Kozarac.ba

Povratak Bobija i Rudija u Republiku Srpsku

Piše: Boris Dežulović, Oslobođenje.

Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.

Elem, javio se Bobi na oglas za vozača viljuškara u novu tvornicu drvne građe, pa došao na razgovor za posao. "Nego", upita u neka doba Bobi vlasnika firme, "kolika bi bila plata?" "Pa, u početku dvjesto pedeset maraka", odgovorio mu gazda, "a kasnije bogami i petsto, šesto." "Odlično", zadovoljno će Bobi, "vratit ću se ja onda kasnije."

Tako nekako meni izgleda ta stvar s povratkom bosanskohercegovačkih Hrvata na takozvana rodna ognjišta. Dođe valjda Bobi na razgovor u sarajevsku ili banjolučku općinu, dobardan, dobardan, taka je i taka stvar, ja bih se, veli, vratio u svoju staru kuću, pa reko da vidim kako to ide. Pa mu kažu kako će u početku biti u izbjegličkom centru, neće možda odmah biti posla, ali bit će nešto hrane iz humanitarne pomoći, pomoći će malo i UNHCR i OESS, dodat će i Caritas, i tako.

Vratićemo se kasnije

A kasnije, neka se malo strpi, čim sazriju uvjeti vratit će mu svu otetu imovinu, popravit će mu i kuću i cestu do kuće, otvorit će se u selu i škola, obnovit će se i crkva, popunjavat će se kasnije i nacionalna kvota u institucijama, a otvorit će se i nova tvornica drvne građe, pa će biti i posla i para.

"Odlično", odgovori tada Bobi, "vratit ću se ja onda kasnije".

I tako svaki put. I tako sedamnaest godina. I svaki važan i povijesni razgovor na tu temu završi "odlično". Odlično, vratit ćemo se mi onda kasnije.

Evo, recimo, važan i povijesni razgovor na temu povratka Hrvata u Republiku Srpsku, koji se ovih dana trebao održati u Banjoj Luci, na inicijativu šefa misije UNHCR-a u BiH Andrewa Maynea, a uz sudjelovanje ministra za ljudska prava i izbjeglice u Vijeću ministara Damira Ljubića i ministra za izbjegle i raseljene u Vladi Republike Srpske Davora Čordaša, te više visokih predstavnika bosanskohercegovačkih Hrvata, na čelu s banjolučkim biskupom i predsjednikom Biskupske konferencije u BiH monsignorom Franjom Komaricom. A koji je, čitam u novinama, odgođen.

Što je razlog, ne zna se pouzdano – ministar Ljubić je, kažu, tražio još vremena da se pripremi, ne može se valjda o tako važnoj temi kao što je povratak Hrvata razgovarati navrat-nanos, nepripremljen, nije od rata prošlo ni osamnaest godina – tek biskup Komarica navodno je samo rekao: "Odlično, vratit ćemo se mi onda kasnije."

Republika Srpska – obećana za Hrvate

Čitao sam tu vijest, priznajem, malo zbunjen, jer sam ovako sa strane, prateći hrvatske medije u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, mislio da je to pitanje – povratak naime Hrvata u Republiku Srpsku – završena stvar. Da se diskriminirani Hrvati ne vraćaju u Sarajevo i u većinski bošnjačke gradove, to je dobro poznato – ne prođe dan a da se ne piše o sarajevskim Hrvatima, trećem entitetu ili hrvatskoj televiziji – ali da se ne vraćaju u Srpsku bilo mi je posve novo.

Ja, budala, mislio da je ta, kako se zove, Republika Srpska, sama obećana zemlja za Hrvate. Uvjeren sam bio, da me netko pitao, kako se onih petnaest hiljada Hrvata nikad nije vratilo u Sarajevo samo zato što su se zapravo nastanili u croat-friendly Banjoj Luci, dobili stanove i posao, a djeca im igraju košarku u Igokeji.

