Prijedor – 20 godina poslije

Piše: Sudbin Musić

Kontinuitet zla u Bosni i Hercegovini, posebno nad Bošnjacima inače doživi kulminaciju u izbornim godinama. Osim što se bošnjačkoj djeci iz Blagaja kod Novog Grada (prefiks Bosanski već poodavno ukinut) zabranjuje da u nacionalnoj nošnji nastupe na školskoj priredbi, što je u dubokoj fazi izgradnje pravoslavni hram u Srebrenici ili što Bošnjaci Mostara vape za spas, te još čitavog niza drugih, manjih ili većih zala, u Prijedoru je ono dobilo kosmičke dimenzije.

S početka godine, osam nevladinih organizacija i udruženja koje uglavnom okupljaju žrtve rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu sa područja opštine Prijedor, oformili su odbor kojim bi se barem 20-ta godišnjica stradanja Bošnjaka Prijedora obilježila dostojanstveno i možda posljednji put ozbiljnije skrenula pažnja domaćoj i svjetskoj javnosti na ovaj grad koji je paradigma stradanja Bošnjaka u ljeto 1992.godine. Kažem barem 20-ta godišnjica iz prostog razloga što Prijedor već 13 godina povratka trpi daljinu od bosanske  prijestonice, a međunarodnoj zajednici je već godinama pozitivna priča. Totalna zapostavljenost u procesu povratka, ogroman broj majki bez statusa civilne žrtve rata koje svojim novcima kupuju  i šehidski nišan, dovoljno govore o odnosu vrhovne vlasti spram ove šake ljudi koja se prva, uprkos količini zla kroz koju je prošla, ipak vratila.

Rezultati te zanemarenosti su više nego očitiji iz dana u dan. Prvi povratnici u manji BiH entitet mogli bi postati baš  prvi  povratnici, no ovoga puta u suprotnom smjeru. Posljednja faza etničkog čišćenja sve više uzima maha. Ako se hitno ne učine krupniji koraci, neće proći dugo do momenta kada će zlikovci Mladić i Karadžić da likuju kao pobjednici u  najvećoj nepravdi u Evropi nakon II Svjetskog rata. Ne zaboravimo, Prijedor je i indikator stanja u povratnika u BiH uopšte.

Zabrana

Iako praznih džepova, šačica entuzijasta okupljena u odbor za obilkježavanje 20-godišnjice stradanja nevinih ljudi, napravila je pozamašnu listu dešavanja pokušavajući da ne izostavi niti jedan neslavni jubilej Bošnjaka Prijedora, kojih je zaista previše. Sabirajući i oduzimajući crne datume prijedorske apokalipse koja je oduzela gotovo 3500 ljudskih života, među kojima 256 žena i 102 djece, odgovorni pred populacijom koju zastupaju, manifestaciju obilježavanja 20 godina stradanja su nazvali „Genocid u Prijedoru – 20 godina“.

Predstavnici osam udruženja nisu trebali dugo čekati na poziv načelnika opštine Marka Pavića, koji u manirima "velikih" iz prošlog sistema, gotovo faraonski rukovodi drugom po veličini opštinom u manjem BiH entitetu, pod parolom jedna stranka, jedan grad i jedan neuzubillahi  „ON“.

Prilično glasno Pavić je održao lekciju predstavnicima svih osam udruženja naglasivši da im neće dozvoliti niti jednu manifestaciju pod ovim nazivom. I naravno, pod pritiskom politike i u koordinaciji s vlašću koju u RS u koaliciji s SNSD-om čini i Pavićev DNS, prijedorska policija je već zabranila skup na glavnom gradskom  trgu. Nije ni čudo s obzirom da je njen čelni čovjek, ministar Čađo prozvao najveća povratnička naselja Bošnjaka Prijedora vehabijskih leglima.

Nažalost, isti taj skup, odnosno instalaciju u znak sjećanja  na ubijenih  256 žena i 10 djevojčica iz Prijedora, bilo je moguće, u organizaciji „Žena u crnom“ održati na Trgu Republike u Beogradu.

Paviću su naravno, zasmetale vreće za ekshumaciju koje su trebale prekriti glavni trg po njemu samo njegovog grada, zbog kojeg je, nakon fotografija mršavih tijela logoraša „Omarske“ i „Trnopolja“ekipe  ITN-a iz ljeta 1992.godine, formiran i Međunarodni krivični Sud za bivšu SFRJ.

Već s početka godina Arcellor Mittal kompanija u čijem je vlasništvu prostor logora „Omarska“, zabranjuje bilo kakve posjete ovom mjestu osim redovne godišnje posjete i komemoracije 06.avgusta koja traje otprilike koliko i Brahmsov requiem.

Tako je  Bošnjacima Prijedora, nakon svih ovih godina kontinuirane diskriminacije, oduzeto i pravo na sjećanje.

Dileme

Da nevolja bude veća, organizacije i udruženja su nakon galame načelnika opštine zapomagale predstavnicima sve četiri političke partije koje u liku od osam odbornika navodno zastupaju  interese Bošnjaka. U jednom momentu gotovo jednako glasno, stali su na stranu načelnika, prebacujući organizacijama ishitrenost i nekakvu bespotrebnu priču o samom nazivu manifestacije, odnosno upotrebi termina „genocid“.  Očito izluđenoj masi kojoj se već 20 godina ispira mozak, je tako postalo nejasno i šta se to nad njom desilo izmedju 1992-ge i 1995-te godine. Nenaviknuti na ovoliki teret bilo je i za očekivati ovoliku samoodbranu odbornika.

