Kozarac.ba

KORIČANSKE STIJENE-EPILOG U PREDMETU ZORAN BABIČ I DRUGI

Piše: Milada Hodžić

Tužilaštvo BiH će 17. i 18. januara 2013. godine, iznijeti završne riječi u slučaju Korićanske stijene u obnovljenom postupku Zoran Babić i drugi. Nakon Tužilaštva završnu riječ će imati advokati odbrane kao i optuženi Zoran Babić, Milorad Škrbić, Dušan Janković i Željko Stojnić. Apelaciono vijeće Suda BiH će potom odrediti datum izricanja presude za ovu četvoricu bivših policajaca SJB Prijedor.

21.08.1992. godine na Korićanskim stijenama ubijeno je oko 200 muškaraca koji su prije toga izdvojeni iz konvoja koji se kretao iz Prijedora prema Travniku. Svi ubijeni su bili civili, većina njih su bili zatočeni u logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje. Konvoj su pratili prijedorski policajci, većinom pripadnici Interventnog voda koji su na kraju i počinli ovaj monstruozan zločin.

Na mjestu razdvajanja kod rječice Ugar, ovi nedužni muškarci su izdvojeni iz konvoja, potrpani u dva autobusa i odveženi na mjesto Korićanske stijene. Autobusi su zaustavljeni u razmaku od 200 m gdje je im je bilo naređeno da izađu iz vozila i da stanu uz liticu provalije. Policajci su im pucali u leđa iz automatskog oružja. Nakon što su popadali u provaliju, na njih su bacane bombe i dodatno je pucano kako niko ne bi preživio.

Ipak, 12 muškaraca je preživjelo ovaj zločin, bacajući se ranije u provaliju. Neki od njih su svjedočili na Haškom tribunalu i na Sudu BiH u slučaju Korićanske stijene.

Darko Mrđa, zvani Dado, je prvi uhapšeni za ovaj zločin. Snage SFOR-a su ga uhapsile 13. juna 2002. godine u Prijedoru. Sudilo mu se na Haškom tribunalu za ubistva civila, kao i za pokušaj ubistva 12 preživjelih. U julu 2003. godine pred istim sudom priznao je krivicu i osuđen je na 17 godina zatvora za ubistva i nehumana djela kao zločin protiv čovječnosti. U svom priznanju rekao je da mu je naređeno od strane komandira da počini ubistva. U vrijeme počinjenja zločina imao je 25 godina.

Zatvorsku kaznu izdržava u Španiji.

Pripadnici SIPA-e, 27. maja 2008. godine u Prijedoru, za isti zločin, uhapsili su Damira Ivankovića, Dušana Jankovića, Željka Stojnića i Zorana Babića. Potom su 14. oktobra 2008. godine uhapšeni Milorad Škrbić, Milorad Radaković, Gordan čurić i Ljubiša Četić,  svi bivši pripadnici Interventnog voda prijedorske policije.

01.jula 2009. godine uhapšen je Saša Zečević, također bivši pripadnik Interventnog voda prijedorske policije, a u vrijeme hapšenja bio je aktivan policajac u SJB Prijedor.  14. jula 2009. godine Sud BiH potvrđuje optužnicu protiv Zečevića kao i Radoslava Kneževića koji se već nalazio na odsluženju zatvorske kazne za drugi zločin počinjen u noći između 30. i 31. marta 1994. godine u Prijedoru nad porodicom Faruka Rizvića. Za ovaj zločin, 17.11.2005. godine Okružni sud u Banjaluci osudio ga je na 15 godina zatvora ali nakon žalbe, 18.06.2006. godine kazna mu je smanjena na 10 godina.

Marinko Ljepoja uhapšen je 07. septembra 2009. godine u Prijedoru. Ovaj bivši pripadnik Inerventnog voda je i zadnji uhapšeni za zločin počinjen na Korićanskim stijenama. Za sada…

27.08.2009. godine za isto krivično djelo uhapšeni su Petar Čivčić i Branko Topola. Čivčić je bivši komandir prvog odjeljenja Interventnog voda, a u vrijeme hapšenja bio je aktivni policijski službenik u Odjeljenju kriminalističke policije u SJB Prijedor, dok je Topola u vrijeme zločina bio pripadnik Teritorijalne odbrane, odnosno stražar u logoru Trnopolje.

Damir Ivanković potpisao je sporazum o priznanju krivnje 22.06.2009. godine i Sud BiH ga 02.07.2009. godine proglašava krivim za počinjeno djelo zločin protiv čovječnosti i individualnu odgovornost. Osuđuje ga na zatvorsku kaznu od 14 godina. Nakon njegovog svjedočenja na Korićanskim stijenama pronađena je lokacija sa posmrtnim ostacima ubijenih civila iz drugog autobusa. Zločin je počinio sa 22 godine. Nalazi se u Mostaru na odsluženju zatvorske kazne.

Gordan čurić potpisuje prvi sporazum o priznanju krivnje 26.06.2009. godine, ali mu Sudsko vijeće odbija sporazum zbog razlike u opisu optužnice i njegove izjave. Drugi sporazum o priznanju krivnje sklopio je 26.08.2009. godine. Utvrđeno je da ovaj optuženi nije učestvovao u strijeljanju i egzekuciji žrtava nego je u vrijeme zločina osiguravao lokalitet na kojem je zločin počinjen. Sud BiH  11.09.2009. godine proglašava čurića krivim za krivično djelo zločin protiv čovječnosti i osuđen je na zatvorsku kaznu u trajanju od 8 godina. U vrijeme kada je počinio zločin imao je 24 godine.

