svabo
Redzic pise:
Nikada u ovo poratnih godina nisam se vratio iz posjete domovini sa vise pozitivnih utisaka, emocija i ponosa. Tri hefte i jedan dan, sto je za americke prilike vise nego puno, prosle su mi kao tren, iako sam sve vrijeme, iskljucujuci kratki izlet u Hrvatsku, proveo u Prijedoru i Kozarcu.
Cak ni nezapamceno toplo vrijeme, u stanu bez klime, nije pokvarilo moje pozitivne utiske.
Tjesio sam se da ni 20 godina ranije nije bilo klime ni u Omarskoj ni na Manjaci pa se to nigdje nije registriralo kao problem.
Jos uvijek prebirem utiske pokusavajuci da rangiram dogadjaje, ali mi to tesko uspijeva.
Generalno, sve je bilo na jednoj visokoj razini, na nivou dostojanstva i tolerancije, sa vrlo jasnim civiliziranim porukama
Izmedju 19. jula i 6. augusta prisustvovao sam svim vaznijim dogadjajima obiljezavanja dvadesetogodisnjice genocida, osim posjete Hrastovoj Glavici.
Zajednicko obiljezje svih dogadjaja je jedna vrlo profesionalna organiziranost pracena velikim nivoom dostojanstva. Mislim da je Organizacioni Odbor za Obiljezavanje 20 Godina Genocida polozio ispit sa maksimalno visokom ocjenom i ja im od srca cestitam i zahvaljujem.
Impresionirala me je njihova koordiniranost i zajednicki nastup. Mislim da je sloznost i zajednistvo osam razlicitih organizacija, ciji se interesi pocesto sukobljavaju ili bar ispreplicu, najveca vrijednost koju smo dobili ove godine. Ako je i bilo nekakvih trzavica i razlicitih pristupa, nisu se mogle osjetiti niti su imale uticaja na cjelokupni tok odvijanja aktivnosti.
Od svih aktivnosti mene su se posebno dojmile:
– Setnja glavnom ulicom sa 102 djacke torbe sa ispisanim imenima ubijenih ucenika. Sve je izvedeno dostojanstveno i u najvecem redu sa izvanredno efektnim zavrsetkom ispisivanja rijeci GENOCID ? Bilo je i sitnih provokacija od nekoliko huligana, ali oni su dostojanstveno ignorisani.
– Pustanje bijelih balona sa imenima svih pogubljenih u Omarskoj . Balone je pripremila ekipa Sedre sa Elvirom na celu. Poruke poslane ovim balonima su visestruke i nadati se da ce ipak prodrmati neciju uspavanu savjest.
Nesumnjivo, najupecatljiviji utisak ostavio je velicanstveni Ed Vulliamy, covjek koji je 1992.godine bio u ekipi koja je otkrila logore i poslala svijetu informaciju o nasim stradanjima, te tako zaustavili daljnja mucenja i ubijanja. Od tada do danas Ed je ostao veliki prijatelj Bosne, konstantno se boreci protiv zla i tiranije.
Medju aktivnostima koje nisu u cijelosti zadovoljile su posjeta i tehnika.
Iz godine u godinu desava se da gotovo ista lica stalno prisustvuju ovim dogadjajima. Neki su se vec umorili i zasitili pa se polako povlace. U sred sezone odmora i uz onoliki broj prisutnih u gradu trebalo nas je svugdje biti znatno vise. Ohrabruje cinjenica da je ovaj put bio znatno veci broj djece nego obicno.
Tehnika i audio i vizuelna bila je najslabija karika u ovom dosta cvrstom lancu. To se narocito osjetilo na komemoraciji posvecenoj doktoru Esi kojom prilikom je par kompjutera bilo gotovo neupotrebljivo, a pojacalo je vise licilo na rastimani orkestar.
S ciljem kontinuiteta obiljezavanja ovih dogadjaja mislim da bi trebalo slijedece:
– Organizacioni Odbor bi trebao prerasti u stalno tijelo koje bi nastavilo kontinuiranu aktivnost na obiljezavanju znacajnih datuma i dogadjaja iz nase skorije povijesti i nastaviti aktivnosti na ocuvanju istih od zaborava.
Za ocekivati je ce Organizacioni Odbor biti meta aktuelne vlasti, posebno nacelnika Pavica,koji ce pokusati svim sredstvima da ga destabilizira i izazove razdor. Prioritet je sacuvati jedinstvo i homogenost, a sve nesuglasice rjesavati razumno i smireno.
– Mislim da bi bilo jako korisno ukljuciti u rad Odbora i druge organizacije, koje su ovaj put nastupale samostalno. Ovdje prije svega mislim na Cuvare Omarske koji imaju i brojnost i snagu samo treba pronaci nacin zajednickog djelovanja.
– Isti Odbor bi mogao preuzeti i aktivnosti na planiranju, projektiranju i vodjenju kompletne aktivnosti na izgradnji Spomen obiljezja ubijenim u toku agresije, s prioritetom na Spomen obiljezje u Omarskoj.
-Pokrenuti aktivnost na prikupljanju sredstava za kupovinu kvalitetne audio i vizuelne tehnike.
Prethodno bi neko strucan trebao predloziti rjesenja i potreban nivo sredstava i mislim da bismo dobrovoljnim prilozima mogli to lako rijesiti. Rijesili smo i vece i skuplje probleme i projekte pa ne sumnjam da ne bismo i ovo.
Add comment