svabo
“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)
Zikrullah braćo i sestre označava često spominjanje Allaha, Njegovo veličanje i zahvalu. Zikrullah se u Kur'anu spominje u različitim oblicima na 174 mjesta, a 83 vjerodostojna hadisa govore o njemu. To bez imalo sumnje ukazuje na značaj zikra i njegovu važnost u životu svakog mu'mina.
Zikrullah je ibadet kojeg pripadnici ummeta nerijetko zapostavljaju i izostavljaju i smatraju ga privilegijom samo pobožnih ljudi. To je ibadet čiju suštinu ne poznaje veliki broj muslimana i zbog toga ga i zapostavljaju. Običaj je da se zikr čini poslije namaza i uveče i ujutro, ali treba znati da je to ibadet kojeg moramo činiti stalno, spominjući Allaha, dželle še'nuhu: prilikom zahvaljivanja, čuđenja, podnošenja nedaća i u drugim situacijama. Zikrullah je braćo i sestre mehlem za duše mu'mina, efikasno sredstvo za čišćenje naših srca i djelotvoran lijek onda kada ljudska srca obole.
Zikrullah je srž dobrih djela mu'mina i njega nam Allah, dželle še'nuhu, naređuje u ajetima 41. – 44. Sure Al-Ahzab:
O vi koji vjerujete, Allaha često i mnogo spominjite, i ujutro i naveče Ga veličajte, On na vas donosi salavat (Svoj blagoslov), a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo. On je prema vjernicima samilostan. A na Dan kada oni pred Njega stanu, On će im govoriti: “Mir vama!” I On im je pripremio nagradu plemenitu.
Ibn Abbas, radijallahu anhu, komentarišući 41. ajet Sure Al-Ahzab kaže: „Zaista Allah nije propisao svojim robovima ni jednu obavezu, a da joj nije odredio granicu i izuzeo određene kategorije ljudi, u određenim situacijama za njeno izvršenje, osim zikra. Uzvišeni Allah nije zikru odredio granicu niti je ikoga izuzeo od njegovog izvršenja, rekavši:…Allaha spominjite stojeći, sjedeći i ležeći! (Suretu En-Nisa’: 103) To znači; noću i danju, na moru i kopnu, kod kuće i na putu, u izobilju i oskudici, u zdravlju i bolesti, tajno i javno i u svakoj drugoj situaciji.“
U citiranim ajetima Sure Al-Ahzab Allah, dželle še'nuhu, naređuje mu'minima da Ga mnogo spominju, te onima koji to čine obećava da će On, dželle še'nuhu, i Njegovi meleki donositi salavat, kako bi bili na pravome putu. Kolika je samo Allahova, subhanehu ve te'ala, milost, braćo i sestre, na nas, da On i Njegovi meleki za to što Ga spominjemo na nas donose salavat? Zato se trudimo da što više Allaha spominjemo, u različitim sutuacijama: dok čekamo u redu, na semaforu, na stanici, dok se vozimo, šetamo, dok sijelimo, dok se pripremamo za spavanje, dok smo u bolesničkom krevetu i u raznim drugim situacijama! Kada bi Allaha mnogo spominjali, ne bi nam nikada bilo dosadno i ne bi imali slobodnog vremena i praznog hoda!
Islamski učenjaci saglasni su u tome da je dozvoljeno spominjanje Allaha, srcem i jezikom, osobi bez abdesta i osobi koja je džunub, kao i onima koje su u stanju hajza (mjesečnog pranja) i nifasa (poslije poroda) u formi tesbiha (subhanallah), tehlila (lailahe illallah), tahmida (el-hamdulillah), tekbira (Allahu ekber), donošenju salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upućivanju dove i tome sličnog.
Allah, subhanehu ve te'ala, u 152. ajetu Sure El-Bekare naređuje da Ga se sjećamo:
Sjećajte se vi Mene i Ja ću se vas sjetiti i zahvaljujte Mi i na blagodatima Mojim nemojte biti nezahvalni!
Braćo i sestre, jesmo li zaista svjesni ove Allahove, dželle še'nuhu, naredbe i obećanja, a On je Taj koji ne krši svoja obećanja?!
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zikrullah ostavio u vasijjet (oporuku) svome ummetu, pa u hadisu koji bilježi imam Tirmizija kaže:
Prenosi Abdullah ibn Busr, radijallahu anhu: „Došao je čovjek kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa reče: „Allahov Poslaniče, islamski propisi su se meni uvećali, pa me obavijesti o onome čega da se držim?“ Reče:„Neka ti je jezik uvjek vlažan od zikrullaha!“ (Tirmizija)
Zikrullah je uzrok Allahovog, dželle še'nuhu, zadovoljstva sa nama, zikrullah ljuti prokletog šejtana, zikrullah od mu'mina otklanja brige i poteškoće i mu'minima povećava nafaku i jača iman. Kroz zikrullah se mi braćo i sestre čuvamo od grijeha i na taj način se spašavamo od džehennemske vatre.
Zapostavljanje zikrullaha je jedan od glavnih razloga grubosti ljudskih srca, njihova gafleta (nemara) i zaborava Allaha, dželle še'nuhu, i takva srca su na neki način mrtvaci u ljudskim tijelima i u takvim tjelima su duše usamljene i pravi garibi (stranci). Stoga, svako ko želi osnažiti svoj iman mora pojačati zikrullah.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Malik:
Prenosi Ummu Enes, radijallahu anha, da je kazala: „Allahov Poslaniče, posavjetuj me!“ Reče: „Kloni se grijeha, jer je to najbolja hidžra, strogo čuvaj farzove, jer je to najbolji džihad, često spominji Allaha, jer na Sudnjem Danu nećeš doći sa nečim dražim Njemu od Njegova spominjanja (zikra)!“ (Malik)
Kaže Allah, subhanehu ve te'ala, u Kudsi hadisu:
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je Uzvišeni Allah rekao: “Ja sam tamo gdje Moj rob zamisli i Ja sam uz njega kada Me spomene. Ako Me spomene u sebi, Ja ga spomenem u sebi, a ako Me spomene u skupu, Ja ga spomenem u skupu odabranijem od njegovog. Ako mi se približi koliko jedan predalj, Ja mu se približim koliko lakat, ako Mi se približi lakat, Ja mu se približim hvat, a ako Mi u susret krene idući, Ja krenem njemu trčeći.“ (Buharija)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas u hadisu koji bilježi imam Buharija podučava koja je to razlika između onoga koji spominje Allaha i koji to ne čini:
Prenosi Ebu Musa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Primjer onoga ko spominje svoga Gospodara i onoga koji ne spominje svoga Gospodara je kao primjer živog i mrtvog!” (Buharija)
Braćo i sestre! Budimo od onih koji mnogo čine zikrullah i koji se natječu u dobru, kako bi postigli dobro ovog i budućeg svijeta!
Molim Allaha, subhanehu ve te'ala, da nas učvrsti na putu islama, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da našu djecu i potomke učini prvacima ummeta, da nam oprosti grijehe i uvede nas u obećani džennet, u društvu sa poslanicima, iskrenim, šehidima i dobrim ljudima!
(Hatib:Nezim Halilović Muderris)
Add comment