Kozarac.ba

Soldat i ostali: Čekanje smrti zatvorenih očiju

Na suđenju za zločine na području općine Prijedor, svjedok Tužilaštva BiH ispričao je kako je u julu 1992. godine preživio strijeljanje ispred džamije u selu Čarakovo. “Zatvorio sam oči i čekao da mi metak prođe kroz prsa i tada sam mislio na djecu. A onda je počela pucnjava”, prisjetio se svjedok Sead Sušić.

Svjedok je predhodno kazao kako je 23. jula 1992. godine ispred njegove kuće u selu Čarakovo došlo vozilo iz kojeg su izašle njegove komšije, koje je on do tada poznavao po nadimcima Čiča i Babin, te optuženi Velemir čurić, i još četiri vojnika. Tada je, kako svjedok tvrdi, osoba pod nadimkom Čiča naredila da svi muškarci izađu iz kuća.

“Imali su oružje, i kada je moj otac izašao iz kuće, Babin ga je kundakom udario u rame”, kazao je Sušić, dodavši da je kasnije saznao da se Babin zove Zoran Babić, a Čiča Dragomir Soldat.

Prema navodima optužnice, Zoran Babić i Velemir čurić su 23. jula 1992. godine, zajedno sa njima poznatim licima, a po naređenju Dragomira Soldata, izveli iz kuća u selu Čarakovo muškarce i odveli ih ispred mjesne džamije, gdje su ih strijeljali.  

Neki od muškaraca koji su preživjeli strijeljanje, kako stoji u optužnici, su preminuli nakon što su optuženi čurić i Babić zapalili džamiju, sa koje su zapaljeni dijelovi padali po tijelima.

Svjedok Sušić rekao je da su prilikom izlaska iz kuća svim muškarcima naredili da stave ruke iza glave, a potom su optuženi čurić i Babin upitali Čiču šta da rade s njima.

“Čiča je rekao: ‘Vodite ih pred džamiju i strijeljajte’. U tom momentu nisam više znao ni ko je preda mnom, ni ko je iza mene”, rekao je svjedok.  

Kako dalje navodi Sušič, Čiča je ostao na tom mjestu, dok su čurić, Babin i jedan nepoznati vojnik poveli kolonu od jedanaest muškaraca pred mjesnu džamiju i postrojili ih uza zid.

“S moje jedne strane bio je otac i trojica komšija, ja u sredini, a s druge strane šestorica ostalih”, kazao je on.

U jednom momentu, kako se prisjetio svjedok, jedan od muškaraca, Redžep Mujadžić, pokušao je pobjeći, ali je nepoznati vojnik krenuo za njim, ispalio rafal i ubio ga.

“Kada se vojnik vratio pred džamiju, kazao je čuriću i Babinu: ‘Šta čekate, pucajte!’ Znam da je Babin stajao s moje desne strane, a čurić s lijeve kada su počeli pucati”, rekao je svjedok.

U tom trenutku, Sušić se onesvijestio jer je bio pogođen u butinu, ali kada je došao svijesti, otvorio je oči i vidio mrtve i ranjene oko sebe.

“Jedan je govorio: ‘Pomjerite me u hlad’, dok je mog strica rafal sasjekao, a otac je bio mrtav i krv mu je išla iz usta”, rekao je svjedok. Tako ležeći, u jednom momentu pogledao je prema brdu, gdje se nalazila njegova kuća i vidio svoju ženu koja je stajala na kapiji i gledala u strijeljane muškarce.

“Ustao sam iz mrtvih i sakrio se iza džamije. Dvoumio sam se šta da uradim i razmišljao ako uđem u džamiju i zapale je, neću preživjeti, te sam se sakrio kod jednog spomenika”, rekao je Sušić.

Nakon nekog vremena, čuo je korake vojnika koji su ispalili nešto nakon čega je džamija planula.

“Cijelo vrijeme sam mislio hoće li doći i naći me. U tom sam osjetio bol u butini koja je krvarila. Uspio sam doći do obližnje šume, i nakon dvije noći provedenih tu, susreo sam se sa ženom”, opisao je Sušić, koji je potom pobjegao u Austriju.

Tokom unakrsnog ispitivanja, optuženi Zoran Babić upitao je svjedoka kako zna da on ima nadimak Babin, a svjedok je odgovorio da je sve već objasnio, da bi potom optuženi kazao da mu treba odgovoriti jer se ovdje radi o njemu.

“Gospodine Babiću, radi se ovdje i o meni. Vi ste mene strijeljali i ubili mog oca”, odgovorio je svjedok.

Nastavak suđenja zakazan je za 5. april.

 

(BIRN)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.