Takav dojam ima čovjek kad se o položaju Hrvata informira u hrvatskim medijima, naročito onima u Bosni i Hercegovini, u kojima je Milorad Dodik uvijek rado viđen gost i osvjedočeni prijatelj bosanskohercegovačkih Hrvata, sam Otac Domovine, odnosno Trećeg Entiteta. Blagoglagolji Mile gdje ga čuju i ne čuju o hudoj sudbini bosanskih Hrvata i njihovom povijesnom pravu na svoj entitet, plače nad sarajevskim katolicima pa svojima obnavlja crkve i samostane, gradi čak i spomenik papi – bogami će sad i drugi – navija za Hrvatsku na svjetskim i europskim prvenstvima, susreće se s viđenim Hrvatima i sve ih časti rakijom i ordenima. Prije godinu dana, sjetit ćete se te vesele zgode, na proslavi dvadesete obljetnice Republike Srpske takvim je jednim odlikovanjem, ni manje ni više nego Orednom časti Republike Srpske, ukrasio i mantiju samog biskupa Franje Komarice.

Probeharalo jedinstvo Srba i Hrvata

Veliki su prijatelji Milorad Dodik i bosanskohercegovački Hrvati – nekidan, na dvadeset prvu godišnjicu Srpske, predsjednik HDZ-a Dragan Čović baš je tako, "prijateljem", odlikovao jarana Milu – desne mu i lijeve ruke Rajko Vasić, Emil Vlajki ili Veselin Gatalo omiljeni su srbokolumnisti hrvatskih portala, probeharalo tako u Bosni i Hercegovini bratstvo i jedinstvo Hrvata i Srba, i da ga netko tako upućenog pita, rekao bi vrli čitac neki da je Republika Srpska sama obećana zemlja za Hrvate. Samo što nije promijenila naziv, pa se još u Banjoj Luci misle da li da se zove Republika Srpsko-hrvatska, ili Republika Srpska ili Hrvatska.

I onda vrli čitac neki u vijesti o sastanku u Banjoj Luci pročita kako se isti nosilac Ordena časti Republike Srpske monsignor Franjo Komarica žali da se u ovih sedamnaest godina, otkako je završio rat, u Republiku Srpsku vratilo sve u svemu, trenutak da izračunam, pišem nula pamtim tri, khm, samo još da provjerimo… dakle, točno – tri posto Hrvata!

Pomislio sam da je štamparska greška, vjerojatno je gospodin biskup htio reći tristo posto, to bi već bilo realno, najmanje tri puta više Hrvata naselilo se u Republiku Srpsku nego što ih je tamo živjelo prije rata, navalili su u gostoljubivo Podrinje i hrvatoljubivo Potkozarje i Hrvati iz Sarajeva i Hrvati iz Ljubuškog, doselili tamo i Hrvati iz Hrvatske, sve bježeći od Europske unije, dijeli tako Dodik braći Hrvatima kuće i ordene, u svemu ih se, kad se sve zbroji, cijelih tristo posto vratilo u Srpsku, pa u novinama greškom ispalo tri posto.

Provjerim stoga još jednom, kad stvarno – u bratsku se Republiku Srpsku od rata do danas vratilo svega tri posto Hrvata!

Tri posto! U sedamnaest godina!

Jebemtisve, više se Srba prema posljednjim službenim podacima prištinskog UNHCR-a vratilo na Kosovo nego Hrvata u Srpsku!

Pa i temeljito etnički očišćeno Sarajevo, u kojemu je ostala jedva polovica predratnog hrvatskog stanovništva – nad čime bratska pravoslavna piščad i dodičad tako empatijski zdvaja upravo u krivoslavnim medijima – u odnosu na Banju Luku i Republiku Čistu pravi je tematski park na temu povratka i emancipacije Hrvata!

Pa ipak će Hrvati i dogodine biti dragi gosti na dvadeset drugoj godišnjici Republike Čiste, a čistunska pera dragi gosti na njihovim portalima.

I onda se pitaju što Bobi i Rudi vazda ispadaju budale.

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.