Kozarac.ba

Dan bijelih traka

Pise: Sudbin Music

Danas su udruženja inicijatori Dana bijelih traka zasuta porukama podrške koje prate hiljade fotografija onih koji ih podržavaju. Fotografije iz zemalja čitave Evrope, Indije, Nepala, Kanade, Australije i čak iz Bijele kuće u Vašingtonu ohrabruju nastojanja aktivista da ustraju u svojim nakanama.

U Sanskom Mostu, Kozarcu, Zenici, Tuzli te u Sarajevu, bijele trake će se dijeliti na više mjesta. Bjelom zastavom obilježena je i zgrada Rijaseta Islamske zajednice.

Na Trgu Republike u Beogradu i danas je u znak podrške okupljanje u organizaciji „Žena u crnom“.

 

 

 

U  Prijedoru je već početkom ove godine oformljen odbor za obilježavanje 20 godišnice stradanja nevinih ljudi. Njega sačinjavaju predstavnici osam nevladinih organizacija i udruženja koja uglavnom okupljaju žrtve rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu s područja opštine Prijedor. Među njima su Udruženja Prijedorčanki „Izvor“, Udruženja logoraša „Prijedor92“, Udruženja logoraša „Kozarac“, Udruženja žena „Srcem do mira“- Kozarac, Udruženje žena „Mostovi prijateljstva“-Rizvanovići, Udruženje građana „Optimisti 2004“- Kozarac, Udruženje građana „Behar“ te Udruga za povratak u dolinu rijeke Sane „Hrvatski dom“ – Ljubija.  Namjera Odbora je od početka bila da organizacijom različitih događaja u Bosni i Hercegovini i inostranstvu skrene pažnju domaćoj i međunarodnoj javnosti na ratne zločine iz 1992.godine gdje je Prijedor bio najstrašnije mjesto na planeti sa najgorim logorima smrti nakon Drugog svjetskog rata.

S obzirom na broj datuma koji su tokom 1992.godine, odnijeli gotovo 3500 ljudskih života, među kojima 256 žena i 102 djece, odgovorni pred populacijom koju zastupaju, manifestaciju obilježavanja 20 godina stradanja su nazvali „Genocid u Prijedoru – 20 godina“.

31.maj

Jedan od datuma je i 31.maj 1992. godine, dan kada je nelegalna i nasilno preuzeta vlast bosanskih Srba u Prijedoru izdala naredbu putem lokalnog radija kojom se naredjuje nesprskom stanovnistvu da obiljezi svoje kuce bijelim zastavama ili carsafima, i da pri izlasku iz kuca stave bijele bijele trake oko rukava. Bila je ovo kulminacija  kampanje istrebljenja u kojoj su provodjene masovne egzekucije, silovanja, otvarani koncentracioni logori i cinjeni drugi zlocini, i ciji je konacni ishod bio uklanjanje 94% bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata sa teritorije opstine Prijedor. Prijedorski logori smrti su vec od 24.maja bili dupke puni mještanima šire regije Kozarca. Masovne grobnice, poput najveće u Bosanskoj Krajini u Starim Kevljanima kod Omarske, su već bile pune tijela ubijenih.

Sve ovo  je razlog da su navedena udruzenja i organizacije pokrenule kampanju pod nazivom „31. Maj-Dan bjelih traka“. Kampanja je imala nevjerovatan planetarni odjek. U vrlo kratkom periodu podržana je od ogromnog broja ljudi iz Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja te iz mnogih drugih. Rasuti na 5 kontinenata akciju su prije svih podržali prognani stanovnici Prijedora, njihovi prijatelji te prijatelji njihovih prijatelja. Pored njih ogroman broj boraca za ljudska  prava širom svijeta.

Nakon toliko puta ponovljenih „nikada više“ bio je ovo je bio prvi put od 1939. i nacistickog proglasa po kojem su poljski Jevreji morali nositi bijele trake sa plavom Davidovom zvijezdom oko rukava, da su clanovi jedne etnicke ili religijske grupe na ovaj nacin bili obiljezeni za istrebljenje, ovaj put u jednom bosnaskom gradu u srcu Evrope.

Meni lično će pored straha u očima mojih roditelja, ostati zapamćen i slučaj Emsuda Čauševića kojem je naređeno da bijelom trakom obilježi svoga konja. Nedugo zatim Emsud će ostati bez četvorice braće, majke i petnaestogodišnjeg sina koji su skupa streljani.

 

Prijedor, 1992-2012

Međutim kakva je situacija u istom tom gradu danas, 20 godina poslije, dovoljan je pokazatelj činjenica da je načelnik opštine Prijedor Marko Pavić je nedugo nakon saznanja za naziv manifestacije pozvao predstavnike ovih organizacija i glasno saopštino da će zabraniti svaki skup pod ovim nazivom koji se planira obaviti na prostoru u vlasništvu opštine. Naime, načelniku je zasmetala upotreba termina „genocid“! Prijedorska policija je već 23.maja zabranila postavljanje instalacije u znak sjećanja na 266 žena i djevojčica ubijenih u toku rata u Prijedoru pokazavši time da je prije svega podlegla političkom pritisku i da ponovo, dvadeset godina kasnije,samo jednima može garantovati sigurnost. Jučer je održan skup u znak sjećanja na odbranu grada od „zelenih beretki“ kojem je pored načelnika opštine nazočan bio i ministar Petar čokić te ministrica Lejla Rešić. Mučno je bilo slušati izjave kojima se povratnicima u Prijedor šalju poruke koje otežavaju i onako težak povratnički ambijent prepun straha za budućnost.