Dilema u odabiru naziva manifestacije kod predstavnika NGO sektora nije bilo, no činjenica je da se politika u jednom momentu dobro dvoumila. Nakon što je još jednom načelnik pokazao namjeru da zada još jedan udarac slobodi govora, okupljanja i slobodoumlja sazivajući posebnu sjednicu Skupštine opštine na kojoj se bez rasprave odborničkom većinom trebao usvojiti i poseban zaključak o osudi  planirane manifestacije, osam predstavnika četiri pro-bosanske političke partije ipak je uspjelo konačno sjesti za sto, pokazati koliko toliko političke zrelosti i u jednom veoma ozbiljnom momentu ipak spriječiti sazivanje ovakve jedne sjednice Skupštine opštine.

Bošnjaci i samokritika

No vratimo se malo kontinuitetu zla za kojeg se Bošnjaci non stop lataju.  Do sada nigdje nisam pročitao da je neko kvalitetno pokušao odvagati koliko su tome zlu sami doprinijeli. Osim što su totalno nespremni uvedeni u jedan neminovni rat, okončali su ga na način da je formirana jedna država koja ničim nije mogla biti baza za izgradnju jedne multikulturne zajednice.

Nakon što je prije par dana, Ustavni Sud Bosne i Hercegovine odbio žalbu Bakira Izetbegovića na Zakon o zemljišnim knjigama RS, kojim će definitivno biti udaren finalni udarac na imovinsko stanje Bošnjaka i njihovih istitucija (prije svega islamskoj zajednici), pitam se sve više, nije li to njegov rahmetli otac, a naš prvi predsjednik Alija Izetbegović kapitulirao ili potpisao mirovni sporazum. U momentu potpisa bio je to više nego razuman čin. U svakom slučaju spriječeni su daljnji ljudski gubici, no Anex 7 tog famoznog ugovora je trebao  postati zvijezda vodilja u daljnjoj borbi za integraciju države i rušenju velikosrpske politike etnički čistog prostora. Do toga je u jednom momentu i bilo došlo, no uzmemo li u obzir činjenicu da su Ministri za izbjegla i raseljena lica u oba BiH entiteta i na državnom nivou do sada bili uglavnom Bošnjaci, pitati je se ko je to onda doprinio prolongiranju agonije i Bošnjaka i države, čiji su oni stvarni smisao, i koja u punom kapacitetu očito postoji jedino u sarajevko-tuzlanskom mentalnom sklopu i perspektivi za koju je ptičja sasvim blizu.

Dvadeset godina nakon početka borbe za svoju opstojnost, krajnje je vrijeme da Bošnjaci podvuku  crtu, saberu rezultate i naprave smjernice za budućnost. Sudeći po njihovoj  „demokratičnosti“, kojom ove godine samo u Prijedoru izlaze na izbore ne sa četiri, već sa pet političkih partija na sve manji broj birčkog tijela koji živi u domovini, predviđati ne još veće zlo. One vani je spoljnja politika već odavno otpisala. Osim što služe kao izvor prihoda i zlatna koka manjem BiH entitetu, od njih je prije svega politika u Bošnjaka već odavno napravila turiste u svojoj zemlji koja za njih postoji uglavnom za navijanje u večernjim satima kada na TV monitorima Džeko puca penale, a Adnan Čatić ruši još jednog od protivnika u nizu- dakle navijače.

20-godišnjica i izbori

Naravno da je ovolika halabuka Marka Pavića predizborna halabuka. Treba li napomenuti da je on ipak Srbin!? Tja, i njemu su, odnosno i Srbima su izbori. Osim što će se sakriti stvarna  ekonomska slika Prijedora i zanemariti priča o preko 15000 mladih nezaposlenih ljudi, pričom o srpstvu, „odbrambeno-otadžbinskom ratu“ te antifažizmu kojem su i po Paviću samo Srbi vični, podiže se izlazak biračkog tijela. Ovo će svakako biti udarac i na Bošnjake jer će  njihova pasivnost  poremetiti ionako slab odnos snaga unutar lokalnog parlamenta. Ekstatična samouvjerenost u nezamjenjivost, u  jednih, te borba za egzistencijalnih oko 700 KM odborničkog paušala, u drugih, učinit će sve da ponovo jedni te isti pokušaju ući u opštinski parlament. Sa druge strane kontinuirani pad broja birača  i njihova pasivnost rezultirat će i manjim brojem odbornika. Za dvije godine na opšte izbore, velike političke partije u manjem BiH entitetu će izaći sa svojim Bošnjacima kojih nije teško naći.

Proći će i ova godišnjica. U prvim safovima ovogodišnje kolektivne dženaze u Prijedoru će se, kao je to uobičajeno u izbornim godinama naći kompletan Bošnjački vrh. Osim Fatiha, odnosno iz kurtoazije uzdignutih ruku nad tabutima sve manjeg broja identifikovanih, Bošnjaci Prijedora iz Sarajeva neće dobiti ništa. Bit će to samo još jedan doprinos agoniji i hipokriziji u koju iz godine u godinu tonu.

Epilog

Nadati se je da će barem ovogodišnja crna okupljališta Bošnjaka Prijedora biti masovnija, ako ništa onda iz revolta spram posljenjim poniženjima, onako kako su to pokazali mještani Kozarca i Trnopolja posljednjih majskih dana. Nije za očekivati da će im se u tome konačno pridružiti komšije Srbi pa time potvrditi  odavno otrcane fraze načelnika opštine o Prijedoru kao primjeru drugima kada je u pitanju suživot.

Pred nama je vrlo brzo još jedna jesen i zima. I ponovo će otići laste čija gnijezda od Mataruškog Brda i Kozarca, te Prijedor Čaršije naprave najljepše pustinje na svijetu.