U zadnjih dvadesetak dana se dosta toga desavalo,mada neki kazu da smo se ulijenili, tako da zaista nije bilo potrebe pisati neke dodatne traceve a nadam se da smo svijesni sta se dogadja i da cemo se probuditi iz uloge zrtve i postati svi zajedno aktivisti i borci za ljudska prava…
Necemo vise kukati, vec se boriti za istinu i biti svjedoci zlocina koji se desio i koji se i danas, na drugaciji, nacin pokusava uciniti pa se s toga i zove genocid.
Zadnji put kada sam pisao, vidjeli smo kako je pocelo 9. maja sa zabranama na kapijama rudnika Omarske, a kasnije zabranom postavljanja instalacije u spomen 266 ubijenih zena i djevojcica.
Na kraju, maj je zavrsio sa globalnim protestom protiv negatora genocida i utvrdjenih cinjenica a za cetvrtak 07.06.2012. god. je ponovo zakazana POSEBNA sjednica SO-Prijedor, sa pocetkom u 10 casova, koju je sa svojim potpisom zatrazilo 20 odbornika srpske nacionalnosti sa jednom tackom DR:
1. Razmatranje inicijativa nevladinih organizacija vezanih za aktivnosti obiljezavanja datuma stradanja ljudi u opstini Prijedor.
Materijali koji su stigli odbornicima su isprintani komentari sa kozarac.ba, kao i neki djelovi foruma te stranica od SGD.
Imali ste vec prilike citati i neke reakcije na rad inicijativa nevladinih organizacija vezanih za aktivnosti obiljezavanja datuma stradanja ljudi u opstini Prijedor, a mi mozemo reci da smo ostvarili osnovni cilj zbog kojeg smo i formirali odbor: Prijedor je ove godine u centru paznje kada se radi o obiljezavanju znacajnih datuma kao sto je ovogodisnja 20 godisnjica genocida.
Iskreno se nadam da cemo ove godine svi zajedno posvetiti paznju na ocuvanje naseg sjecanja i dati neki svoj doprinos u svemu tome, kao i dati zajednicku konkretnu potporu Odboru.
Jednu takvu konkretnu podrsku uradili su aktivisti “Humanog brda”, kod koji smo, vec u petak 01.06. bili gosti na prezentaciji Prijedor-20 godina genocida.
Bila je ovo teska noc za sjecanje, ali i ponosna sto ne odustajemo od naseg prava na istinu i da smo svakoga dana sve vise organizovaniji i bolji.
Ovim putem zelim javno da izrazim zahvalnost na gostoprimstvu nasih domacina, koji su se zaista srcano potrudili da se sto bolje osjecamo, tokom naseg kratkog boravka u Austiji.
Pored sjecanja na 92. bilo je ovo i prilika da razgovaramo i o aktuelnom casu i nacinima kako da se saradnja i komunikacija medju nama poboljsa.
Jedino ne znam, da li je uvijek kod Mege ovakva porcija, jer ono sto je za sebe narucio nas malidiv, nismo mogli pojesti mi nas petorica 🙂
Bilo je i za meze a ostalo je i za puta nazad u domovinu, u grotlo Bosanskog proljeca…
Pazimo da nas zmija ne ujede dva puta iz iste rupe! A sezona pocinje 😉
Stop Genocide Denial!!
Add comment