju osnovu da ih optužuju za “terorizam” na način koji bi ovaj napad vrlo konkretno odvojio od slučajeva iz Aurore, škole Sandy Hook, Tucsona i Columbine. Jedino što znamo o ovoj dvojici mladića jeste da su muslimani i da je stariji brat očigledno gledao neke ekstremističke snimke na YouTubeu i bio osumnjičen za vjerski esktremizam od vlasti u Rusiji (suprotno tome, svako ko je znao mlađeg brata je govorio da nikada nije ispoljavao nikakve ekstremno političke i vjerske stavove). Kao što ie Obama sam rekao “Mi ne znamo šta ih je motivisalo”.

Moć riječi ‘terorizam’

Svakako je moguće da se ispostavi, ako se utvrdi da su krivi, da je njihov primarni motiv bio politički ili vjerski. Ali isto tako je moguće da se to ne desi: da bude u pitanju kombinaciju mentalnog poremećaja, društvenog otuđenja ili neki drugi unutrašnji poremećaj i bijes koji je nepolitičke prirode.  Dok se ne sazna motiv kako ovo uopšte može da se zove terorizmom? Da li se čin nasilja može proglasiti terorizmom ne znajući motiv?

Ovo je mnogo više od semantičkog pitanja. Da li nešto jeste ili nije terorizam povlači za sobom ozbiljne političke implikacije i pravne posljedice. Riječ “terorizam” je u ovom trenutku, najmoćnija u našem političkom rječniku: ona zaustavlja debate, povećava strah i opravdava skoro sve što Vlada odluči da radi u to ime. Teško je ne posumnjati da je jedina stvar koja razlikuje bostonski napad od Tucsona, Aurore, Sandy Hook i Columbine (a da ne govorimo o američkim napadima u Bagdadu i masovnim ubistvima u Faludži) ta da su osumnjičeni muslimani, a drugi nisu. Kao i obično – terorizam u američkom diskursu znači: nasilje muslimana protiv Amerikanaca i njegovih saveznika.

‘Naravno da je u pitanju Džihad’

Bio sam gost u Democracy Now i raspravljao sa učesnicima baš o ovoj temi. Pisac i politički komentator Andrew Sullivan, u svom borba-protiv-džihada fazonu, ustvrdio je, za razliku od predsjednika Obame, da on tačno zna zašto su braća Tsarnaev napala Boston. “Naravno da je u pitanju Džihad”, objavio je. Zatim me optužio da  “skrećem u lijevo-liberalnu samoparodiju" jer sam izjavio da nedostaju dokazi da bi se iznosila takva tvrdnja.

Ali umjesto da pokuša da opovrgne moju izjavu, on je odlučio da demonstrira svoju istinu. Jedini dokaz na koji je mogao da se pozove jeste da je stariji brat Tamerlan prihvatio radikalni islam, što sam već pomenuo. Ali, očigledno, nije isto ako se dokaže da je počinilac ubistava musliman i dokazivati da je islam bio glavni motiv za nasilje (kao što agresivni napad Georgea Busha na Irak nije bio obnovljeni krstaški pohod, napad Timothyja McVeigha nije bio dokaz nasilja IRA-e, a masovna ubistva homoseksualca Andrewa Cunanana nisu dokaz da  homoseksualnost potiče na nasilje). Islam ili neke slične političke ideologije možda jesu motivisale Tamerlana, kao što sam već naveo, ali možda i nisu. Morate imati dokaz za motiv.

Ne možete tek tako nešto izjaviti i očekivati da to svi prihvate i u to povjeruju. Posebno, ako tvrdite da je ovo terorizam, a Aurora, Sandy Hook i Columbine nisu, morate dokazati “politički ili društveni cilj” koji je nasiljem trebao biti promovisan: šta je ovdje bio politički ili društveni cilj? Andrew nema pojma.

Andrewova najbizarnija izjava je “da li se Glenn pita zašto je Tamerlan mislio da je u redu da tuče svoju ženu, od koje je zahtijevao da pređe na islam?”. U slučaju da Andrew ne zna, porodično nasilje u SAD je u ozbiljnom porastu, i sve više muškaraca koji zlostavljaju svoje žene zapravo nemaju veze sa islamom. Ali ipak, ovakvom tvrdnjom Andrew jednostavno pretpostavlja da loš čin muslimana, čak ako ga čini većina nemuslimana, jednostavno mora biti povezan sa islamom iako nema dokaze za to.

Američki javni diskurs prema muslimanima

Ova iracionalna, nedokazana pretpostavka koju Andrew tako savršeno ilustruje u ovom slučaju, je upravo ono što sam pojašnjavao i pobijao. I pomalja svoju ružnu glavu samo kad je musliman u pitanju.

The New York Times je objavio da su “zvaničnici SAD izjavili da je povećana mogućnost da su dvojica braće djelovala samostalno ali tražimo bilo kakvu naznaku da ih je neko instruisao ili motivisao”. Također su objavili da je “FBI poveo međunarodnu istragu u potrazi za motivom”. Nema potrebe da FBI traži motiv. Dovoljno je da razgovaraju sa Andrewom Sullivanom. On ga je već našao.

Sve u svemu, ni predsjednik ni FBI, prema njihovom priznanju, ne znaju motiv ili imaju bilo kakvih dokaza da bi potkrijepili svoje izjave, ali Andrew Sullivan, zajedno sa hordama drugih urla “terorizam” i “džihad”, insistirajući da oni znaju. To je posebna vrsta iracionalnosti koja jedinstveno oblikuje američki javni diskurs po pitanju muslimana.