“Mi moramo samo glasati”

Piše: Emir Suljagić

I pored toga što sam posljednji put u Prijedoru boravio prije više od deset godina, sa prvom grupom povratnika na Berek, kada smo sinoć stigli u grad, a kasnije u Kozarac, imao sam osjećaj da sam već bio na svakom koraku.

Ne radi se o nekom neobjašnjivom osjećaju već viđenog, jer sam zapravo, suštinski, ovdje, u Prijedoru, na svakom njegovom koraku već bio. Od početka 2002. godine, do skoro sredine 2004. godine bio sam u Den Haagu, gdje sam radio kao dopisnik sa Međunarodnog tribunala za bivšu Jugoslaviju. Svakodnevno sam izvještavao sa suđenja bivšem prijedorskom gradonačelniku Milomiru Stakiću, ali i Momiru Taliću i Radoslavu Brđaninu.

Naučio sam svaki toponim napamet, svako selo, svaku lokaciju, na svakom mjestu gdje su ubijeni i ubijani nevini sam već bio na vlastitoj mentalnoj mapi Prijedora. I prvi put otada sam bio tu, ovaj put fizički. I stoga hoću da podijelim s vama ovo što slijedi, naročito sa Krajišnicima, sa Prijedorčanima i Kozarčanima.

Ovo u čemu učestvujemo je borba dvije vizije naše zemlje. Jedna je vizija utemeljna na krvi nevinih,temeljno rasističkoj ideologiji, čišćenju „pogrešnog genetskog materijala“, silovanju, otimačini i ozakonjenju rezultata postignutih na taj način. Druga je vizija Bosne i Hercegovine jednakih i jednakopravnih, na svakom njenom koraku, demokratske, države utemeljene na temeljnim demokratskim principima. Evo šta su oni koji se bore protiv naše države i protiv naše vizije naše države bili spremni da urade: da preko noći zaborave zajedničku istoriju i krenu u stvaranje „nove istorije“ od početka, da u to ime prihvate oružje koje im je isporučeno, da iz njihovih kuća istjeraju dojučerašnje najbolje prijatelje, da ih strpaju u logore i muče, da stanu u strijeljački stroj i gledajući u oči pucaju u iste te ljude i njihovu djecu.

Sve što mi treba da uradimo je da glasamo da bi pokazali dosljednost svojoj vizije Bosne i Hercegovine. I da, procedura potrebna za glasanje iz inostranstva gdje se većina vas nalazi je pomalo komplicirana. Uradićemo sve što je moguće da je pojednostavimo do narednih izbora, ali čak i ako ostane ovakva, sve što mi treba da uradimo je da sakupimo tri formulara i pošaljemo ih poštom. Oni koji su u tome učestvovali su za svoju, fašističku viziju naše zemlje bili u stanju da pucaju u nečije roditelje i nečiju djecu. Mi ne moramo pucati. Sve što treba da uradimo je da glasamo. Oni su bili spremni ne da poginu, nego da ubiju. Mi moramo samo glasati.

Add comment

HOTEL bm

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.