Kozarac.ba

Soldat i ostali: Čekanje smrti zatvorenih očiju

Na suđenju za zločine na području općine Prijedor, svjedok Tužilaštva BiH ispričao je kako je u julu 1992. godine preživio strijeljanje ispred džamije u selu Čarakovo. “Zatvorio sam oči i čekao da mi metak prođe kroz prsa i tada sam mislio na djecu. A onda je počela pucnjava”, prisjetio se svjedok Sead Sušić.

Svjedok je predhodno kazao kako je 23. jula 1992. godine ispred njegove kuće u selu Čarakovo došlo vozilo iz kojeg su izašle njegove komšije, koje je on do tada poznavao po nadimcima Čiča i Babin, te optuženi Velemir čurić, i još četiri vojnika. Tada je, kako svjedok tvrdi, osoba pod nadimkom Čiča naredila da svi muškarci izađu iz kuća.

“Imali su oružje, i kada je moj otac izašao iz kuće, Babin ga je kundakom udario u rame”, kazao je Sušić, dodavši da je kasnije saznao da se Babin zove Zoran Babić, a Čiča Dragomir Soldat.

Prema navodima optužnice, Zoran Babić i Velemir čurić su 23. jula 1992. godine, zajedno sa njima poznatim licima, a po naređenju Dragomira Soldata, izveli iz kuća u selu Čarakovo muškarce i odveli ih ispred mjesne džamije, gdje su ih strijeljali.  

Neki od muškaraca koji su preživjeli strijeljanje, kako stoji u optužnici, su preminuli nakon što su optuženi čurić i Babić zapalili džamiju, sa koje su zapaljeni dijelovi padali po tijelima.

Svjedok Sušić rekao je da su prilikom izlaska iz kuća svim muškarcima naredili da stave ruke iza glave, a potom su optuženi čurić i Babin upitali Čiču šta da rade s njima.

“Čiča je rekao: ‘Vodite ih pred džamiju i strijeljajte’. U tom momentu nisam više znao ni ko je preda mnom, ni ko je iza mene”, rekao je svjedok.  

Kako dalje navodi Sušič, Čiča je ostao na tom mjestu, dok su čurić, Babin i jedan nepoznati vojnik poveli kolonu od jedanaest muškaraca pred mjesnu džamiju i postrojili ih uza zid.

“S moje jedne strane bio je otac i trojica komšija, ja u sredini, a s druge strane šestorica ostalih”, kazao je on.

U jednom momentu, kako se prisjetio svjedok, jedan od muškaraca, Redžep Mujadžić, pokušao je pobjeći, ali je nepoznati vojnik krenuo za njim, ispalio rafal i ubio ga.

“Kada se vojnik vratio pred džamiju, kazao je čuriću i Babinu: ‘Šta čekate, pucajte!’ Znam da je Babin stajao s moje desne strane, a čurić s lijeve kada su počeli pucati”, rekao je svjedok.

U tom trenutku, Sušić se onesvijestio jer je bio pogođen u butinu, ali kada je došao svijesti, otvorio je oči i vidio mrtve i ranjene oko sebe.

“Jedan je govorio: ‘Pomjerite me u hlad’, dok je mog strica rafal sasjekao, a otac je bio mrtav i krv mu je išla iz usta”, rekao je svjedok. Tako ležeći, u jednom momentu pogledao je prema brdu, gdje se nalazila njegova kuća i vidio svoju ženu koja je stajala na kapiji i gledala u strijeljane muškarce.

“Ustao sam iz mrtvih i sakrio se iza džamije. Dvoumio sam se šta da uradim i razmišljao ako uđem u džamiju i zapale je, neću preživjeti, te sam se sakrio kod jednog spomenika”, rekao je Sušić.

Nakon nekog vremena, čuo je korake vojnika koji su ispalili nešto nakon čega je džamija planula.

“Cijelo vrijeme sam mislio hoće li doći i naći me. U tom sam osjetio bol u butini koja je krvarila. Uspio sam doći do obližnje šume, i nakon dvije noći provedenih tu, susreo sam se sa ženom”, opisao je Sušić, koji je potom pobjegao u Austriju.

Tokom unakrsnog ispitivanja, optuženi Zoran Babić upitao je svjedoka kako zna da on ima nadimak Babin, a svjedok je odgovorio da je sve već objasnio, da bi potom optuženi kazao da mu treba odgovoriti jer se ovdje radi o njemu.

“Gospodine Babiću, radi se ovdje i o meni. Vi ste mene strijeljali i ubili mog oca”, odgovorio je svjedok.

Nastavak suđenja zakazan je za 5. april.

 

(BIRN)

Dodaj komentar

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.