“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)
Čistoća duša od natruha mržnje, zluradosti i želje za porazom i propašću onoga ko je na bilo koji način ugrozio naše pravo ili nam zulum učinio, svojstvo je iskrenog vjernika, koji je blag i lahak u komunikaciji s ljudima, koji ne voli prevaru, mržnju i zavidnost, jer je svjestan da život čovjeka čije srce je ispunjeno samoljubljem i koji je ekspert samo u surovosti, neuljudnosti, grubosti i omalovžavanju drugih ljudi, ne vrijedi ništa.
Svi ljudi tragaju za izvorima ponosa i uspjeha i svi bi željeli stići na cilj, ali je malo onih koji dođu do tog cilja.
Do tih visina stiže se uz odricanje, snažnu volju, korenje i odgajanje svoje duše, jer su: opraštanje, lijepo mišljenje o drugima, spremnost da se prihvati isprika, savladavanje u srdžbi, pravednost u nagrađivanju i kažnjavanju, mjerila čistoće duše i njene oplemenjenosti svjetlom Allahove upute.
Onaj ko se nije okitio spomenutim lijepim osobinama, vrlo lahko upada u zamku koja se zove osvetoljubivost.
A kada se duša uprlja tim svojstvom onda su osornost, nasilje, tiranija i pretjerivanje, jasni znakovi i obilježja takve ličnosti i ona postaje simbol zuluma i vandalizma. Jer, poznato da je osveta podrazumjeva primjenu kazne koja je praćena prezirom koji opet seže do granice srdžbe, mržnje i pretjerivanja u kažnjavanju, a sve to je posljedica opijenošću lažnom veličinom i ljubavlju za dominacijom i potčinjavanjem ljudi, kao što je faraon za sebe kazao: ‘’Savjetujem vam samo ono što mislim, a na pravi put ću vas samo ja izvesti.’’ (Gafir, 29.)
Zato, kada nas islam podstiče na opraštanje, toleranciju, savladavanje u srdžbi, on time ne želi da budemo slabi, niti kukavice, niti poniženi.
Naprotiv, islam nas podstiče na te osobine kako bi nam objasnio da su blagost i tolerancija najbolja sredstva za iskrojenjivanje mržnje i prezira iz srca onoga ko nam je nažao učinio i ko nas mrzi.
Shodno tome, jasno je da je osvetoljubivost, te grubost i osornost koje je prate, znak slabosti, a nikako znak snage.
Slabost zbog toga što su grubost i osornost nadvladale toleranciju i pravičnost.
Od svojstva po kojima se posebno isticao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jeste da je bio blag i samilostan, i da je njegova posalnica milost svim svjetovima. Te osobine su bile razlog da ga je pohvalio Gospodar nebesa i Zemlje, objavivši: ‘’Ti si zaista najljepše ćudi.’’ (El-Kalem, 4.)
Zatim: ‘’Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine.’’ (Ali Imran, 159.)
Žalosno je to da neki muslimani svoju osvetoljubivost i osornost pokazuju prema svojoj djeci, roditeljima i suprugama, čineći im nasilje na razne načine, a sve kako bi se osvetili i pokazali svoju snagu i ‘’muškost.’’ Da ne govorimo o osvetničkom karakteru i osornosti prema komšijama, zatim na relaciji učitelji – učenici, direktori – radnici, i sl.
Kamo sreće da su takvi shvatili da je najbolji način osvete onima koji napadaju na tvoje pravo od bliže rodbine, komšija i drugih, to da ne budeš kao oni.
Prenosi se da neki čovjek došao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: ‘’Allahov Poslaniče, ja imam rodbinu koju obilazim, a oni mene ignorišu, ja prema njima lijepo postupam, a oni ružnim uzvraćaju, blag sam prema njima, a oni su prema meni grubi i osorni.’’ Na to mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’Ako si takav kako kažeš, znaj da je to kao da si im usta žeravicom napunio. I sve dok se budeš tako ponašao, Allah će te pomagati protiv njih.’’ (Muslim)
Rekao je Džafer Sadik r.a.: ‘’Da se dvadeset puta pokajem zbog opraštanja, draže mi je nego da se jednom pokajem zbog kažnjavanja ljudi.’’
Allah dž.š. je odredio, a njegova odredba se ne mjenja, da će onaj koji se sveti onome ko je slabiji od njega, osjetiti osvetu onoga koji je jači od njega. Zbog svega toga, draga braćo, slast oprosta je mnogo ljepša od slasti nasilja i grubosti, jer ‘’slast’’ osvete prati bolno kajanje, a slast oprosta je u znaku lijepog završetka.
(Dr. Su'ud eš-Šurejm)
Add comment