Prijedor je dugi niz godina van oka međunarodne zajednice jer je sebi, zahvaljujući brzom impelemntacijom povrata imovine prognanim, nametnuo epitet primjera drugima kada su u pitanju međunacionalni odnosi. Pod motom „Prijedorčanin“, naglašavajući jednakost svih, bez obzira da li je riječ o povratnicima , domicilnomm stanovništvu i više od 20000 izbjeglih Srba iz Hrvatske i Federacije BiH, sprovodi se kampanja sistematske diskriminacije prijedorskih Bošnjaka i Hrvata.  Razne prijetnje, izjave i saopštenja za javnost koje očito imaju za cilj uplašiti ovu grupu entuzijasta okupljenu u odbor za obilježavanje stradanja nevinih ljudi, osim što su udarac slobodi govora, okupljanja i slobodoumlja, alarm su svjetskoj i domaćoj javnosti i prilika da se spriječi posljednja faza etničkog čišćenja u gradu koji je indikator povratka u manji BiH entitet uopšte.

 

Prijedor je potvrdio da je još uvjek grad u kojem vlada strah i grad u kojem se i dvadeset godina nakon zločina, koji su se dogodili u naseljima u kojima su živjeli Bošnjaci i Hrvati te logorima zbog kojih je i pokrenuta inicijativa za formiranje Međunarodnog krivičnog Suda za bivšu SFRJ, nakon progona i ubistava nesrpskog stanovništva, žrtve i njihove porodice nemaju pravo ni na sjećanje.

Bijele trake

O postojanju bijelih zastava na već praznim i u dobroj mjeri porušenim bošnjačkim klućama posvjedočili su i članovi Evropske posmatracke misije koji su  u avgustu 1992. tokom posjetile sela oko Prijedora u kojima su zivjeli i Srbi i Muslimani. Bijele zastave su mogli vidjelti samo na na muslimanskim kucama koje su se na taj način  razlikovale od srpskih te postajale meta napada raznih vojnih i paravojnih srpskih formacija.

Zahvaljujući fotografijama iz koncentracionih logora Omarska i Trnopolje, spriječeno je još veće zlo, no svijet je prilično kasno otkrio nevjerovatnu tragedinu nesrpskog stanovništva ovog grada i opštine koji je tako postao paradigma stradanja nesrba u 1992.godini.

Danas su udruženja inicijatori Dana bijelih traka zasuta porukama podrške koje prate hiljade fotografija onih koji ih podržavaju. Fotografije iz zemalja čitave Evrope, Indije, Nepala, Kanade, Australije i čak iz Bijele kuće u Vašingtonu ohrabruju nastojanja aktivista da ustraju u svojim nakanama.

U Sanskom Mostu, Kozarcu, Zenici, Tuzli te u Sarajevu, bijele trake će se dijeliti na više mjesta. Bjelom zastavom obilježena je i zgrada Rijaseta Islamske zajednice.

Na Trgu Republike u Beogradu i danas je u znak podrške okupljanje u organizaciji „Žena u crnom“.

Ono što je zabrinjavajuće je činjenica da je danas  jako malo onih koji su se usudili da s bjelim trakama prošetaju prijedorskom glavnom ulicom. One koje smo uspjeli upitati zbog čega, pravdaju to velikim strahom kojeg još uvjek osjećaju, jer bijela traka oko ruke je očito i danas u Prijedoru samo obilježje onih koji vrlo lako mogu postati meta i u najmanju ruku doživjeti neprijatnost.

Pored tuge i razočarenja u svoj grad i njegov odnos spram žrtava, Mirsad Duratović, predsjednik Udruženja logoraša „Prijedor92“ iz Prijedora ističe: „Kroz glavu mi čitavo jutro prolaze sjećanja koja me guše. Pokušavam zaustaviti suze a u tome mi pomaže činjenica, da danas osjećam prvi put nakon svih ovih godina da nisam sam, odnosno da nismo sami!“

Na radiju Prijedor je u trenucima dok ovo pišem u toku prijenos zasjedanja Skupštine opštine s kojoj, s bjelim trakama oko ruku prisustvuje i dio odbornika pro-bosanskih političkih partija sa prvom tačkom dnevnog reda nazvanom aktuelni čas. Pitanja načelniku koja su postavljena već s početka zasjedanja opravdavaju strah u ovoj šačici povratnika, jer samo evociraju uspomene na dešavanja iz 1992.godine.

 

(MojPrijedor.com)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.