svabo
Ko bi rek'o da će Milorad Dodik iz sve političke gungule koja posljednjih sedmica potresa Republiku Srpsku izaći u očima sve gladnijeg i obespravljenijeg naroda kao veliki pravednik. Baš u vrijeme kad mu se stolica pod pritiscima kako domaćim, tako i inostranim, poput podivljale kobile, rita, Dodik je odlučio još jednom osvojiti simapatije građana, glumeći da pokušava spriječiti nesprječivu katastrofu koja i politički i ekonomski čeka ova bh. entitet. Dodiku je to jasno, ali kada katastrofa već mora pogoditi entitet, makar da ne pogodi njega. Zbog toga je i pribjegao farsičnom, manevru "rušenja" Vlade RS-a na čelu sa malim od palube Aleksandrom Džombićem – kao kolateralnom štetom volje velikog vođe. Malo je reći da je Dodikov potez besmislen, da se radi o kupovanju još (malo) vremena, ali da će ishod po njega biti isti: propast! Zbog toga je vrlo očigledna i panika koja gotovo neumitno prati velike (s)lomove onih koji su već duboko zagazili na put despostva i tiranije. I koji u izmaglicama vlastitog uma imaju potrebu da se obračunaju sa svima, osim sa sobom, iako se, zapravo, sa sobom i obračunavaju, a da to ne znaju.
Prvo je Dodik negirao da će doći do bilo kakvih korekcija u Vladi RS-a, pa je potom izašao sa stavom da će ipak biti izmjena, te da će po neki neefikasni ministar biti smijenjen, da bi u velikom finalu obznanio da Vladi nema spasa, da je vrijeme da se pakuju koferi i da je na pomolu velika čistka. No, zadržimo se ovdje na samo jednoj stvari, na logičnosti ovog poteza. Ili da budemo precizniji njegovoj zaumnosti, optičkoj varci i neurasteničnosti. Šta nam zapravo Dodik poručuje?
Shvativši da se veoma teško odbraniti od glasova koji mu predviđaju skoro strmoglavljenje u politički ambis, jer kad Zuko Zukić među narod ubaci klicu sumnje teško ju je iskorijeniti, Milorad Dodik je odlučio uzvratiti kontranapadom. Međutim, taj napad, kako to već biva sa diktatorima koji se predstavljaju kao božanstva pravednosti, nije bio usmjeren na njegove stvarne političke protivnike, opozicione stranke i političare, već na potpuno suprotnu stranu – u vlastiti tabor. Na ovaj način, obračunavajući se praktično sa čedom koje je ispalo iz njegove utrobe Dodik na sav glas, kao drug Staljin u obračunu sa vlastitim kadrovima, poručuje: Evo krivca. Jesam li vam rekao da sam pravedan, da mi možete vjerovati. Vidite da kod mene nema ni po babu, ni po stričevima. Ja kažnjavam sve redom! Zato, budimo oprezni! Guja nam možda leži i u vlastitim njedrima, samo je treba na vrijeme prozrijeti i ukebati motkom u glavu. Skidajući tako sa sebe svu odgovornost za sve teže stanje u Republici Srpskoj. Jer, da je ofanziva bila usmjerena na opoziciju svima bi, po logici čim se braniš – kriv si, bilo jasno da su predsjednik republike i njegova stranka u panici. Ovako, doktrinom šoka pažnja posmatrača je odvučena u potpuno suprotnom pravcu. A predsjednik izrasta u očima javnosti kao čovjek od riječi, dok su sive eminencije i istinski kriminalni gospodari RS-a ostali netaknuti.
Dodik valjda smatra da se niko neće zapitati po čijoj je direktivi, u konačnici, radila ta Vlada, ako ne pod tutorstvom i mentorstvom njega samoga? Ko je imao većinu u toj Vladi ako ne stranka predsjednika republike? Ko će u konačnici uspostaviti novu vladu, zajedno sa istim koalicionim partnerima Pavićem i čokićem, ako ne stranka sa Dodikovim imenom na čelu? Šta ćemo iz toga dobiti? Istu Vladu, ali samo malo drugačiju. Ili možda istu Vladu, ali samo malo odaniju. Stoga, iako na momente zbunjujući i iznenađujući Dodikov potez je jedno veliko ništa. Jedna varka za obmanjivanje i produžavanje agonije besmisla i vrćenja u krug, koje je postalo jedina politička doktrina u BiH.
Ipak, proći će i Dodikovo. Ali, je veliko pitanje šta i ko nakon Dodika? I ima li uopšte izgleda da će se u ovom zamršenom klupku sitnosopstveničkih, krupnosopstveničkih i pljačkaških interesa izbiti kraj, ili bar čvor koji ukazuje da postoji i neki drugi, bolji i pošteniji put? Sistem u kojem Dodik manevriše može iznjedriti samo novog Dodika, možda nešto namazanijeg nego što je prethodni. Predsjednik je, međutim, sada svakako miran do izbora. "Promjene" su sprovedene. O pravim je suvišno i pričati. Njih nakon Dodika, ne može izvršiti Dodik, ni Dodik nakon njega.
(Djordje Krajisnik; e-novine)
Add comment