09.03.2010. godine krivicu priznaje i Ljubiša Četić. Sud BiH ga proglašava krivim 18.03.2010. godine za zločin protiv čovječnosti (ubistva, deportaciju, progon, zatvaranje i druga nečovječna djela), te mu izriče kaznu od 13 godina zatvora. Zločin je počinio sa 23 godine. U vrijeme izricanja ove presude Četić se već nalazio na izdržavanju kazne za drugo počinjeno krivično djelo u zatvoru Tunjice u Banjaluci.

U sporazumu o priznanju krivnje ovi optuženi su se obavezali da će svjedočiti u predmetima za ratne zločine o kojima imaju saznanja, a već su svjedočili u predmetima za Korićanske stijene.

Nakon glavnog pretresa koji je trajao skoro dvije godine u slučaju Zoran Babić i drugi Sudsko vijeće Odjela I za ratne zločine Suda BiH izriče presudu 21.12.2010. godine. Zoran Babić i Milorad Škrbić osuđeni su na zatvorsku kaznu od po 22 godine, Dušan Janković na 27 godina te Željko Stojnić na 15 godina. Milorad Radaković oslobođen je optužbi zbog nedostatka dokaza da je počinio kazneno djelo za koje je optužen. Dušan Janković se nije pojavio na izricanju presude i Sudsko vijeće donosi rješenje o njegovom hapšenju. Njemu se ovom presudom stavlja na teret da je kao jedan od zapovjednika stanice milicije u Prijedoru imao nadređenu odgovornost nad počiniocima zločina dok su ostali bili neposredni izvršioci krivičnog djela.

Na osnovu žalbi branioca svih optuženih, 04.10.2011. godine Apelaciono vijeće Odjela I za ratne zločine Suda BiH,  ukida prvostepenu presudu u predmetu Zoran Babić i dr. i određuju ponovno održavanje pretresa pred Apelacionim vijećem. Svi optuženi su pušteni da se brane sa slobode osim Dušana Jankovića koji se pojavio na Sudu kada je postupak obnovljen i još uvijek se nalazi u pritvoru. Za Milorada Radakovića oslobađajuća presuda je potvrđena i protiv njega se više ne vodi postupak.

Žalbe odbrane optuženih su se odnosile na bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede krivičnog zakona te odluke o krivičnopravnim sankcijama.

24.02.2012. godine pred vijećem  Apelacionog odjela I za ratne zločine Suda BiH, počeo je obnovljeni postupak u slučaju Zoran Babić i dr. Postupak je trajao skoro godinu dana, preslušani su iskazi na desetine svjedoka koji su svjedočili u prvostepenom procesu, saslušani su i novi svjedoci kako odbrane optuženih tako i Tužilaštva BiH, te su priloženi i novi materijalni dokazi.

U drugom predmetu Sudsko vijeće Odjela I za ratne zločine Suda BiH, nakon održanog glavnog pretresa, 28.06.2012. godine izriče prvostepenu presudu u slučaju Saša Zečević i dr.  Saša Zečević, Radoslav Knežević i Marinko Ljepoja proglašeni su krivim za počinjenje krivičnog djela zločin protiv čovječnosti i osuđeni su na kaznu dugotrajnog zatvora od po 23 godine. Petar Čivčić i Branko Topola oslobođeni su optužbe jer nije dokazano da su počinili zločin za koji se terete. U vrijeme kada su počinili zločin Zečević je imao 21, Knežević 22, a Ljepoja 26 godina. Uskoro se očekuje odluka Apelacionog vijeća za slučaj Zečević i drugi.

Simu Drljaču, pravnika po struci, 16. aprila 1992. godine SDS postavlja za načelnika SJB Prijedor. Pred tribunalom u Hagu bio je optužen za zločine, ubijen je 10.07.1997. godine prilikom hapšenja od strane SFOR-a. Smatra se najodgovornijom osobom za ubistva i na Korićanskim stijenama. Tako tvrde i optuženi u slučaju Korićanske stijene.

Miroslav Paraš, ime čije se nakon Drljačinog najviše pominjalo tokom suđenja, prije rata je bio pripadnik hrvatskih specijalnih snaga, u maju 1992. godine postavljen je za komandira Interventnog voda. Optuženi tvrde da je bio autoritet, navodno su ga se bojali i niko mu se nije smio suprostaviti. Poginuo je na ratištu.  Nikad mu se nije sudilo, ali se zato njegova fotografija i danas nalazi u holu SJB Prijedor. Vjerovatno mnogi od nas prođu i vide i ne znaju da dok čekaju u redu za neki dokumenat gledaju u sliku odgovornog za ratni zločin nad nedužnim civilima.

Na kraju, ako ne računamo Simu Drljaču koji je bio odgovoran i koji taj dan nije išao u pratnji konvoja, imamo četvoricu optuženih koji su priznali zločin, trojicu koji su prvostepeno osuđeni, isto toliko oslobođenih, četvoricu koji će biti osuđeni, a možda i neće, jednog poginulog u ratu. Pitanje koje se nameće je da li je između osam i dvanaest ljudi, kako se procjenjuje, moglo ubiti 200 vojnosposobnih muškaraca?

UP „Izvor“ će organizovati praćenje završnih riječi za jedan dio porodica žrtava kao i prisustvo na dan izricanja presude Zoranu Babiću i drugima.                                                                       

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.