Neka im svima na savjesti stoji riječ: Omarska

Omarska! Prva riječ koja vas asocira na logor, ubistva, ponižavanja. Omarska je bila jedno od najvećih mučiteljstava dvadesetog stoljeća. Na svom vrhuncu bila je nulta tačka zločina. Kada su Peter Maass i Roy Gutman stigli na mjesto Omarske, rezultat je bio da su se Srbi počeli igrati skrivanja; većina zatvorenika je prebačena na druge lokacije ili pak ubijena. To je bio najveći koncentracioni logor na području Europe poslije Drugog svjetskog rata. Pojedini autori ga nazivaju i Ehom Auschwitza.

Međutim, da nisam upućen i sve što se događalo  u Omarskoj možda bih se i ponašao kao većina  građana Grada Sarajeva. Danas, nema bijelih traka. Nema priče o Omarskoj. Nema sjećanja i prisjećanja na najveći koncentracioni logor u Europi.

U glavnom gradu Bosne i Hercegovine ulice su puste, narod šeta, a wallahi se i ne posti kao što se nekada činili. Ne posti se i ne predstavlja se vjera u istinskog Boga kao što se nekada predstavljala.

Eh, ti što poste i što se na svakom koraku u vrijeme ramazana pozivaju na islam i muslimanstvo zašto onda oni okreću glavu od mjesta gdje su baš ubijani zato što vjeruju u svoga Boga.

Da je bilo kojim slučajem Grad Sarajevo, Kanton Sarajevo ili pak Federacija Bosne i Hercegovine pokazala nivo poštovanja prema Omarskoj tako što bi obilježavanjem Dana žalosti ili na neki drugi način odala počast žrtvama genocida u tom gradu, to bi se nekako i moglo opravdati. Yok! U Sarajevu se ovih dana održavaju mnogobrojni skupovi bilo vjerskog ili pak političkog predzanka. Ima tu i koncerata od kojih bi vas glava zabolila i to baš na 6. august: Dan zatvaranja logora Omarska.

Naravno, sad će neke kolege iz medija ili pak narod iz grada dobacivati, kao što to često znaju raditi: Kanka, ponovo pretjeruješ! Mi ne tražimo specijaliste! Prošlo je dvadeset godina! Prošlo je i toliko vremena, pa se prema partijama gleda kao spasiocima u društvu, a one su upravo napravile Omarsku kao mjestom najvećeg stratišta na našem kontinentu.

Upravo tako, dok se bošnjački političari bore za fotelju šutnjom o Omarskoj, Marko Pavić i Skupština općine Prijedor to sistematski u korist genocidne tvorevine Republike Srpske još jednom iživljava nad žrtvama genocida u tom gradu.

Toliko mi o našem zaboravu. Međutim, zašto Marko Pavić ne dozvoli da se tako o Jasenovcu priča. Ovom prilikom ne želim da umanjim značaj žrtava iz Jasenovca, ali želim da  kažem: Je li to znači da je sva priča oko Jasenovca lažna?! Kao što se predstavlja  kao lažna kada je  u pitanju Omarska? Ipak, bošnjački političari se brane šutnjom, a Marko Pavić poricanjem.

Neće Marko Pavić uspjeti zabraniti riječ genocid, ali će vječno ostati tamna slika srpskog naroda u Prijedoru. I pored toga što je Prijedor izrodio toliki broj ratnih zločinaca, očito ima još novih koji bi se vrlo rado njima u budućnosti pridružili.

Pa eto, neka im svima na savjesti kad-tad stoji riječ: Omarska.

(By Edvin Kanka  Cudic; visoko.co.ba)